Jadranka Kosor otvorila blog pa oštro udarila po pregovorima MOST-a i koalicija

Foto: FAH

JADRANKA KOSOR, bivša premijerka i najpoznatija hrvatska twitterašica, danas je započela s objavljivanjem bloga. Prvu objavu bivše liderice HDZ-a u nastavku prenosimo u cijelosti.

"Vrijeme je da počnem pisati blog jer mi je Twitter mala soba, a za komentare želim cijelu kuću. Dobro, kućicu. U kojoj mogu reći sve što vidim, sve što čujem i ne baš sve što znam. O Hrvatskoj koju vidim, ali i o Hrvatskoj kakvoj sam željela pridonijeti.

"Ali, ljudi, birači, građani, imali su novi plan. Birali su i persone s optužnicama i one posvećene neslavnoj prošlosti hrvatskog naroda, birali su ljude o kojima ništa ne znaju i one o kojime sve znaju pa je baš zato čudo što su ih birali. Ali su birali i izabrali pa se tu ništa nema za dodati.

Mnogi sanjaju vlast

Vlast mnogi sanjaju kao mogućnost da udome sebe i svoje, sebe i naše jer su naši, pa i probisvjeti, uvijek bolji od tuđih, pa i poštenjaka. Takvu Hrvatsku mnogi žele i tu volju treba uzimati u obzir i ne prigovarati preglasno. Jer te onda, vrlo lako, proglase frustriranom, iskomplekisranom i tako dalje, babom.

Izgledno je, međutim, da bi Vlada složena iz ovoga što je jučer bilo na saborskoj ponudi, bila krhka i podložna rušenjima iznutra i izvana. Jasno je da nema potencijala za snažnu i hrabru Vladu s jasno i precizno određenim ciljevima i reformama. U tzv. pregovorima za sastavljanje većine, svaki su dan nicala nova pitanja, nove ideje, novi problemi i nove optužbe. Ali neka od osobito važnih pitanja vezanih uz funkcioniranje države, trodiobu vlasti i rastakanje pravosuđa, nisu bila u središtu pozornosti, a kamoli u fokusu razgovora i razmatranja. To je, recimo, pozicija Ustavnog suda, nadležnost i odgovornost te institucije koja bi morala čuvati i štititi Ustav Republike Hrvatske.

Od onih koji danas odlučuju o formiranju Vlade ili o izlasku na nove izbore nismo čuli (istina je, nitko ih nije ni pitao) kako komentiraju činjenicu da većini ustavnih sudaca uskoro istječe mandat, a da za izbor novih treba dvotrećinska većina zastupnika u Saboru. Nismo čuli niti jedan komentar na pozicioniranje Ustavnog suda kao vrhovne instance u sudbenoj vlasti. Ništa nije rečeno u tim razgovorima, pregovorima, u tom nadmudrivanju svakodnevnom, kako gledaju na prepisivanje od drugoga stručnoga ako već ne znanstvenoga rada, ili činjenicu da se jedna od sutkinja aktivno druži s osumnjičenikom za teška kaznena djela o čijoj sudbini i oni odlučuju i možda će odlučivati. Nitko nije ni zucnuo o činjenici da u Ustavnom sudu neke predmete drže u ladicama i više od četiri godine iako se radi o pojedinačnoj, ljudskoj slobodi, a druge rješavaju u dvadesetak dana. Ili, kako to da odluku o ocjeni ustavnosti zakona o abortusu nisu  riješili od 1991. godine.

Pitanje svih pitanja

Ništa nismo čuli ni o pitanjima svih pitanja i odgovorima svih odgovora poput preciznih ideja za rješavanje javnoga duga, deficita ili smanjivanja proračuna općenito i u globalu. Nitko nije, npr., predložio da visina deficita, postane ustavna kategorija (kad je već svetost braka) pa da vlada koja ga premaši zapravo krši Ustav i mora snositi konzekvence za to.


Kako god gledali na sadašnjost, prvi put se Sabor nije uspio konstituirati nakon okupljanja na prvoj sjednici. Prvi put nad nekonstituiranim Saborom vuče se magla sumnje na pritiske, ucjene, kupovinu zastupnika za većinu koju pokušava odagnati Državno odvjetništvo. Ucjene, trgovina, prijetnje, laži i prevare koje lelujaju nad Saborom neće pridonijeti ugledu najvišeg zakonodavnog tijela u Hrvatskoj, to je sigurno. A sve što rade Uskok i DORH jedan dio političara koji žele voditi Hrvatsku proglašava političkim progonom.

Zemlja koja osuđuje novinare, a oslobađa glavešine

U Hrvatskoj se presuđuje novinarima zbog pisanja, a milijunske jamčevine postaju izlaznica za slobodu koju mogu platiti samo iznimno bogati bez obzira na svjedoke i daljnji tijek istraga. Predizborna obećanja vješaju se mačkama o rep, obećanja o preseljenju ostaju ludima za radovanje, jedan glumac ruga se drugoj glumici zbog bolesti, a domoljub govori da sva djeca nisu ista.

Ringišpil se vrti, događaji sustižu jedni druge, saborske većine nema i ne zna se kad će pa se mijenja i ona: Da Bog da imao, pa nemao. U slučaju Mosta, kojem se danas svi klanjaju škrgučući zubima, danas vrijedi: Da Bog da nemao, pa imao. Mandate. Jer sa svih strana pitaju: Date?!

Pročitajte više