Liječnik o masakru u školi: Nisam mogao reći prijateljici da joj kći leži ubijena

Foto: Armin Durgut/PIXSELL

ALEKSANDAR Stijačić, liječnik koji je među prvima stigao na mjesto pucnjave u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar", opisao je za Blic što se događalo tog jutra. 

"U školi prvo leži muškarac, stariji, to je bio čuvar koji je poginuo. S desne strane je onaj stoj gdje su dvije dežurne učenice. Jedna je na stolu, druga je dolje na podu i lijevo, pored klavira, još jedna djevojčica. Znači, mrtvi sigurno, jer vidite i znate. Imate iskustva i jasno vam je da su oni mrtvi", ispričao je. 

Kazao je da je sljedeći užas predstavljao ulazak u "mrtvi razred". Kaže da taj užas "nije mogao izrežirati ni napraviti ni najbolji scenograf američkih filmova". 

"Nakon 30 godina rada nije normalno da to vidite"

"Otvarate vrata i unutra je brdo tijela djevojčica i dječaka koji leže ubijeni. Užas koji ne možete zamisliti. Ne znate tko je to napravio ni što se uopće događa. Ne znate koliko ste sigurni, možda će vas netko ubiti, jer smo mi tu došli maltene tog trenutka kad je policijska patrola došla. Sve je i dalje bilo otvoreno, to nije zagrađeno. I sad, ono što je strašno teško: definirati tko je živ, a tko nije", nastavio je. 

Stijačić se nada da nitko nije snimio prizor ubijene djece u razredu i da to nitko nikada neće vidjeti. "To što sam ja vidio i moje kolege... Neki su problijedjeli. Obavili su posao i nakon toga su sjedili i gledali u bijelo. Poslije 30 godina rada to da vidite, to nije normalno", rekao je.

"Kako da joj kažem da je dijete mrtvo?"

Kazao je kako mu je teško prihvatiti da je dijete moglo nešto takvo učiniti. "Uzalud to što smo mi pohvaljeni. I ministarstvo zdravstva i ministrica su nas pohvalili. Jesmo, napravili smo, ali devetero ljudi je mrtvo na licu mjesta. Znači u glavu, direktno, pogoci savršeni, bez promašaja", istaknuo je.

Nakon toga je za Stijačića uslijedila i drama na osobnoj razini. "I onda najveća tragedija koju sam doživio... Jedna moja prijateljica, koju znam odlično, zove me i kaže 'daj molim te, pomozi mi, ne mogu naći kćer', koja je bila dežurni učenik", ispričao je. 

"Ja shvaćam da je to dijete mrtvo, da leži ubijeno... I što da odgovorite tada na to pitanje? Ništa, slagao sam, nisam joj smio reći! Što da joj kažem?! Da, da, eno, mrtva je, unutra, na pet metara iza nas, tamo iza ugla", dodao je. Poslije obavljenog posla prvo je uzeo mobitel da nazove svoju djecu. 
 

Pročitajte više