U ČETVRTAK je 30. godišnjica pada Vukovara.
Bitka za Vukovar trajala je tri mjeseca. Počela je u kolovozu, da bi otpor višestruko malobrojnijih hrvatskih branitelja bio konačno slomljen u studenom.
No pad grada bio je samo početak užasa. U danima koji su slijedili JNA, kojoj su svesrdno pomagale paravojne formacije sastavljene od dragovoljaca iz Srbije, počinila je brojne zločine. Najgori i najpoznatiji je pokolj na Ovčari, koji se dogodio u noći s 20. na 21. studenog. Ubijeno je preko 250 zarobljenih vojnika i civila, mahom ljudi koji su nakon pada grada zarobljeni u vukovarskoj bolnici.
Pad Vukovara bio je važan događaj u ondašnjoj Europi, koja je do tada nijemo gledala kako joj se pred očima događaju brojni zločini.
Iako je pad Vukovara bio tek početak dugog rata, višemjesečna obrana malobrojnih branitelja ostatku zemlje je kupila dragocjeno vrijeme da se naoruža, a Europa je dobila priliku vidjeti što se zapravo događa u Hrvatskoj te da je JNA postala instrument velikosrpskog režima Slobodana Miloševića. Međunarodno priznanje Hrvatska nije trebala dugo čekati. 15. siječnja 1992. tadašnja Europska zajednica priznala je Hrvatsku.
Kako je izgledala bitka za Vukovar i je li grad bilo moguće obraniti? Što je njegov pad značio za Hrvatsku? Kakva je bila politička situacija u Hrvatskoj i Europi u to doba?
Na ta i mnoga druga pitanja u Index studiju odgovarali su Hrvoje Klasić, povjesničar i profesor s FFZG-a, i Ante Nazor, povjesničar te ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra.