25 plus jedan je 26. Boris Kunst to dobro zna, HDZ-ov ex-sindikalist zbrajanje je u školi očito svladao. Šteta što su mu više matematičke operacije ostale nepoznanica; da je u školi obraćao pozornost kad se govorilo o postocima, možda se ne bi svjetski obrukao na sjednici Istražnog povjerenstva za Inu.
Svojom izjavom za vrijeme ispitivanje svjedoka Slavka Linića Kunst je izazvao popriličnu količinu nevjerice. "Zašto svi navode da je prodano 25 posto plus jedna dionica, a ne 26 posto dionica", ispalio je Kunst i ostao živ. Nije čovjeku jasno da jedan postotak u ovom slučaju znači par tisuća dionica.
Uzalud su bili Linićevi pokušaji da kolegu iz vladajuće stranke nečemu pouči: "Jedna dionica nije isto što i jedan posto, a 25 posto plus jedna dionica znači da je prodan kontrolni paket". "Ja znam da je 25 plus jedan 26", glasio je pučkoškolski odgovor HDZ-ovog člana za Istražnog povjerenstva za Inu.
Linić tvrdi da je SDP spasio Inu
Podsjećamo, pozive za svjedočenje pred Istražnim povjerenstvom za Inu dobili su Slavko Linić, Ljubo Jurčić, Tomislav Dragičević, Ivan Šuker, Damir Polančec, Zoltan Aldott i Ivo Sanader. Svi osim bivšeg premijera potvrdili su da su primili poziv i pristali se pojaviti pred Povjerenstvom.
Svoj iskaz prvi je dao Linić, koji je bio potpredsjednik Vlade i predsjednik NO-a Ine u početku postupka privatizacije. Linić je rekao da je postupak privatizacije pokrenut jer je Ina bila u velikim dugovima, te je zaključeno da joj je potreban partner. Linić tvrdi kako se njihova odluka pokazala uspješnom, s obzirom na to da je nakon toga krenuo prosperitet Ine.
Linić posebno ističe kako je Ina u trenutku prve privatizacije tražila isključivo strateškog partnera, odnosno da SDP-ova vlada nije prepustila MOL-u kontrolu nad Inom. "MOL nije mogao odlučivati niti o jednom pitanju vezanom uz razvoj, proizvodnju i investicije. Hrvatska je strana uvijek imala zadnju riječ", kaže Linić te ističe kako je omjer u Upravi i Nadzornom odboru uvijek bio 5:2 u korist Hrvatske.
Jurčićeva "grosse spiele"
Ljubo Jurčić je 2002. godine bio ministar gospodarstva i glavni pregovarač u procesu privatizacije Ine. Ponude za kupnju paketa Ininih dionica tada su poslali MOL, OMV i Rosneft, ali Jurčić nije bio zadovoljan početnim ponudama pa je rok za privatizaciju produžio za mjesec dana.
Jurčić je pred Povjerenstvom opisao neke od pregovaračkih trikova koje je koristio da bi cijenu paketa Ine podigao do 505 milijuna dolara, za koliko je kasnije prodan. "Igrao sam, kako bi rekli Nijemci, grosse spiele", kaže Jurčić i objašnjava kako je pokušavao stvoriti pomutnju među ponuđačima kako bi svatko od njih troje u svakom trenutku mislio da netko od druge dvojice povisuje ponudu.
Dragičević priznao da Ina nije plaćala obaveze prema državi!
Dragičević je u svom svjedočenju govorio o drugoj privatizaciji i zbivanjima iz 2008. godine, te je priznao da je Ina svjesno i namjerno donijela odluku da prestane plaćati svoje obveze prema državi! "Morali smo odlučiti hoćemo li stati s uplatama trošarina ili zaustaviti investicije koje su bile pri kraju. Odlučili smo odustati od plaćanja trošarina", rekao je Dragičević.
Bivši šef Ine također je naglasio da se nije radilo o potpisanoj odluci Uprave, već je to jednostavno bio prešutni dogovor. "Ne znam na kojem se mjestu ta odluka donijela", rekao je Dragičević pa istaknuo da se Ina nikad nije ponašala kao dioničko društvo, iako taj status ima još od 1992. godine.