Komentar Matije Babića: Što bi bilo kad bi bilo jednom u Hrvatskoj

BAŠ NEGDJE u ove dane prije tri godine napisao sam članak "Thompson: Domoljub ili fašist - konačan odgovor", u kojem sam objavio i osudio Thompsonovu izvedbu "Jasenovca i Gradiške Stare", brutalno-koljačkog ustaškog pjesmuljka.
 
Članak koji je uzburkao Hrvatsku i zbog kojeg je snimljena najgledanija Latinica iduće godine. Stari grijesi Thompsona su skupo koštali i još ih plaća. Što je u redu.
 
Thompsonove Maxove mesare tzv. građansko društvo osudilo je u roku keks, isto građansko društvo koje je Mesiću u roku keks oprostilo slavljenje 10. travnja, nebitno što je upravo pobjeda 10. travnja bila pobjeda Maxovih mesara.
 
Dio javnosti osudio nas je zbog objave prve snimke, a drugi dio javnosti zbog objave druge snimke. Prvi jer nije vidio problem u spornom Thompsonovom audio zapisu, a drugi jer smo se usudili dokazati da simpatični euro-djedica nije uvijek bio baš tako euro, jer smo si uzeli pravo da objavimo vijest da Djed Mraz ne postoji.
 
Prije tjedan-dva izašao je novi album Thompsona. Glazbeni kritičari će, očekujem, Thompsona dočekati na nož i prije nego ga poslušaju, ili ignorirati. Jer pjeva o Grabovčevoj kćeri a ne o pčelama u čaju, i jer ime Tihe Orlića na omotu zvuči neusporedivo manje svjetski od Manu Katchea. I jer pjeva za Đapića a ne za Čačića.

**
 
Osobno se s retorikom domovina-ratnici-katolici ne mogu identificirati, a u 2006. priče o masonima i judama malo su mi, onako,  retardirane. Ali.
 
Thompson mi ne leži upravo zbog spomenute nemogućnosti identifikacije, no za razliku primjerice od Škorinog smeća, svakom slušatelju neopterećenom predrasudama jasno je da se u slučaju Thompsonovog novog albuma radi o vrhunskoj produkciji, koja u nekim dijelovima čak baca na bolja ostvarenja Metallice. Da, Metallice.
 
Pričam sa zidom, jer gotovo da ne postoje slušatelji neopterećeni predrasudama. Thompsona puštaju na Narodnom, a Mesića na Stojedinici, i krdo slijepljeno uz svoju stanicu čut će i zaključiti ono što želi i bez da posluša.
 
Dok s jednom rukom držim nos začepljen zbog Maksovih mesara koje niti jedan "povijesni kontekst" ne može opravdati, kao jedan od ljudi koje u šestoj pjesmi na albumu naziva "sluganskim perom", ja Thompsonovom albumu dižem laički palac gore za jedno od boljih glazbenih ostvarenja u Hrvatskoj u 2006.

matijababic.bloger.hr

Pročitajte više