Dana 19. veljače 1954. Prezidijum Vrhovnog sovjeta Sovjetskog Saveza donio je dekret kojim je Krimska oblast iz sastava Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike prebačena u sastav Ukrajinske Sovjetske Socijalističke Republike. Odluka je obrazložena "zajedničkim gospodarstvom, teritorijalnom blizinom i bliskim gospodarskim i kulturnim vezama" između Krima i Ukrajine, a donesena je u godini obilježavanja 300. obljetnice Perejaslavske rade, događaja koji je u sovjetskoj interpretaciji simbolizirao povijesno ujedinjenje Rusije i Ukrajine.
U trenutku donošenja odluke Sovjetski Savez bio je čvrsto centralizirana država pa administrativne granice između republika nisu imale značenje kakvo su dobile nakon njegova raspada 1991. godine. Ipak, potez je kasnije postao jedan od najspornijih teritorijalnih prijenosa u europskoj povijesti 20. stoljeća.
Krim ima dugu i složenu povijest. U antičko doba bio je naseljen Grcima, Skitima i drugim narodima, a kasnije je bio pod vlašću Bizanta i različitih stepskih sila. U srednjem vijeku ondje je nastao Krimski Kanat, vazal Osmanskog Carstva. Rusko Carstvo anektiralo je poluotok 1783. za vrijeme Katarine Velike.
U 19. stoljeću Krim je bio poprište Krimskog rata, a Sevastopolj je postao važna baza ruske Crnomorske flote. Nakon Oktobarske revolucije i građanskog rata uključen je u sastav sovjetske Rusije. Godine 1921. uspostavljena je Krimska Autonomna Sovjetska Socijalistička Republika unutar Ruske SFSR.
Drugi svjetski rat ostavio je duboke demografske posljedice. Godine 1944. sovjetske su vlasti deportirale krimske Tatare pod optužbom za suradnju s nacistima. Autonomija je ukinuta, a Krim je pretvoren u oblast unutar Ruske SFSR. Tek krajem 1980-ih Tatarima je dopušten povratak.
Transfer iz 1954. proveden je bez referenduma na razini stanovništva Krima. U sovjetskom kontekstu to nije bilo neuobičajeno, jer su takve odluke donosile središnje vlasti. Nikita Hruščov, tada jedan od najutjecajnijih sovjetskih čelnika, često se spominje kao politička figura povezana s tom odlukom, iako je dekret formalno donio Prezidijum.
Kada je Sovjetski Savez raspadnut 1991., administrativne granice republika postale su međunarodne državne granice. Krim je tako postao dio neovisne Ukrajine. Iste godine održan je referendum na kojem su se građani Ukrajine, uključujući većinu birača na Krimu, izjasnili za neovisnost Ukrajine. Krim je dobio status Autonomne Republike unutar Ukrajine, dok je Sevastopolj imao poseban status zbog ruske flote.
Napetosti oko statusa Krima kulminirale su 2014. godine. Nakon političkih previranja u Kijevu i smjene ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča, ruske su snage preuzele kontrolu nad ključnim točkama na poluotoku. U ožujku 2014. organiziran je referendum na kojem su lokalne vlasti objavile da se velika većina izašlih birača izjasnila za priključenje Rusiji.
Ukrajina i većina država članica Ujedinjenih naroda smatraju taj referendum nelegitimnim i provedenim pod vojnom okupacijom. Rusija je potom anektirala Krim i uključila ga u svoj ustavni poredak. Međunarodna zajednica, uključujući Europsku uniju i Sjedinjene Države, uvela je sankcije Rusiji, a Opća skupština UN-a donijela je rezoluciju kojom potvrđuje teritorijalnu cjelovitost Ukrajine.
Od 2014. Krim je de facto pod ruskom kontrolom, dok ga Ukrajina i dalje smatra svojim okupiranim teritorijem. Status poluotoka ostaje jedno od ključnih pitanja u rusko-ukrajinskom sukobu, osobito nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine.
Odluka iz 1954., koja je u sovjetsko vrijeme izgledala kao administrativni potez unutar iste države, desetljećima kasnije pokazala se kao jedan od presudnih čimbenika u oblikovanju geopolitičkih napetosti u istočnoj Europi.