LEONARDO Bressan, predsjednik KoHOM-a Primorsko-goranske županije, u intervjuu za N1 govorio je o mjerama Stožera te stanju s epidemijom koronavirusa u županiji i zemlji.
"U Primorsko-goranskoj županiji imamo sretnih okolnosti zbog kojih stanje još uvijek nije tako dramatično kao u nekim drugim županijama. Najprije je činjenica da su ovdje ljudi ipak nešto malo oprezniji nego drugdje i da svi mi, koji smo na tzv. prvoj crti obrane’od ove pošasti, još uvijek funkcioniramo, iako sve teže. Sudeći prema informacijama koje dobivam s terena iz drugih dijelova Hrvatske, broj zaraženih, a time i oboljelih te preminulih, raste - usudio bih se reći - gotovo pa eksponencijalno, osim u Primorsko-goranskoj i Istarskoj županiji, no strah me da nećemo dugo tako. Naime, situacija će se zakomplicirati postupnim porastom težih komplikacija kod kroničnih bolesnika čije je liječenje bilo gurnuto u stranu zbog ove ozbiljne epidemije, a to dolazi kad-tad na naplatu", rekao je.
O kapacitetima u KBC-u Rijeka
Komentirao je popunjenost kapaciteta u KBC-u Rijeka.
"Moramo znati da KBC Rijeka brine o oboljelima iz tri regije, ne samo s područja Primorsko-goranske županije, a unatoč tome je zauzetost kapaciteta još uvijek na prihvatljivoj razini. Vidim da nam na terenu sve više pacijenata završava na bolničkom liječenju, ali ohrabruje činjenica da ih sve više bude uspješno i liječeno, kako oni koji su u našim rukama tako i oni koji budu hospitalizirani, a to je samo znak da ovdje obje razine (primarna i tercijarna - bolnička) dobro rade i još bolje surađuju", kazao je.
Rekao je koji je po njemu najveći problem.
"Po meni je najveći problem sporost Kriznog stožera u odlučivanju, podložnost pritiscima, raznim političkim interesima, a to onda dovodi do toga da uglavnom kasnimo za situacijom jer djelujemo reaktivno, a ne proaktivno, iz jednostavnog razloga što u planiranju i rukovođenju takvom kriznom situacijom nisu uključeni liječnici primarne zdravstvene razine, koji žive i djeluju među ljudima, u centru zbivanja, i koji imaju stalno širu sliku onoga što se zbiva u zajednici i koji bezuspješno upozoravaju nadležne na razvoj situacije. No nas se ne sluša i tu je onda taj nedostatak komunikacije", kaže.
O ponašanju Stožera
Onda je komentirao ponašanje Stožera.
"Nakon početnog uspješnog zamaha (iako u zakašnjenju od nekoliko tjedana u odnosu na našu reakciju u PGŽ-u), ipak su pali pod utjecajem raznih političkih, ekonomskih i privatnih interesa te kasnog proljeća, pa i ljeta i jeseni izgubili prednost i pouzdanost koju su bili stekli. Bojim se da su, bez pomoći primaraca, ostali na početnoj teoriji, bez prakse, te da su se jednostavno uplašili vlastitih ograničenja, no nisu uspjeli savladati svoj ego i pozvati za isti stol i saslušati što im primarci imaju za reći i kako im pomoći u odlučivanju. Mislim da su sad postali taoci vlastitog straha od svoje nemoći", rekao je.
"S obzirom na to da su pretvorili tzv. ples s virusom (što i nije nužno loše postupanje) u ples s vatrom, svi smo se opekli. Komunikacija prema javnosti nije bila ozbiljna, linearna, iskrena i time pouzdana", dodaje.
O mjerama
Komentirao je mjere.
"Radikalne poteze je trebalo povući prije nego što se izgubi kontrola nad širenjem virusa, prije nego li se poveća broj oboljelih i prelije u bolnički sustav i istisne sve akutne i kronične bolesnike iz bolničke skrbi. Već sam na proljeće apelirao na vrlo konkretnu i efikasnu mjeru, a to je odluka (ne neobvezujuća preporuka) o obveznom nošenju zaštitnih maskica prilikom korištenja bilo kakvog zatvorenog prostora, već prije ljeta, da bi se dalo vremena stanovništvu da se navikne na takvo ponašanje. Naravno, uz ovakve obvezujuće odluke ide i kontrola poštivanja takve mjere i sankcioniranje kršitelja", kaže.
O maskama
Pa dodaje o maskama.
"Osobno ne vidim razliku između prolaska autom kroz crveno svjetlo na semaforu i nenošenja zaštitne maskice. I jedno i drugo ponašanje ugrožava ostale sudionike/građane i treba sankcionirati na isti način, to je postupanje opće opasnom radnjom, a takva su postupanja predviđena i Kaznenim zakonom. Još uvijek mi nije jasno da li se Krizni stožer zaista uplašio vlastite nesposobnosti u kontroliranju toga. Da je lockdown kao potpuna karantena uveden najkasnije u rujnu, u trajanju od mjesec dana, još uvijek se ne bi ugrozio državni proračun, izbjegli bi se gubici zbog izostanka s posla, troškovi liječenja u covid-centrima, a zaustavilo nekontrolirano širenje zaraze. Sada imamo ono čega smo se pribojavali, teturanje državnog proračuna i začarani krug koji ne znam kako će vlada riješiti", kaže.
O obvezi cijepljenja
Upitan je i treba li cjepivo biti obavezno.
"U prvom bi valu cijepljenje ostavio to kao preporuku, slično cijepljenju protiv sezonske gripe, ali ako u sljedećem valu to ne bude davalo rezultate i ako se ponove takve crne statistike, razmislio bih i o obvezi", kaže.