Foto: 123rf
No jedno novo američko istraživanje značajno je pojačalo razloge za zabrinutost. Naime, studija objavljena prije dva dana u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences pokazala je da su enterobakterije otporne na karbapeneme (CRE) u američkim bolnicama raznovrsnije u smislu vrsta kao i u smislu genetske raznovrsnosti nego što se ranije mislilo. Znanstvenici s MIT-ja i Harvarda također su otkrili da se one šire i evoluiraju neprimjetno, bez vidljivih simptoma.
Ovakvi rezultati naveli su ih da preporuče da se pojača nadzor nad genima opasnih bakterija.
„Do sada je fokus uobičajeno bio na liječenju pacijenata oboljelih od infekcija povezanih s CRE-ovima. No, ako ih želimo zaustaviti, moramo se ozbiljnije posvetiti nezamjetnim prijenosima u našim zajednicama i zdravstvenim ustanovama“, rekao je u priopćenju za medije William Hanage, profesor epidemiologije na Harvardu, jedan od autora studije.
Bakterije CRE otporne su na više raznih antibiotika, uključujući i karbapeneme koji se smatraju jednom od zadnjih stepenica u obrani protiv infekcija. Šire se uglavnom u zdravstvenim ustanovama, a u svijetu godišnje uzrokuju 700.000 smrti. Prema procjenama
Neočekivana raznovrsnost
U novoj studiji znanstvenici su u četiri bolnice, tri s područja Bostona i jedne iz Kalifornije, od pacijenata uzeli 250 uzoraka bakterija otpornih na karbapeneme. Ideja im je bila da dobiju neki brzinski uvid u gensku raznovrsnost CRE-ova, da definiraju učestalost i karakteristike žarišta infekcija, da pronađu dokaze o sojevima koji se prenose među bolnicama te da saznaju kako se otpornost širi među vrstama bakterija. Prijašnje studije uglavnom su istraživale zasebno pojedinačne slučajeve.
Stručnjaci su otkrili neočekivano veliku raznovrsnost kako među vrstama bakterija, tako i među njihovim genima za otpornost na karbapeneme. Također su utvrdili da se ti geni vrlo lako prenose među vrstama. Konačno otkrili su i neke mehanizme rezistencije koje nikada ranije nisu vidjeli.
Bojali smo se upravo tih 'bezazlenih' bakterija
Pročelnica Zavoda za kliničku mikrobiologiju Klinike za infektivne bolesti prof. dr. sc. Arjana Tambić Andrašević kaže za Index da se znanstvenici već godinama boje razvoja otpornosti kod enterobakterija koje prirodno nastanjuju ljudski organizam u kojem predstavljaju dio tzv. mikrobiote.
„Kad se rodimo, naš je probavni trakt sterilan. No ubrzo se napuni bakterijama pa enterobakterije postaju dijelom naše mikrobiote već od novorođenačke dobi. Zato smo se i bojali da će rezistentne enterobakterije, koje žive u svakome od nas, postati ozbiljan problem“, kaže Tambić Andrašević.
„Mi ne znamo nalazi li se u našim crijevima osjetljiva ili rezistentna klebsiela ili E.coli, jer one ne izazivaju infekcije dok se nalaze u svojem prirodnom obitavalištu. No, ove inače bezopasne bakterije mogu zalutati na kriva mjesta. Primjerice, postajemo svjesni da imamo rezistentnu E.coli tek kada ona zaluta u mokraćni mjehur, gdje joj nije mjesto. Ako završimo u intenzivnoj njezi, pa nas priključe i na neki kateter, može se dogoditi da dobijemo sepsu. Danas uglavnom više nemamo prepoznatljivih bakterija koje uzrokuju ozbiljne bolesti. Riješili smo ih se cijepljenjem, antibioticima i poboljšanjem standarda života. No kada neke inače bezopasne, ali rezistentne bakterije dođu na kriva mjesta, problem može biti velik, pa se sve više bojimo rezistentnih bakterija kao uzročnika izvanbolničkih infekcija“, ističe naša znanstvenica.
„Trenutno veliki problem predstavlja rezistentna E.coli, osobito u Francuskoj gdje ljudi dosta lako posežu za antibioticima. Ona je inače najbenignija među enterobakterijama, osjetljiva je na mnoge antibiotike, no kada u nju uđe plazmid odgovoran za neku rezistenciju, onda imate bakteriju koju je teško iskorijeniti. SAD je prije 15-ak godina poharala klebsiela koja je imala enzim KPC kojim je razarala karbapeneme. Ona se širila klonalno. Bila je uspješan klon, odnosno superbakterija. Naime, nemaju sve bakterije isti potencijal za širenje. Nemaju sve ni istu mogućnost da se lako šire kada zalutaju. Ova je imala. Konačno, ona je još usvojila i plazmid za KPC. Tako je nastala bakterija koja se širila i stvorila žarišta u Izraelu i Grčkoj. 2011. došla je i k nama u Hrvatsku. No uglavnom se širila samo po bolnicama pa smo je uspjeli obuzdati“.
Zdravstveni stručnjaci već duže upozoravaju da se Hrvatska ubraja u zemlje s visokom potrošnjom antibiotika. A što više antibiotika konzumiramo, to je veća vjerojatnost da će se u crijevima naći više rezistentnih bakterija. Neke zemlje poput Nizozemske stoga vode politiku vrlo opreznog, restriktivnog izdavanja antibiotika. Pri tome nije ugroženo zdravlje njenih stanovnika, nego naprotiv, imaju još uvijek velik izbor antibiotika za liječenje teških infekcija. Antibiotici se također u nerazumnim količinama koriste u uzgoju stoke.
Nove nade
Jedan od problema u ovoj priči također je i činjenica da već cijeli niz godina nisu pronađeni neki novi antibiotici koji bi bili učinkoviti kada karbapenemi ne pomažu. No znanstvenici ipak rade na istraživanjima, kako novih metoda, tako i nekih starih antibiotika.
„Primjerice, otkriveno je da su bakterije rezistentne na karbapeneme osjetljive na kolistin. To je stari antibiotik koji je bio napušten sredinom prošlog stoljeća jer je imao previše nuspojava. Budući da je to bilo zlatno doba antibiotika, mogli smo si dozvoliti takav luksuz jer smo imali brojne manje toksične. No posljednjih pet-šest godina kolistin je postao glavno oružje u intenzivnoj njezi. Ipak, već ima bakterija koje su postale rezistentne i na njega. U posljednje vrijeme također se istražuju neke nove metode. Primjerice, u istočnoj Europi, osobito u Gruziji, svojevremeno se radilo s bakteriofagima, virusima koji napadaju bakterije. To je stara priča koja danas ponovno oživljava tako da se za nju zainteresirao i Zapad. Također se eksperimentira s nanočesticama i malim peptidima. No to je sve za sada u ranim fazama istraživanja“, zaključila je naša stručnjakinja.
Zašto bakterije tako brzo stječu otpornost?
Kao i svi živi organizmi, bakterije stalno evoluiraju kako bi se mogle boriti sa svojim suparnicima, predatorima i ubojicama u domaćinima i okolišu. U tome su vrlo uspješne iz više razloga. Jedan je taj što se vrlo brzo razmnožavaju tako da u 20 minuta izmijene ono za što je ljudima potrebno 20-ak godina.
Osim toga one svoje evolucijske prilagodbe ne prenose samo vertikalno, na vlastito potomstvo, već ih također razmjenjuju horizontalno - među sobom i to neovisno o soju ili vrsti. Naime, bakterije, koje se mogu razlikovati koliko se razlikuju čovjek i kokoš, mogu među sobom razmjenjivati informacije o posebnim svojstvima, među kojima i o rezistenciji. One su sadržane u tzv. plazmidima, malenim molekulama DNA koje su u stanicama bakterija fizički odvojene od kromosomske DNA. Takva razmjena informacija, u kojoj temeljna DNA ne mora prolaziti kroz izmjene, omogućuje im da vrlo brzo stječu rezistenciju na antibiotike. Zbog toga se u medicinskim krugovima obično diže uzbuna kada se utvrdi da su neke bakterije svoje gene za otpornost na antibiotike pohranile u plazmidima, a ne samo u kromosomskoj DNA – to znači da ih mogu lako prenijeti drugima, koje su možda opasnije.