"ONI SU mogli kupiti ono što ni jedan građanin nije mogao kupiti, dobivali su kredite koje nitko nije mogao dobiti", potresna je rečenica koju je izgovorio novinar Ratko Bošković u večerašnjoj Latinici. A "oni" su nekadašnji siromasi koji su uz pomoć vladajućih struktura pretvoreni u multimilijunaše u samo desetak godina.
Primjerice, Nikica Jelavić, koji je na suđenju za zločinačku organizaciju kazao da ima auto i dva stana, a onda se nakon suđenja počeo baviti nekretninama, naposljetku je, ove godine, Okružnom sudu u Krškom ponudio pola milijuna eura za jamčevine. Nitko ga nije pitao odakle mu taj novac. Prijeratni "cvjećar" kako su ga oslovili u prilogu "Čist kao suza", Ivica Todorić danas je pravi hrvatski oligarh, a razlika između njega i Miroslava Kutle koji je završio u zatvoru je jedino u tome što "kralj privatizacije" Kutle, svojedobno vlasnik 140 tvrtki, nije znao "zamesti tragove sumnjivih početaka", napomenuto je u emisiji naziva "Kome treba oduzeti imovinu?".
Odakle prvi milijun?
Niz se nastavlja. "Vozač" Luka Rajić domogao se Dukata, da bi ga u konačnici prodao Lactalisu za dvije milijarde kuna. Jako Andabak, koji je početkom devedesetih imao malu tvrtku, počeo se bogatiti poslovima s osiguranjem, prebacio se na hotelijerstvo, da bi nedavno postao najvećim dioničarem Hajduka u koji je uložio deset milijuna kuna.
Za tjednik Globus, jedini list kojemu je na čelu bio Ninoslav Pavić 1990. godine, ispostavilo se da je bio "sjeme" današnjeg medijskog carstva Europapress Holdinga. Deset godina kasnije izbija afera Grupo u kojemu se Pavića, Kutlu i Vinka Grubišića, (još jednog siromaha, ali i HDZ-ovog doministra, kojemu se po vlastitom priznanju "posrećilo s dionicama, koje su bile jeftine kada ih je kupovao, a onda bi rasle") i Ivića Pašalića optužuje za ortakluk kojim se trebalo zavladati hrvatskim medijskim prostorom, kako bi se njime moglo manipulirati radi privatnih interesa. U međuvremenu se događa privatizacija lista Slobodna Dalmacija, iz koje je "u četiri godine isisano 200 milijuna maraka"...
"Ako je privatizacija Slobodne prošla, onda je mogla proći bilo koja druga. Nitko nije pitao odakle ti prvi novci pojedincu. Vozač ne može imati za tvornicu", kazao je novinar Silvije Tomašević, dopisnik iz Rima, koji već godinama promatra borbu talijanskih vlasti s mafijom.
Kako su legalizirali imovinu?
Hrvoje Kačer s Pravnog fakulteta u Splitu kazao je da je problem u tome što kod uknjižbe imovine nije bilo pitanja o njenom podrijetlu, a i da kad bi se sada išlo na reviziju podrijetla imovine, ali bez mjera oduzimanja, takva bi revizija bila besmislena. Zbog toga predlaže prolongiranje roka zastare, jer je većina ovih predmeta pala u zastaru.
"Kako kriminalci legaliziraju imovinu, tako i sucima korupcijom stečenu imovinu legaliziraju političari. Kada se rasplete jedan lanac, nikad se ne rasplete sam", kazao je Gordan Malić, a za primjer legaliziranja imovine uzima zagrebačko Lanište, na kojemu niču nekretnine, između ostalih i Jelavića. Senad Pećanin iz BH Dana te srpski novinar Filip Švarm, posvjedočili su također da se i u nama susjednim zemljama pokradena imovina legalizira kroz nekretnine ili trgovinu.
"U svim krajevima BiH 'investiraju' financijeri sa geografskih širina za koje nije jasno što rade u BIH", kaže Pećanin.
Kako im oduzeti imovinu?
Oduzimanje imovine je jedna od mjera koja je u Italiji vidljiva na način da je vila mafijaša pretvorena u školu, ispričao je Tomašević. U Engleskoj postoji takozvani "robinhudovski zakon" kojim se najprije zamrzava, a onda se ilegalno stečena imovina oduzima i naplaćuje se porez za sve one godine koliko nije bila prijavljena, upozorio je novinar Gordan Malić. I Hrvatska je do "antimafijaških mjera" imala instrumente za oduzimanje nelegalno stečene imovine, no koristila ih je jedino u slučajevima krijumčara droge, ali ne i kod privatizacijskog kriminala.
"Da bi imali uvid u porijeklo premijerovih satova, po današnjim zakonima, moramo pretpostavit da je počinio neko kazneno djelo, a to se kod nas neće desit", kazao je Munir Podumljak iz Partnerstva za društveni razvoj. "Porezni službenik to može vidjeti, ali neće to napraviti, iako je neprijavljivanje kaznenog djela - kazneno djelo. To sve jednostavno ne funkcionira", zaključuje Podumljak.
Gosti u studiju su se složili da je donošenje novih zakona izmišljanje tople vode, jer je zapravo potrebno primijeniti postojeće zakone, ili ako ih nema, jednostavno prepisati od drugih država. Nezavisni zastupnik u Saboru Dragutin Lesar upozorio je da vremena za donošenje antikorupcijskih akcijskih planova i za šalu nema, na što se nadovezao Podumljak, kazavši da Hrvatska pokušava ući u Europsku uniju po bugarskom modelu - PR kampanjom i negiranjem problema.
A.B.
Foto: Index