Foto: Index
ZOVE se Josipa. Ima 16 godina i već 12 godina živi u Domu za nezbrinutu djecu u Splitu. Unatoč teškoj životnoj situaciji Josipa je pozitivan primjer mlade djevojke koja je odlučila ne očajavati nad svojom situacijom, već napraviti najbolje što može.
Josipa koja je cijeli svoj život u Domu i s obzirom na to da ondje boravi od 4. godine, ni nema sjećanja na život van Doma, malo je reći kako je svestrana djevojka. Osim što pohađa jednu od težih gimnazija, Josipa ima niz hobija. Bavi se sportom, glazbom i uči engleski dodatno van škole, a želja joj je u budućnosti postati pilotkinja.
Razgovarali smo s Josipom koja je Indexu otkrila čime se sve bavi, a upitali smo je i ima li neku želju za Božić. Naime, kad je Index posjetio i njezin Dom ispitujući želje djece, koje su potom čitatelji ispunjavali - Josipe nije bilo. Ležala je bolesna u sobi pa nije sudjelovala u toj akciji darivanja.
Svi vole poklone, tako i ona, a ima samo jednu želju
Zato se nadamo da će netko ispuniti i njezinu želju koju je otkrila u razgovoru za Index - kao i niz drugih zanimljivih stvari o sebi i svom životu.
"Idem u gimnaziju, drugi sam razred i ujedno sam član Kino kluba Split, u kojem su većinom dečki. Sviram gitaru, pet godina sam trenirala tae kwan do i igram šah. Pohađam i engleski van škole i sad još planiram početi igrati tenis", u jednom dahu nam je nabrojala Josipa impresivan broj stvari kojima se osim škole bavi.
Kao članica Kino kluba Split s kolegama je, od kojih je jedan njen brat koji živi u stambenoj zajednici za mlađe, te jedan prijatelj iz doma, snimila film o domu.
"Lani smo radili filmu o Uzoru, firmi koja je propala, a onda smo odlučili obraditi i temu o domu", rekla nam je Josipa koja ima još petero braće i sestara. Odnosno 2 brata i 3 sestre. Svi oni su živjeli u domu, a sad ih je u domu ostalo troje, dok su stariji brat i sestra napustili dom. Odnosno polusestra je s njom u domu, a brat u stambenoj zajednici za mlađe.
Sjećanja na život prije doma nema.
Priča o domu i životu u njemu
"Imala sam 4 godine kad sam došla u dom, prvo se sjećam da su nas roditelji posjećivali, pa je otac nastavio, a mater je našla novog muža i dobila kćer koja je kasnije isto završila u domu. Otac nas je nastavljao posjećivati i svaki drugi vikend bi odlazili doma kod njega. Zatim su se dogodili neki obiteljski prevrati pa sad viđamo oca jednom mjesečno", rekla nam je Josipa.
U svemu tome, imala je najveću podršku jednog prijatelja još iz osnovne škole te jedne prijateljice koja je s njom u domu.
"Oni su mi je oduvijek najveća podršku. Imala sam niz negativnih iskustava zbog činjenice da živim u domu. Nakon što je jednom profesorica u srednjoj pred cijelim razredom rekla da sam u domu, vidjela sam da me jedan kolega iz razreda od tad ne može podnijeti. Doživjela sam i u osnovnoj neugodno iskustvo kad sam pred cijelim razredom trebala reći da živim u domu. Tad su mi se neka djeca jako počela rugati.
No, bilo je i pozitivnih iskustava. U srednjoj sam upoznala prijateljice koje se, kad sam im rekla gdje živim, nisu ni sekunde sažalijevale nada mnom. Prihvatile su to kao nešto normalno. I zato sam sretna. Mrzim kad me netko sažalijeva, to je glupo i nepotrebno.
U principu me prijatelji ne gledaju čudno radi toga. Boravak ovdje nije tako loš, ustanova pokušava da djeca osjete kao neku obiteljsku atmosferu, iako je to teško. Ima djece koja se stalno mijenjaju. Neki bi dolazili samo preko tjedna, pa neki po mjesec. Pa neki koji su napunili 18 i odu tako da ne ostaneš dovoljno dugo u kontaktu.
Ista je stvar s odgajateljima, ima nekih koji dođu samo na mjesec dana. Postoje te neke teže stvari, no inače je ok. Pozitivni su blagdani, pokloni, svi ljudi vole poklone tako i ja. Voljela bi za Božić dobiti sportski bicikl", otkrila nam je Josipa.
Izleti je posebno vesele i gledanje filmova s prijateljima u domu
Kao pozitivne stvari navela je izlete na koje, kaže, idu često. Tako su dodaje, bili u Zagrebu, što je ostalo u jako lijepom sjećanju.
"Vidiš mjesta koja ne bi vidjela da si u obitelji. Neka djeca su bila čak i u Gardalandu. Idemo često na izlete. Genijalno mi je kad je u domu odgajatelj s kojim sam dobra, ovdje mi je i polusestra. Volim kad svi skupa gledamo film, to su ona lijepa druženja", rekla nam je učenica jedne od najtežih gimnazija u Splitu.
Josipa ima velike planove za budućnost. Nakon završene gimnazije planira upisati Prometni fakultet kako bi postala pilotkinja, a opisala nam je i kako izgleda njezin vikend, kao i radni dan.
"Ujutro ustanem do 7.30, onda doručkujem ako sam gladna. Potom idem u školu gdje sam do 14. Potom dođem u dom pa ručam, odmaram se i idem na tečaj gitare ili ino klub, a onda je učenje i oko 20 sati je gledanje filma u dnevnom boravku. Nakon toga, ako sam dogovorila večernji izlazak, idem van. Imamo izlazak do 23 sata.
A vikendom ustanem do 9, obavezno doručkujem i onda idem na engleski. Nakon toga je ručak u 12, a zatim se družim s ostatkom djece u domu. Većina ih preko vikenda ode doma pa s ostatkom pričam ili odem na kompjuter, čitam pa dođe marenda koju preskačem i nakon toga od 16 do 19 izađem van, vratim se na večeru i opet idem van.
Često za vikend znam otići kod jedne obitelji koju sam upoznala prije dvije godine. Oni imaju mlađu djecu pa sam s njima. Družimo se i igramo nogomet. Kad se vratimo s nogometa tad cijela obitelj razgovara, gledamo film ili odem u sobu čitati knjigu i onda je večera. Nedjeljom kad sam kod njih odemo do nekih njihovih prijatelja pa bude još veće druženje i to mi je super. Volim biti u njihovoj obitelji", rekla nam je Josipa.
Ako joj netko želi pokloniti bicikl slobodno se može javiti na desk@index.hr s naznakom BICIKL ZA JOSIPU pa ćemo Vas spojiti s odgovornim osobama u domu gdje živi Josipa. Odnosno, sve vaše kontakte ćemo proslijediti odgovornim osobama.