AKO je suditi po raspravi u emisiji Poduzetnički mindset na N1 televiziji, stavovi poduzetnika i sindikalaca u ovoj krizi možda i neće biti baš toliko udaljeni kao u prošloj.
TV dvoboj Vilima Ribića iz Matice hrvatskih sindikata i Dražena Oreščanina iz udruge Glas poduzetnika još jednom je potvrdio da poslodavci i sindikalci različito gledaju na svijet oko sebe i da će njihove razlike do izražaja doći i u ovoj krizi. Ipak, njihov je duel na kraju bio blaži nego što se očekivalo.
Ribić i Oreščanin oko mnogih su se pitanja u emisiji Saše Cvetojevića čak i složili, iako oko niza ključnih nisu mogli naći zajednički jezik.
U nastavku donosimo pitanja oko kojih nije bilo neslaganja, kao i pitanja oko kojih su se nastavili gledati preko nišana.
Pitanja oko kojih se nikako ne mogu složiti
1. Plaće u javnom sektoru: Dražen Oreščanin kazao je kako se nikada nije zalagao za rezanje plaća u javnom sektoru, nego za smanjenje mase plaća i jačanje kvalitete javnih usluga. Vilim Ribić mu je na to odgovorio da se smanjenje mase plaća, odnosno ukupnog iznosa za plaće, može postići samo otpuštanjem ljudi iz javnog sektora jer uhljeba baš i nema toliko puno koliko se misli.
2. Obvezno članstvo u komorama: Oreščanin se protivi obveznom članstvu poduzetnika u komorama, pri čemu je posebno istakao HTZ, HGK i HOK. Kaže da nema ništa protiv da komore opstanu, ali ne pod uvjetom obveznog članstva. "Moramo razvijati hrvatske institucije", odgovorio mu je Ribić i povukao paralelu s Austrijom, u kojoj je članstvo u komorama također obvezno. Neke od njih, dodao je, vjerojatno dobro ne funkcioniraju, ali to ne znači da ih treba ukidati, nego da u njima treba promijeniti ljude, naglasio je Ribić. Oreščanin mu je replicirao da je kvaliteta rada u austrijskim i njemačkim komorama neusporediva s onom u hrvatskima.
3. Hrvatski javni sektor je među najgorima u Europi: Oreščanin smatra da je hrvatski javni sektor među najgorima na Starom kontinentu, pri čemu je posebno istakao javnu upravu i pravosuđe te školstvo. Ribić se tome usprotivio i ocijenio da Hrvatska, općenito gledano, ima dobar javni sektor. Kao dobre dijelove javnog sektora naveo je vojsku, policiju, vatrogastvo i zdravstvo, dok je državnu upravu ocijenio slabom jer su iz nje, kako je rekao, najkvalitetniji kadrovi otišli zbog malih plaća.
4. Primjena Zakona o radu u državnoj upravi: Oreščanin smatra da je ZOR potrebno proširiti i na državnu upravu, čime bi se izjednačio položaj državnih službenika i namještenika s ostalim zaposlenima. Ribić mu je odgovorio da za njih vrijedi poseban Zakon o državnim službenicima i namještenicima te da slične zakone imaju i druge europske zemlje.
5. Transparentnost sindikata: Oreščanin je prozvao sindikate za netransparentnost, s obzirom na to da ne objavljuju svoje plaće. Ribić pak smatra da su sindikati "jako transparentni" jer njihova izvješća mora potvrditi vanjska revizija, a izvješća ne objavljuju kako poslodavci ne bi doznali kakav je njihov štrajkaški potencijal.
6. Sindikati kao relikt prošlosti: Oreščanin smatra da su sindikati relikt prošlosti, o čemu, kako je ustvrdio, dovoljno govori i podatak da je samo oko četvrtina radnika u Hrvatskoj sindikalno organizirana. "Danas je puno freelancera i velik broj ljudi radi u malim i srednjim poduzećima, u kojima sindikalnog organiziranja gotovo da i nema", ustvrdio je Oreščanin dodavši kao su vremena kada su sindikalci organizirali radnike na lučkim dokovima i u brodogradilištima prošlost. Ribić mu je uzvratio kako je točno da je sindikalno organiziranje u padu, ali je optužio poslodavce da onemogućuju sindikalno organiziranje, posebno u manjim tvrtkama. Kazao je i da ima tajnog članstva u sindikatima u manjim privatnim tvrtkama. "Svijet se mijenja pa se moraju mijenjati i sindikati", zaključio je Ribić.
7. Rezanje javne potrošnje: Oreščanin smatra da će država morati srezati svoju potrošnju jer su joj mogućnosti zaduživanja ograničene, a pad prihoda u krizi će biti velik. "Potrošnja se mora srezati jer bismo se zbog zaduženja mogli naći u junk-rejtingu", kazao je Oreščanin. Ribić se, s druge strane, protivi rezanju javne potrošnje, a posebno plaća u javnom sektoru, jer smatra da je u krizi potrebno održati potražnju. Tako velika potrošnja može se financirati zaduženjima, smatra sindikalac.
8. Zloupotreba vladinih mjera za pomoć gospodarstvu u koronakrizi: Oreščanin je naglasio da se zalaže za transparentnost svih isplata iz proračuna, pa tako i onih za mjere pomoći gospodarstvu. Složio se s tvrdnjama da ima poslodavaca koji i u takvoj situaciji pokušavaju loviti u mutnom, no misli da je na državi da u komunikaciji s takvim poslodavcima pokuša riješiti problem. Dodao je i da država mjerama za borbu protiv koronakrize poslodavcima samo vraća dio novca koji su oni ranije godinama uplaćivali u proračun. Ribić je ocijenio da je vlada mjere za pomoć gospodarstvu donijela na brzinu i da ih nije dobro pripremila. "Ima i onih koji nisu trebali dobiti te mjere, a dobili su ih", poručio je Ribić.
9. Zabrana isplate dobiti za vrijeme trajanja vladinih mjera pomoći tvrtkama: "To je dobit iz prethodne godine i nitko to poslodavcima ne može zabraniti", ocijenio je Oreščanin, dodavši kako će odgovorni poduzetnici dobit iz prošle godine u ovakvim uvjetima uložiti u poslovanje. "Sve europske zemlje su korištenje mjera uvjetovale neisplaćivanjem dividende", odvratio mu je Ribić.
Pitanja oko kojih su se uspjeli usuglasiti
1. Solidarnost: "Solidarnost u ovakvim uvjetima je preduvjet europskog načina života, to nam omogućuje da funkcioniramo kao društvo", poručio je Oreščanin. "Solidarnost nije upitna, među prvima sam se zalagao da se gospodarstvu mora pomoći", kazao je Ribić.
2. Uhljebi: Oreščanin je u više navrata ocijenio kako u javnom sektoru ima puno uhljeba. Čak je u jednom trenutku pročitao i e-mail jedne zaposlenice iz javnog sektora, koja je opisala kako izgleda način rada u njenoj sredini. Ribić se složio da u javnom sektoru ima uhljeba, ali smatra da ih nema baš toliko puno koliko se obično misli. "Da, u javnom sektoru ima uhljeba koje je instalirala politika, ali pitanje je moraju li zbog njih svi plaćati cijenu", istakao je Ribić.
3. Međuovisnost javnog i privatnog sektora: I Oreščanin i Ribić slažu se da javni i privatni sektor moraju koegzistirati i da postoji potreba jednog sektora za drugim. Privatni sektor treba usluge javnoga sektora, no one moraju biti kvalitetnije nego što su sada, kazao je Oreščanin. Privatni sektor bez javnoga ne bi mogao egzistirati, zaključio je Ribić.