Foto: FAH
JADRANKA KOSOR, bivša premijerka i najpoznatija hrvatska twitterašica, danas je započela s objavljivanjem bloga. Prvu objavu bivše liderice HDZ-a u nastavku prenosimo u cijelosti.
"Vrijeme je da počnem pisati blog jer mi je Twitter mala soba, a za komentare želim cijelu kuću. Dobro, kućicu. U kojoj mogu reći sve što vidim, sve što čujem i ne baš sve što znam. O Hrvatskoj koju vidim, ali i o Hrvatskoj kakvoj sam željela pridonijeti.
"Ali, ljudi, birači, građani, imali su novi plan. Birali su i persone s optužnicama i one posvećene neslavnoj prošlosti hrvatskog naroda, birali su ljude o kojima ništa ne znaju i one o kojime sve znaju pa je baš zato čudo što su ih birali. Ali su birali i izabrali pa se tu ništa nema za dodati.
Mnogi sanjaju vlast
Izgledno je, međutim, da bi Vlada složena iz ovoga što je jučer bilo na saborskoj ponudi, bila krhka i podložna rušenjima iznutra i izvana. Jasno je da nema potencijala za snažnu i hrabru Vladu s jasno i precizno određenim ciljevima i reformama. U tzv. pregovorima za sastavljanje većine, svaki su dan nicala nova pitanja, nove ideje, novi problemi i nove optužbe. Ali neka od osobito važnih pitanja vezanih uz funkcioniranje države, trodiobu vlasti i rastakanje pravosuđa, nisu bila u središtu pozornosti, a kamoli u fokusu razgovora i razmatranja. To je, recimo, pozicija Ustavnog suda, nadležnost i odgovornost te institucije koja bi morala čuvati i štititi Ustav Republike Hrvatske.
Od onih koji danas odlučuju o formiranju Vlade ili o izlasku na nove izbore nismo čuli (istina je, nitko ih nije ni pitao) kako komentiraju činjenicu da većini ustavnih sudaca uskoro istječe mandat, a da za izbor novih treba dvotrećinska većina zastupnika u Saboru. Nismo čuli niti jedan komentar na pozicioniranje Ustavnog suda kao vrhovne instance u sudbenoj vlasti. Ništa nije rečeno u tim razgovorima, pregovorima, u tom nadmudrivanju svakodnevnom, kako gledaju na prepisivanje od drugoga stručnoga ako već ne znanstvenoga rada, ili činjenicu da se jedna od sutkinja aktivno druži s osumnjičenikom za teška kaznena djela o čijoj sudbini i oni odlučuju i možda će odlučivati. Nitko nije ni zucnuo o činjenici da u Ustavnom sudu neke predmete drže u ladicama i više od četiri godine iako se radi o pojedinačnoj, ljudskoj slobodi, a druge rješavaju u dvadesetak dana. Ili, kako to da odluku o ocjeni ustavnosti zakona o abortusu nisu riješili od 1991. godine.
Pitanje svih pitanja
Ništa nismo čuli ni o pitanjima svih pitanja i odgovorima svih odgovora poput preciznih ideja za rješavanje javnoga duga, deficita ili smanjivanja proračuna općenito i u globalu. Nitko nije, npr., predložio da visina deficita, postane ustavna kategorija (kad je već svetost braka) pa da vlada koja ga premaši zapravo krši Ustav i mora snositi konzekvence za to.
Zemlja koja osuđuje novinare, a oslobađa glavešine
U Hrvatskoj se presuđuje novinarima zbog pisanja, a milijunske jamčevine postaju izlaznica za slobodu koju mogu platiti samo iznimno bogati bez obzira na svjedoke i daljnji tijek istraga. Predizborna obećanja vješaju se mačkama o rep, obećanja o preseljenju ostaju ludima za radovanje, jedan glumac ruga se drugoj glumici zbog bolesti, a domoljub govori da sva djeca nisu ista.
Ringišpil se vrti, događaji sustižu jedni druge, saborske većine nema i ne zna se kad će pa se mijenja i ona: Da Bog da imao, pa nemao. U slučaju Mosta, kojem se danas svi klanjaju škrgučući zubima, danas vrijedi: Da Bog da nemao, pa imao. Mandate. Jer sa svih strana pitaju: Date?!