Uloga Pakistana kao posrednika u sukobu između Sjedinjenih Američkih Država i Irana iznenadila je mnoge, no za takav razvoj događaja postoji nekoliko ključnih razloga. Naime, zapovjednik pakistanskih oružanih snaga, feldmaršal Asim Munir, uživa simpatije američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji ga često naziva svojim "omiljenim feldmaršalom" i tvrdi da Iran poznaje "bolje od većine".
Pakistan s Iranom ne dijeli samo granicu dugu oko 900 kilometara, već i, kako obje strane ističu, "bratske" odnose s dubokim kulturnim i vjerskim vezama. U Pakistanu nema američkih zračnih baza, a za razliku od uobičajenih posrednika u Zaljevu, još nije izravno uvučen u sukob.
Ključni faktor je i njegova spremnost da se uključi jer bi mir između SAD-a i Irana, prema mišljenju mnogih, bio u njegovom najboljem interesu. Ipak, postavlja se pitanje kako se zemlja koja je i sama u sukobu s dva susjeda - Afganistanom i Indijom - uspjela pozicionirati kao mirotvorac. Pakistan trenutno izvodi zračne napade u Afganistanu, dok su napetosti s Indijom tek prošle godine izazvale strah od nuklearne eskalacije.
Pakistan zasad uspješno balansira između Irana i SAD-a, prenoseći poruke između dviju strana, ugošćujući ministre vanjskih poslova drugih zabrinutih muslimanskih zemalja i vodeći intenzivne diplomatske razgovore. No, takav pristup nije bez rizika, piše BBC.
Pakistan uvelike ovisi o uvozu nafte, od koje velik dio stiže kroz Hormuški tjesnac. "Rekao bih da Pakistan, više od gotovo ijedne druge zemlje izvan Bliskog istoka, ovdje ima jako puno na kocki", rekao je za BBC Michael Kugelman, viši suradnik za Južnu Aziju pri Atlantskom vijeću. "Imaju zaista snažan interes učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi doprinijeli naporima za smirivanje napetosti."
Pakistanska vlada početkom ožujka podigla je cijene benzina i dizela za oko 20 posto te je već uvela mjere štednje, poput četverodnevnog radnog tjedna za državne službenike, kako bi smanjila potrošnju goriva. "Ako se rat nastavi, ekonomski pritisci u Pakistanu iznimno će porasti", kaže Farhan Siddiqi, profesor političkih znanosti na Institutu za poslovnu administraciju u Karachiju.
Postoji i strah od eskalacije. U rujnu prošle godine Pakistan je potpisao obrambeni pakt sa Saudijskom Arabijom, prema kojem se "svaka agresija na jednu zemlju smatra agresijom na obje". To je otvorilo pitanje što bi Pakistan učinio ako bi se Saudijska Arabija uključila u rat i pozvala na aktivaciju pakta. "Problem je u tome što bi, ako se od nas zatraži da se pridružimo ratu na strani Saudijaca, naša cijela zapadna granica postala izrazito nesigurna", kaže Siddiqi.
Pakistan je već u "otvorenom ratu" s Afganistanom, optužujući afganistanske talibane da skrivaju terorističke skupine na svom teritoriju, što talibanska vlada poriče. Suočen s pitanjima o proturječnom stavu prema diplomaciji u vlastitim sukobima, Pakistan je odgovorio da je godinama pokušavao pregovarati, ali da ti pregovori nisu donijeli potrebnu sigurnost. Siddiqi ističe da otvaranje nove fronte nije jedina briga ako bi Pakistan bio uvučen u rat, dodajući da postoji i "unutarnjopolitička cijena".
Nakon što je iranski vrhovni vođa ubijen u zajedničkom američko-izraelskom zračnom napadu, proiranski prosvjednici izašli su na ulice diljem Pakistana. Nekoliko ih je ubijeno, uključujući i one koji su pokušali upasti u američki konzulat u Karachiju. "Javno mnijenje u Pakistanu pretežno je proiransko", kaže Maleeha Lodhi, bivša pakistanska veleposlanica u SAD-u, Velikoj Britaniji i UN-u. "Sigurna sam da su pakistanski donositelji odluka bili vrlo svjesni te činjenice."
Tu je i pitanje globalnog ugleda Pakistana. "Pakistan je vrlo osjetljiv na kritike da nema utjecaja na svjetskoj sceni", rekao je Kugelman. "Ne mislim da je to glavni motiv za ovakvo pozicioniranje, ali svakako igra ulogu."
"Ovo je, bez sumnje, diplomacija s visokim ulozima", dodaje Lodhi. "Rizik je velik, ali je i nagrada velika. Ako uspije, to će, naravno, katapultirati Pakistan u sam vrh svjetske diplomacije." A ako ne uspije? Lodhi smatra da šteta ne bi bila prevelika. "I dalje bi se smatralo da je Pakistan uložio napor u dobroj vjeri. A neuspjeh se ne bi pripisao nedostatku pakistanskih vještina, već činjenici da imate posla s čovjekom koji je užasno hirovit i potpuno, potpuno nepouzdan."
Međutim, Kugelman vidi mogućnost negativnih posljedica ako, nakon svih nagađanja o pregovorima, obje strane jednostavno nastave s još većom silom. "Pakistan bi se u tom slučaju mogao suočiti s optužbama da je bio naivan", kaže on. "I da je iskorišten u pokušaju pregovora dok su obje strane samo kupovale vrijeme kako bi razmotrile svoje sljedeće korake prema eskalaciji."
Nejasno je kako će se situacija razvijati, ali jasno je da je Pakistan brzo iskoristio svoj odnos s Trumpom. Lodhi ističe da je Pakistan nominirao Trumpa za Nobelovu nagradu za mir "kao priznanje za njegovu odlučnu diplomatsku intervenciju" tijekom pakistansko-indijske krize 2025. godine. Također podsjeća na predaju osumnjičenika za planiranje bombaškog napada na zračnu luku u Kabulu tijekom povlačenja iz Afganistana. "Pakistan je Trumpu osigurao dvije rane pobjede koje su mu vrlo važne. To je pokrenulo njihov odnos i stvorilo novu bliskost", rekla je Lodhi.
"Pakistan je, za razliku od Indije, spreman igrati nekonvencionalne diplomatske igre", dodaje Kugelman. "Činjenica da su se visoki pakistanski dužnosnici toliko trudili laskati predsjedniku zaista im je pomogla u Washingtonu i učinila Pakistan privlačnijim posrednikom u očima administracije."
No, odnos s Amerikom nije jedini adut Pakistana. "Pakistan je shvatio da je balansiranje najbolji pristup u regionalnoj diplomaciji", rekao je Siddiqi. "Svijet s kojim se danas suočavamo je svijet u kojem se države, posebice sile srednje veličine, osjećaju ugodnije provodeći politiku višestrukog svrstavanja."
"Mislim da je Pakistan u najboljoj poziciji za razgovor s Iranom zato što ga se ne doživljava kao pro-izraelski ili čak izrazito pro-američki nastrojenog", dodao je.
U međuvremenu, diplomatski napori se nastavljaju. Pakistanski ministar vanjskih poslova Ishaq Dar u utorak putuje u Kinu na poziv svog kineskog kolege Wanga Yija. No, pred Pakistanom i dalje stoje velika pitanja, a postizanje mirovnog sporazuma čini se kao daleka mogućnost. "Budimo sasvim jasni, šanse za dogovor nisu velike s obzirom na duboko nepovjerenje između Amerikanaca i Iranaca te maksimalističke zahtjeve s obje strane", rekao je Kugelman. "Mislim da je to najteža jednadžba koju će Pakistan morati riješiti ako se njegovi trenutni planovi ne ostvare."