Ljudi tamnije boje kože i muslimani diskriminirani su na tržištu nekretnina u Njemačkoj, pokazuje novo istraživanje. Ako im tek ime zvuči strano, bitno je manja vjerojatnost da će biti pozvani pogledati stan, piše Deutsche Welle.
Stanovanje je osnovna potreba i utječe na sve, od nečije karijere do psihičkog i mentalnog zdravlja. Istovremeno, pronalazak prikladnog stanovanja u Njemačkoj može biti težak, a još teži za osobe koje nisu Nijemci bijele boje kože.
To je otkrilo novo istraživanje Njemačkog centra za integraciju i istraživanje migracija (DeZIM). Riječ je o prvoj sveobuhvatnoj analizi diskriminacije rasno obilježenih osoba, odnosno rasnih i etničkih manjina, na tržištu nekretnina.
Nacionalni monitor za diskriminaciju i rasizam (NaDiRa), dio DeZIM-a, ispitao je preko 9.500 osoba u razdoblju od kolovoza 2024. do siječnja 2025. Rezultati su statistički analizirani i povezani sa službenim podacima, poput informacija o onečišćenju okoliša u određenim područjima.
Muslimani i crne osobe tvrdili su da ih se isključivalo iz razgledavanja apartmana zbog diskriminacije puno češće nego osobe koje nisu rasno obilježene, s vjerojatnošću od 35% i 39%, u usporedbi s 11%.
Znanstvenici su pronašli i dokaze za ovaj obrazac. Slali su prijave na stvarne oglase za stanove s raznim imenima navodnih kandidata, dok su prihodi i stupanj obrazovanja bili isti. Rezultati su pokazali da su kandidati s imenima koja su zvučala "njemački" imali 22% šanse da ih se pozove na razgledavanje stana, dok je to u slučaju imena učestalih na Bliskom istoku, Turskoj ili Africi bilo 16%.
Belphine Okoth je iz Kenije došla u Njemačku radi poslijediplomskog studija 2023. i pet mjeseci je tražila stan u Bonnu, no bez uspjeha. Kaže da se pretplatila na gotovo svaki dostupni portal za nekretnine i da je u prosjeku slala tri prijave dnevno.
"Ne mogu reći sa sigurnošću, ali možda je moglo biti neke pristranosti jer šaljem prijavu na njemačkom, ali nemam sliku na profilu, pa kada me stanodavci vide uživo, misle si 'Ovo nije što sam očekivao'", rekla je za DW.
Nakon diplome, Okoth je studentski dom zamijenila neslužbenim podnajmom - još jedan problem koji istraživanje DeZIM-a ističe. Ono pokazuje i da ljudi s rasnom i etničkom pozadinom češće žive u neizvjesnim situacijama najma - 12% rasno obilježenih osoba imalo je ugovore o najmu na određeno vrijeme, u usporedbi s 3% osoba koje nisu rasno obilježene.
Manjine imaju i znatno veće izdatke zbog cijena stanovanja pa izdvajaju 40% ili više svojih prihoda za stanovanje - 37% rasno obilježenih osoba izdvaja više od 40% svojih prihoda za stanovanje u usporedbi s 30% kod osoba koje nisu rasno obilježene. "Tržište nekretnina je u potpunosti kontaminirano rasizmom. Možete razgovarati s crncima odakle god i ispričat će vam slične priče", kaže Tahir Della, glasnogovornik iz Inicijative Schwarze Menschen u Njemačkoj (ISD), inicijative za zagovaranje prava crnaca u Njemačkoj sa sjedištem u Berlinu.
Stanodavci rijetko izravno kažu da su odbili kandidata na temelju rase jer je to protuzakonito, rekao je Della. No, kaže da je učestalo da osobe tamnije boje kože s imenima koja zvuče njemački bivaju pozvane na razgledavanje stana samo da bi im se reklo da je stan već iznajmljen.
Jedan Afro-Nijemac, koji je želio ostati anoniman, rekao je za DW da mu je, unatoč dobro plaćenom poslu s ugovorom na neodređeno vrijeme, zatraženo da osigura jamca koji bi preuzeo odgovornost za sve nastale dugove. "Naravno, to je samo jedan način za zatvoriti tržište. To dodatno otežava stranim državljanima da pronađu mjesto za stanovanje", rekao je.
Alexander Thom je glasnogovornik iz "Fair mieten, fair wohnen" ("Iznajmi pošteno, stanuj pošteno"), specijaliziranog savjetovališta za diskriminaciju na tržištu nekretnina - jedinog takve vrste u Njemačkoj.
On kaže da istraživanje pokazuje mnogo toga što on i njegovi kolege doživljavaju na poslu. Diskriminacija se naročito očituje u sukobima između susjeda, što, prema Thomu, često nanosi veću osobnu štetu nego da osoba nije uzeta u obzir ili je potpuno odbijena prilikom traženja stana.
"To počinje s nejednakostima, na primjer u obračunu dodatnih troškova ili čak u iznosu najamnine", rekao je za DW. "No ono što vrlo jasno vidimo jest da se stvari koje na prvi pogled izgledaju kao tipični susjedski sukobi pokažu kao vrlo, vrlo konkretni slučajevi diskriminacije."
Thom opisuje niz slučajeva, obično povezanih s crnim samohranim majkama koje susjedi napadaju ili prijavljuju tvrtki za nekretnine zbog problema poput toga da su njihova djeca bila "prebučna". Tvrtke za nekretnine često izdaju upozorenja stanarima bez provjere dokaza. Kada se problem istraži, često nema problema s bukom - navodni zapisi o "buci" koje vode susjedi koji su podnijeli početnu pritužbu pokažu se netočnima ili krivotvorenima.
David*, Afroamerikanac, naturalizirani njemački državljanin, živi u Njemačkoj nešto više od deset godina i njemački govori tečno, no i on je na svojoj koži osjetio ponašanje koje Thom opisuje. Godinama vodi sudski proces protiv svog stanodavca zbog neprovođenja standardnih popravaka održavanja i dobio je nekoliko naloga za deložaciju koje je sud ocijenio kao nevažeće.
Stanodavac je nedavno pokušao povisiti dodatne troškove, koji su dio najamnine, ali David je i to uspješno osporio na sudu. "Osobno mislim, i neki od mojih prijatelja misle, da se ne bi usudio ponašati tako skandalozno da sam bijeli Nijemac", rekao je za DW.
Istraživanje DeZIM-a otkriva i nejednakosti u standardu stanovanja, u cijeni i veličini. Pokazalo je da je vjerojatnost života u stanu s oštećenjima oko 57% za ljude rasne i etničke manjine, u usporedbi s 48% za osobe koje nisu rasno obilježene.
Te manjine su rjeđe izložene visokim razinama zagađenja, kao što su razine dušikovog dioksida u životnom okruženju. Češće žive i u skučenim uvjetima, s prosječnom površinom stana od 47 m² i 1,3 sobe po osobi, dok je to za osobe koje nisu rasno obilježene 69 m² i 1,9 soba po osobi.
Thom kaže da bi jedan način za suzbijanje rasne diskriminacije bio proširenje popisa zaštićenih osobina i zatvaranje regulatornih rupa, poput izuzeća određenih stanodavaca od zakona protiv diskriminacije.
Noa K. Ha, znanstveni direktor DeZIM-a, pozvao je na jačanje antidiskriminacijskih zakona za opskrbu povoljnih stanova. "Od 1970-ih, vidjeli smo liberalizaciju tržišta stanovanja i to dodatno komplicira situaciju za ranjive skupine da dobiju stan", Ha je rekao za DW, dodajući da druga generacija imigranata ima lošije šanse na tržištu nekretnina – nije stvar u jezičnim sposobnostima niti u snalaženju u stranom sustavu.