TINEJDŽER Ilija Sadovski iz ukrajinskog grada Harkiva trenutno boravi u Zagrebu. Ovaj 17-godišnjak odlučio je napustiti svoju zemlju zbog rata te potražiti bolju budućnost.
Za sobom je ostavio obitelj i prijatelje, kao i sve što je do tada poznavao. Ilija je svoju priču podijelio s Indexom te opisao kako sada izgleda njegov život i koji su mu planovi.
"Nisam siguran hoću li ikada više vidjeti svoj grad u stanju u kojem je bio. Užasan je osjećaj kad tvoje najdraže mjesto postoji samo u tvojem umu, u tvojem sjećanju, i da se više nikada tamo nećeš vratiti", rekao je Ilija, koji će za dva mjeseca završiti srednju školu.
Ilija kaže da nitko u početku rata nije mislio da će u Harkivu stradati civili
Mladi Ukrajinac kaže da je odrastajući u Harkivu jako zavolio taj grad, smješten na sjeveroistoku Ukrajine. S vremenom mu je on postao najdraži grad. Kako kaže, tamo se osjećao kao kod kuće i nije siguran hoće li ponovno u životu imati ljude kakve je imao tamo.
"U početku rata nitko nije mislio da će ruski vojnici pucati po običnim ljudima u gradu. Ali to je bilo prvog dana... Drugi dan vidjeli smo brojne snimke mrtvih ljudi, i starijih i djece, kao i uništene zgrade. Pomislio sam: 'Okej, vrijeme je da odem.'
Nažalost, moji roditelji nisu htjeli otići sa mnom zbog svojih roditelja, bilo ih je strah. Mnogo je mojih prijatelja pobjeglo, ali neki su ostali tamo. No teško je ostati... Grozna je činjenica da možeš umrijeti u bilo kojem trenutku", govori 17-godišnjak.
Otišao u Hrvatsku bez roditelja
Ilija je ispričao da je majka njegovog prijatelja nazvala njegovu mamu i rekla: "Hej, idemo u Hrvatsku, želite li poći s nama?" Tinejdžer kaže da nije ništa znao o Hrvatskoj prije nego što je došao.
"Morao sam napustiti roditelje, morao sam sve napustiti. Ali pomislio sam da je važno biti na sigurnom. Otišli smo do željezničke postaje, bio sam s ocem i prijateljem. No ispostavilo se da prijatelj ne može ići sa mnom u Hrvatsku jer nema putovnicu. Moj otac otišao je sa željezničke postaje kako bi zapalio cigaretu, a zatim su mu vojnici poručili da se ne može vratiti.
Ostao sam sam. Postaja je bila krcata ljudima. U jednom trenutku čuo sam eksploziju i ljudi su se vrlo brzo i agresivno počeli spuštati u podzemlje. Bio sam užasno preplašen... Ne znaš hoćeš li biti živ za dvije sekunde ni što se uopće događa. U posljednjem trenutku jedan me vojnik pitao imam li 18 godina, a ja sam mu odgovorio da nemam. Pregledao mi je dokumente i rekao da mogu ići. Završio sam na nasumičnom vlaku koji je vozio u zapadnu Ukrajinu", ispričao je Ilija.
Sviđa mu se Hrvatska
Ilija prepričava da su spavali na podu vagona jer je vožnja bila jako duga, trajala je 24 sata. Zatim su Ilija i obitelj njegovog prijatelja otišli iz zapadne Ukrajine u Hrvatsku.
"Nismo znali što očekivati, ali smo se ugodno iznenadili jer je obitelj koja nam je ustupila kuću jako draga. Ne mogu to ni opisati. Puno nam pomažu. Ne znam kako bi nam bilo bez njih, njihove pomoći, doma i brige", kaže ukrajinski tinejdžer.
Iliji se sviđa Zagreb, ljudi i atmosfera u gradu. "Ponekad se osjećam kao da sam kod kuće", dodao je. Mladić je otkrio i svoje planove za budućnost pa je rekao da se priprema i radi sve što može kako bi upisao sveučilište u Poljskoj.
"Planiram postati redatelj i otići studirati u Poljsku", kaže.
"Rat još uvijek traje, ljudi još uvijek umiru..."
Ukrajinac smatra da je bitno zapamtiti da rat i u ovom trenutku još traje.
"Treba zapamtiti da ljudi umiru i da i dalje ima puno eksplozija. Bitno je napraviti nešto po tom pitanju i pokazati vladama da je važno riješiti ovaj problem. Treba se nekako suočiti s ratom dok ne završi", rekao je Ilija za Index.