Recep Tayyib Erdogan ostat će predsjednik Turske još pet godina nakon što je u nedjeljnom drugom krugu izbora pobijedio svog dugogodišnjeg konkurenta Kemala Kilicdaroglua. Odsluži li cijeli petogodišnji mandat, na vlasti će ukupno biti 26 godina - što je gotovo čitava povijest Turske u 21. stoljeću.
Međutim, zapanjujuće je kako je većina turskog naroda izabrala Erdogana unatoč sve lošijoj ekonomiji i sada već kroničnoj hiperinflaciji koja bi vjerojatno srušila bilo koju vladu u nekoj demokratskoj zemlji, piše The Conversation, online platforma osnovana 2011. godine u Australiji, koja objavljuje isključivo analize nastale u suradnji znanstvenika, profesora, akademskih stručnjaka i novinara, ali prilagođene široj javnosti.
Kako je Erdogan pobijedio?
Dakle, kako je Erdogan pobijedio na izborima i još značajnije, što će se dogoditi u zemlji u doglednoj budućnosti?
Izbori su bili slobodni utoliko što su političke stranke mogle same isticati kandidate i provoditi kampanju. Stranke su također imale pravo imati predstavnike na svakom biračkom mjestu kako bi se osiguralo ispravno prebrojavanje glasova. I glasači su mogli slobodno glasati.
Međutim, izbori su bili daleko od poštenih.
Prvo, potencijalni vodeći kandidat Ekrem Imamoglu osuđen je u prosincu na više od dvije godine zatvora pod optužbom za "vrijeđanje javnih osoba".
Imamoglu, popularni gradonačelnik Istanbula, nanio je Erdoganovoj stranci poraz na izborima u Istanbulu 2019. godine. Ankete su pokazivale da bi mogao pobijediti Erdogana na predsjedničkim izborima, i to sa solidnom razlikom. Neki tvrde da je sudska presuda politički motivirana. Pošto je Imamoglu izbačen sa scene, oporba se morala ujediniti iza Kilicdaroglua, najslabijeg od svih dostupnih kandidata.
Erdogan također ima gotovo sveprisutan nadzor nad turskim medijima, koji provodi Fahrettin Altun, šef medija i komunikacija u predsjedničkoj palači.
Turski mediji u vlasništvu Erdoganovih rođaka
Turski mediji su u izravnom vlasništvu Erdoganovih rođaka, poput popularnih novina Sabah kojima upravlja Sedat Albayrak, ili su kontrolirani preko glavnih urednika koje je imenovao i nadzirao Altun. Neke nezavisne web stranice s vijestima poput T24 prakticiraju autocenzuru kako bi ostale aktivne.
Uz ovu masivnu kontrolu medija, Erdogan i njegovi ljudi osigurali su najviše televizijskog vremena. Erdogan je u medijima prikazan kao svjetski lider koji unapređuje Tursku izgradnjom zračnih luka, cesta i mostova. Stavili su ga pred desetke novinara na televiziji, ali su sva pitanja bila dogovorena, a Erdogan je čitao unaprijed pripremljene odgovore.
Altun je također orkestrirao sveobuhvatnu kampanju klevetanja Kilicdaroglua. Oporbeni lider dobio je minimalnu minutažu, a kada je bio u medijima, prikazivan je kao nesposoban političar nesposoban vladati državom.
Altun nije kontrolirao samo konvencionalne televizijske kanale i tiskane medije, već i društvene medije. Na Twitteru, vrlo utjecajnoj platformi u Turskoj, Altun je koristio botove i vojsku plaćenih trolova i influencera kako bi pokušao kontrolirati dijalog.
I policija i vojska su pod strogom kontrolom Erdogana
I uspjelo je. Dovoljan broj birača bio je pokoleban konfuzijom i strahom da će zemlji biti daleko gore ako Kilicdaroglu bude izabran.
U konačnici, postojala je mogućnost prevare zbog netransparentnog načina obrade izbornih rezultata. Nakon što se svaka glasačka kutija prebroji, glasački listić i listu s rezultatima prevoze policija u gradovima i vojska u regionalnim područjima do izbornog povjerenstva. I policija i vojska su pod strogom kontrolom Erdogana.
O rezultatima se potom izvještava samo preko državne agencije Anadolu, dok je ranije o njima izvještavalo više neovisnih agencija. Čak i ako se na ovim izborima ne pojave dokazi o prevari, sve ovo moglo bi dovesti u sumnju integritet cijelog izbornog procesa.
Još dva faktora presudila su na izborima
Prvi je potpora koju je Erdogan dobio od Sinana Ogana, koji je u prvom krugu predsjedničkih izbora prije dva tjedna bio treći s 5.2 posto glasova. Erdogan je nagovorio Ogana da mu pruži podršku. Drugi i najvažniji faktor bio je gotovo mitološki način na koji su konzervativni i religiozni birači gledali na Erdogana. Za njih je Erdogan vjerski heroj i spasitelj.
Vjerska populacija u Turskoj dugo je trpjela progon u ime sekularizma. Za njih su Kilicdaroglu i njegova Republikanska narodna stranka simbolizirali taj progon. Iako je Kilicdaroglu napustio prethodnu strogu sekularnu politiku stranke, mnogi birači nikada nisu oprostili što muslimanke nisu smjele nositi marame u obrazovnim i državnim institucijama i što se desetljećima vjera držala izvan javnog života i politike.
Konzervativna i vjerska desnica u Turskoj vidi Erdogana kao svjetskog vođu i heroja koji se bori protiv nedobronamjernih sila, kako iznutra tako i izvana, da bi Tursku ponovno učinio velikom. Turska je očajnički trebala promjenu vlasti i dašak svježeg zraka. Sada će se socijalna, politička i ekonomska supresija vjerojatno pogoršati.
Erdogan je obećao preporod Turske do 2023. godine, na 100. godišnjicu osnutka republike. Turska je do tada trebala ući među 10 vodećih ekonomija svijeta. Međutim, Turska jedva da se nalazi među prvih 20, trenutačno je na 19. mjestu.
Gospodarstvo je doživjelo značajan pad u posljednje tri godine. Vrijednost turske lire naglo je pala, što je dovelo do toga da se gospodarstvo temelji na dolarima.
Ali do dolara je teško doći. Turska središnja banka održala je gospodarstvo na životu pražnjenjem svojih rezervi u posljednjih nekoliko mjeseci uoči izbora. Središnja banka ima deficit na tekućem računu od 8 do 10 milijardi dolara svaki mjesec, a njezine su rezerve prošli tjedan pale u minus prvi put od 2002. godine.
Sada Erdogan mora pronaći novac
Pribjeći će stranim zajmovima s visokim kamatama i krenuti u diplomatski pohod na naftom bogate muslimanske zemlje kako bi privukao dio njihovih sredstava u Tursku. Neizvjesnost oko toga koliko će ovi napori biti uspješni i njihova vjerojatna kratkoročna dobit mogu baciti tursko gospodarstvo u recesiju.
Za ljude u Turskoj to bi moglo značiti veliku nezaposlenost i povećanje troškova života. Stopa inflacije dosegla je 24-godišnji maksimum od 85.5% prošle godine, a mogla bi porasti i više budući da vlada u nedostatku novca nastavlja tiskati digitalni novac kako bi platila veliku birokratsku radnu snagu.
Što se tiče vanjske politike, Erdogan će nastaviti pokušavati postati regionalna sila neovisna o NATO-u, Europskoj uniji i SAD-u. Vjerojatno će nastaviti jačati veze Turske s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, što je dosad zabrinjavalo zapadne saveznike Turske.
Ovo će biti posljednji Erdoganov mandat na vlasti
Prema turskom ustavu, ovo će biti apsolutno posljednji Erdoganov mandat na vlasti i moguće je da će biti skraćen.
Naime, 69-godišnji predsjednik ima mnogo zdravstvenih problema. Fizički je sve slabiji, teško hoda, a govor mu je često nerazgovijetan. U nadolazećim godinama njegovo zdravlje moglo bi se pogoršati i možda će morati predati dužnost nekom zamjeniku od povjerenja.
Druga je mogućnost da potencijalni čelnici u njegovoj stranci odluče izvesti stranački udar kako bi svrgnuli Erdogana prije isteka mandata, kako bi mogli prikupiti potporu javnosti uoči predsjedničkih izbora 2028. godine.
Iako za sada može postojati određena politička stabilnost u Turskoj nakon izbora, zemlja će u doglednoj budućnosti biti u gospodarskim, društvenim i političkim previranjima.