DOK su njegove kćeri drijemale na stražnjem sjedalu, supruga ga je snimila kako vozi, usredotočen na mračnu cestu ispred sebe. Liječnik Andrej planirao je njihov bijeg iz Bjelorusije od 2020. godine, kada je režim uz potporu Kremlja razbio narodni ustanak, uvukao zemlju sve dublje u autoritarnu vladavinu i uspostavio klimu straha.
Kad je Rusija započela invaziju na Ukrajinu s južnih granica Bjelorusije, odlazak se iznenada učinio nužnim. Njegova je obitelj s prozora stambene zgrade gledala kako helikopteri i projektili tutnje nebom. U roku od nekoliko dana Andrej - čije je ime promijenjeno zbog njegove sigurnosti - morao je liječiti ruske vojnike ozlijeđene u neuspješnom ruskom napadu na glavni grad Ukrajine, Kijev.
Zatim je krajem ožujka zatvoren zbog izmišljene optužbe za korupciju. Nakon puštanja na slobodu u svibnju i pažljivog odmjeravanja rizika, odlučio je da je vrijeme za odlazak, piše CNN u reportaži o Bjelorusiji i bolnicama u kojima su liječeni Rusi.
Liječnik susjeda zamolio da odnese prtljagu kako bi izbjegao svaku sumnju
Kako ne bi potaknuo sumnju, Andrej je zamolio jednog susjeda da iz njihove zgrade iznese obiteljske kovčege pune dokumenata i nešto odjeće i albuma s fotografijama te ih sakrije u automobil. Jednog petka kasno navečer u kolovozu, nakon što je završio smjenu u bolnici, sreli su se na parkiralištu bez sigurnosnih kamera kako bi pokupili svoje torbe. Potom je obitelj krenula na put.
Andreju su bili potrebni mjeseci da odredi najbolji put, tražeći savjet preko šifriranih aplikacija za slanje poruka od aktivističkih organizacija i drugih koji žive u egzilu. Vozeći se noću, putovali su od svog doma u Maziru, gradu u južnoj bjeloruskoj regiji Gomelj, više od 800 kilometara sjeverno do granice s Litvom. Konačno je došao do točke gdje mu je rečeno da može prijeći.
U igračku spremio USB s dokazima
Zaustavili su se na seoskom, zemljanom putu i Andrej je poljubio ženu i djecu na rastanku. Bude li sve dobro, prijeći će na službenom graničnom prijelazu i ponovno se susresti s njim u Litvi, gdje je planirao zatražiti azil.
Unutar jedne od igračaka svoje kćeri Andrej je sakrio USB stick s dokazima onoga čemu je svjedočio - desecima rendgenskih snimki ranjenih ruskih vojnika. Rekao je obitelji da ih voli, okrenuo se i otišao u šumu.
Dok se dezorijentiran probijao kroz šipražje, Andrej je naišao na stražarnicu bjeloruske granične policije i osjetio je užas - znao je da je njegovo ime na vladinom popisu osoba kojima je zabranjeno napuštanje zemlje. Srećom, stražarnica je bila prazna. Kad je stigao do obale rijeke, zaplivao je što je brže mogao.
S druge strane, prisjeća se Andrej, stajao je krupni Litavac držeći štap za pecanje, razrogačenih očiju. Govoreći na ruskom, rekao je kako prvi put vidi da netko bježi. "Je li stvarno tako loše u Bjelorusiji?" upitao je čovjek.
"Da, loše je", odgovorio je Andrej, prisjećajući se svega što su Bjelorusi pretrpjeli od brutalnog režima, a sada i krvavog rata u koji su bili uvučeni.
Bjelorusija služi kao produžetak Rusije
Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko dopustio je svom bliskom savezniku Rusiji da koristi njegovu zemlju, koja dijeli granicu s Ukrajinom u dužini više od tisuću kilometara, kao polazište za invaziju.
Uz njegovo dopuštenje ruski predsjednik Vladimir Putin tretirao je Bjelorusiju kao produžetak teritorija Moskve, šaljući opremu i oko 30.000 vojnika navodno za zajedničke vojne vježbe - najveće razmještanje u bivšoj sovjetskoj državi od kraja Hladnog rata. Rusija je podigla privremene kampove i bolnice u bjeloruskim zaleđenim poljima, šaljući vojnu opremu, topništvo, helikoptere i borbene zrakoplove blizu granice.
Kada je Putin objavio svoju "specijalnu vojnu operaciju" u televizijskom obraćanju prije zore 24. veljače, poslao je projektile, padobrance i ogromnu oklopnu kolonu vojnika južno s bjeloruskog teritorija, pokrenuvši ono što je trebao biti munjevit udar koji će obezglaviti vladu u Kijevu.
Ranjeni Rusi u bjeloruskim bolnicama
Ali kako je napredovanje Rusije zastalo i neuspjesi su se gomilali, Moskva je počela vraćati ranjene vojnike preko granice u Bjelorusiju na liječenje u nekoliko civilnih bolnica, otkrilo je istraživanje CNN-a. Liječnici koji su tamo radili unovačeni su u rat za koji se nisu prijavili, uvršteni kao kvaziborbeni medicinari i obvezni Hipokratovom zakletvom pružiti njegu koja spašava živote.
Mnogi su bili prisiljeni potpisati ugovor o tajnosti podataka, rečeno im je da ne govore o onome što su vidjeli. Neki su, poput Andreja, kasnije pobjegli. Pri svojim operacijskim stolovima bjeloruski medicinski radnici dobili su možda najbolji osjećaj razmjera gubitaka koje je Rusija pretrpjela u prvim tjednima rata, uz mlade vojnike koji su mislili da idu na vježbe samo da bi shvatili da su ostali invalidi u ratu za koji su bili loše pripremljeni.
Iako je Lukašenko priznao da je Bjelorusija pružala medicinsku pomoć ruskom vojnom osoblju, malo se zna o tome što se dogodilo u bolnicama u koje su odvezeni.
U intervjuima s bjeloruskim liječnicima, aktivistima za ljudska prava, vojnim analitičarima i sigurnosnim izvorima CNN je ispitao ulogu Bjelorusije u liječenju ruskih žrtava, dok ih je Kremlj nastojao prikriti. Njihova svjedočanstva i dokumentacija nude uvid u suučesništvo bjeloruske vlade u ratu u Ukrajini.
Koliko je Rusa poginulo i dalje ostaje misterij
Koliko je točno ruskih vojnika poginulo ili ranjeno u Ukrajini, ostaje misterij za sve osim nekolicine unutar Kremlja. Rusko ministarstvo obrane priopćilo je 2. ožujka da su prvi gubici iznosili 498 poginulih ruskih vojnika i gotovo 1600 ranjenih.
No procjene SAD-a i NATO-a otprilike u isto vrijeme govore o znatno većem broju mrtvih: između 3000 i 10.000. Nakon sedam mjeseci rata ruski ministar obrane Sergej Šojgu revidirao je službeni broj, rekavši da je poginulo gotovo 6000 ruskih vojnika. Pentagon je u kolovozu objavio kako vjeruje da je stvarni broj mnogo veći - čak 80.000 mrtvih ili ranjenih.
Bjeloruski režim pružio je korisno pokriće Rusiji u skrivanju pojedinosti o ozlijeđenima i mrtvima. Posljednjih je mjeseci više ljudi uhićeno zbog snimanja ruskih vojnih vozila, navodi Vjasna, bjeloruska organizacija za ljudska prava čiji je zatvoreni osnivač nedavno dobio Nobelovu nagradu za mir.
Unatoč represivnom okruženju, na društvenim mrežama pojavili su se nagovještaji o gubicima moskovskih trupa. Krajem veljače bjeloruski projekt Hajun, aktivistička promatračka skupina koja prati vojne aktivnosti u zemlji, počeo je na Telegramu dijeliti fotografije ruskih medicinskih vozila koja prevoze borce preko granice s bojišnice.
Mrtvačnice pune tijela Rusa
Oslanjajući se na mrežu pouzdanih lokalnih izvora, skupina je objavila snimke zelenih autobusa PAZ iz sovjetske ere označenih crvenim križevima i bijelim slovom "V" - simbolom za koji se vjeruje da označava "Vostok" ili istok - i oklopljenih ambulantnih kola u regiji Gomelj.
Činilo se da su neki odvedeni u terenske bolnice koje su se pojavile u blizini bjeloruske granice s Ukrajinom.
"Možemo potvrditi da su Rusi koristili bjelorusku infrastrukturu, uključujući medicinske zgrade i poljske bolnice. Također su koristili mrtvačnice i željezničke stanice ili zračne baze za prijevoz mrtvih ili ozlijeđenih ljudi, imamo fotografije svega toga", rekao je za CNN Anton Motolko, bjeloruski bloger koji je pobjegao iz Minska 2020. i osnovao projekt Hajun.
Motolko ističe kako su mu njegovi izvori rekli da su mrtvačnice u tom području bile prepune i da su u gradsku bolnicu u Maziru, u kojoj je radio Andrej, stalno pristizali ranjenici.
Grad koji se pretvorio u vojnu bazu
Sredinom veljače Andrej je užasnuto gledao kako se njegov rodni grad Mazir pretvara u vojnu bazu - tenkovi su vozili ulicama, ruski vojnici lutali su lokalnim trgovinama i opijali se u barovima u središtu grada.
On i njegova obitelj više se nisu osjećali sigurnima i izbjegavali su boravak vani kad padne mrak. Ubrzo su počeli sumnjati da se Rusija sprema za rat. Iako su vojne vježbe trebale završiti 20. veljače, Andrej kaže da je uprava njegove bolnice produžila direktivu o besplatnom liječenju ruskih vojnika do 10. ožujka.
"Morali su misliti da će rat do tada završiti", rekao je Andrej, dodavši da su dva dana kasnije ruski časnici iz poljske bolnice izvan Mazira odnijeli sve rezerve krvi.
Ujutro 24. veljače, prvog dana borbi, Andrej se prisjetio kako je bolnički dužnosnik okupio sve liječnike u sobi za sastanke, naredivši im da ostave 250 slobodnih kreveta za ruske žrtve, da zaustave sve planirane operacije i pošalju kući koliko god mogu bjeloruskih pacijenata.
"Tada su nas upozorili da ne smijemo dijeliti nikakve informacije o ruskim vojnicima. Morali smo potpisati obrazac o tajnosti, koji nam zabranjuje dijeljenje bilo kakvih fotografija i dokumenata", rekao je Andrej i dodao: "Rekli su nam da nas promatra ruska Federalna sigurnosna služba (FSB), da imaju načine nadziranja naših telefona."
Iako nije vidio nikoga iz ruskog FSB-a, Andrej kaže da je primijetio agente Bjeloruskog komiteta za državnu sigurnost (KGB) kako vrebaju hodnicima bolnice.
Potajno kopirao rendgenske snimke više desetaka vojnika
Andrej je uspio potajno fotokopirati rendgenske snimke desetaka vojnika liječenih u gradskoj bolnici Mazir. Snimke su uključivale imena i dob vojnika, od kojih su mnogi bili između 19 i 21 godine. Andrej kaže da je najveći val žrtava masovno počeo stizati u bolnicu u ranim satima 28. veljače.
Liječnici su se okupili na ulazu u Hitnu pomoć oko ponoći. Ubrzo su se počeli slijevati autobusi puni ozlijeđenih vojnika. Ruski vojnici su ih unijeli unutra na nosilima, bacajući ih pred ulazna vrata, priča Andrej.
Liječnici su brzo procijenili ozljede vojnika, crtali im brojeve na čelima kako bi ih označili po prioritetu, trijažirali njihove rane i slali ih na preglede ili operacije. Više od 100 ruskih vojnika stiglo je s ozljedama na licu, otvorenim ranama i složenim prijelomima od eksplozija.
Istog dana državna televizija objavila je da bolnica radi normalno, što je Andrej smatrao pokušajem otklanjanja glasina da bolnica liječi ruske trupe. U stvarnosti je bolnica bila puna vojnika, nastavlja Andrej.
Brutalne ozljede
Neki su ostali bez očiju, drugima je bila potrebna amputacija jer su stigli s gangrenom ili smrskanim udovima, nekolicina je bila paralizirana, jedan je izgubio dio mozga, drugi donju čeljust. Nekoliko ih je danima nosilo podveze kako bi se zaustavilo krvarenje, a tijela su im bila puna metaka i šrapnela.
"Bilo je više ranjenih kojima je bila potrebna operacija nego što smo imali operacijskih stolova. Rusi su nam samo dali svoje ozlijeđene vojnike i više ih nije bilo briga za njih", rekao je Andrej.
Mnogi Rusi borili su se u područjima oko Kijeva - u Hostomelju, gdje su pretrpjeli velike gubitke na vojnom aerodromu, u Buči i Borodjanki, predgrađima koja su tjednima terorizirali, te u Černobilu, gdje su njihove snage bile izložene radijaciji u visokotoksičnoj zoni poznatoj kao "Crvena šuma".
Andrej kaže da je liječio ruske padobrance i specijalce, ozlijeđene u neuspješnom napadu na aerodrom Hostomelj: "Bili su profesionalni ubojice. Morali smo ih liječiti, to je bio naš posao. Osjećao sam se zgroženo, ali kao liječniku nije mi dopušteno osjećati gađenje."
Ruski general-bojnik Sergej Nirkov, koji je pretrpio tešku ozljedu abdomena u Černobilu, također je liječen u bolnici u Maziru, pokazuje njegova rendgenska snimka, koja je bila među onima koje je Andrej prokrijumčario. Ali većina ozlijeđenih bili su mladi, neiskusni vojnici i ročnici iz udaljenih dijelova Rusije.
Ranjene Ruse dovodili tijekom noći
Dana 1. ožujka na sastanku Vijeća sigurnosti Bjelorusije Lukašenko je priznao da bolnice ruskim vojnicima pružaju pomoć koja im spašava život: "Mi ih liječimo i nastavit ćemo liječiti te dečke. U čemu je problem? Ozlijeđeni ljudi uvijek su primali liječničku pomoć tijekom bilo kojeg rata." Međutim, izvješća da je Rusija pretrpjela ogromne gubitke odbacio je kao lažne vijesti, tvrdeći da je zbrinuto ukupno samo 170 ozlijeđenih.
Ali Andrej i drugi medicinski stručnjaci u regiji pričaju drugačiju priču. Početkom ožujka 40 do 50 ruskih žrtava svakodnevno je dovođeno u gradsku bolnicu u Maziru. Većina je stigla u mrkloj noći ili rano ujutro, u zelenim ruskim vojnim autobusima i kolima Hitne pomoći.
"Mi liječnici u bolnici mislili smo da su možda zabrinuti za sigurnost, pa ih zato dovoze samo noću. Međutim, oni su se bojali cestovnog prometa. Nisu željeli da ljudi vide crveni križ na vozilima", objasnio je Andrej, dodavši kako su Rusi također pokušali dovesti mrtve u bolnicu jer nisu znali što bi s njima.
Anna Krasulina, glasnogovornica bjeloruske oporbene čelnice u egzilu Svjatlane Cihanouskaje, izjavila je u ožujku da su mrtvačnice u Maziru bile preplavljene tijelima mrtvih ruskih vojnika. U travnju se Cihanouskaja sastala s članovima američkog State Departmenta u Washingtonu, predajući im dokaze o Lukašenkovoj umiješanosti u rat u Ukrajini. Dokumenti detaljno opisuju kako je Bjelorusija osigurala ključnu infrastrukturu Rusiji, uključujući položaje za lansiranje projektila, željezničke linije i medicinsku pomoć.
Franak Vjačorka, glavni politički savjetnik Cihanouskaje, rekao je za CNN da su Rusi koristili bolnice i u regiji Gomelj i u regiji Brest od početka rata do travnja, ali da je također bilo mnogo slučajeva da su liječnici odbili tretirati ruske vojnike. Dodao je da Rusi od travnja ne koriste bolničku infrastrukturu u Bjelorusiji.
Rusi liječeni u više bolnica
Mazir je bila jedna od najmanje tri bolnice u regiji Gomelj koja je liječila ruske žrtve. Mikalaj, liječnik koji je napustio regiju i čije je ime također promijenjeno zbog njegove sigurnosti, kaže da su Regionalna klinička bolnica i Republički istraživački centar za radijacijsku medicinu i humanu ekologiju među onima koji pružaju liječenje, ali da potonji uglavnom radi s ruskim medicinskim osobljem dovedenim uoči rata.
Republički istraživački centar za radijacijsku medicinu i humanu ekologiju korišten je za liječenje ruskih vojnika koji su sudjelovali u napadu na černobilsku nuklearnu elektranu, od kojih su neki pokazivali znakove radijacijske bolesti.
Mikalaj je rekao kako nije iznenađenje što su se bjeloruske i ruske vlasti jako potrudile zadržati u tajnosti ono što se događalo iza zatvorenih vrata u tim bolnicama: "Veliki broj ranjenih mladih vojnika nije u korelaciji s idejom velike ruske invazije. To je teška istina i pokušali su je sakriti."
"Činjenica je da je Bjelorusija davno prepustila svoj suverenitet Rusiji. Predsjednik Putin iskoristio je suvereni bjeloruski teritorij. Lukašenkovom režimu nisu na srcu najbolji interesi njegovih građana", rekao je glasnogovornik State Departmenta Ned Price 12. listopada, odgovarajući na pitanje o ponašanju Bjelorusije.
Putin spasio vlast Lukašenku, ovaj mu uzvratio širokom potporom
Ne samo da je Rusija narušila suverenitet Bjelorusije već je također predstavljala ozbiljan izazov NATO-u, čije tri članice dijele granicu s Bjelorusijom. Putin već neko vrijeme postavlja temelje za transformaciju Bjelorusije u vazalnu državu.
Nakon što su namješteni predsjednički izbori 2020. zacementirali Lukašenkovu dugotrajnu vladavinu, što je izazvalo masovne prodemokratske prosvjede, Lukašenko je uz pomoć Putina ostao na vlasti. Rusija je podržala nemilosrdno gušenje prosvjeda i dala je Bjelorusiji pomoć od 1.5 milijardi dolara da izbjegne najveći teret sankcija, ali to je došlo s određenim uvjetima.
Vjeran Kremlju, Lukašenko je podupirao ruske vojne akcije, izbjegavajući slanje vlastitih trupa u bitku. Ali možda će biti prisiljen promijeniti svoju poziciju dok Putin gomila gubitke.
"Što se tiče našeg sudjelovanja u specijalnoj vojnoj operaciji u Ukrajini, mi u njoj sudjelujemo. Mi to ne skrivamo. Ali mi nikoga ne ubijamo", rekao je Lukašenko početkom listopada.
Bjelorusi protiv rata
Ipak, mnogi u Bjelorusiji su prestravljeni da bi se to moglo promijeniti. Većina Bjelorusa ne želi da njihova zemlja sudjeluje u ratu, prema nedavnoj anketi Chatham Housea provedenoj online, koja je pokazala da samo pet posto ispitanika podržava slanje trupa kao potporu Rusiji.
Andrej Strižak, bjeloruski aktivist za ljudska prava, koji se i sam suočava s politički motiviranim optužbama za "financiranje ekstremističkih formacija", kaže kako je vidljiv porast zahtjeva za pomoć od početka invazije. Njegova grupa je otvorila kanal na Telegramu sa savjetima kako pobjeći u inozemstvo za ljude koji ne podržavaju rat ili se i sami boje mobilizacije.
Andrej se također obratio ovoj organizaciji za pomoć pri izlasku iz zemlje, ali mu krajem kolovoza nisu mogli pomoći budući da su granice s Ukrajinom i Rusijom uglavnom bile neprolazne. Na kraju mu je pomogla neformalna mreža bjeloruskih disidenata koji žive u Litvi.
Nakon što je iz prve ruke vidio ratni kaos, Andrej kaže kako je bio zabrinut da bi mogao biti poslan u Ukrajinu kao vojni liječnik. U Rusiji su liječnici sve više pod pritiskom. Ruska državna novinska agencija TASS izvijestila je da su liječnici u Sankt-Peterburgu primili pisma od vlasti u kojima im se govori da ne napuštaju zemlju iz "sigurnosnih razloga", a ruski parlament rekao je da bi oko 3000 liječnika moglo biti pozvano u okviru nedavne djelomične mobilizacije.
Što je bilo s Andrejem s početka priče i gdje je danas?
Krajem ožujka Andrej je uhićen s desecima drugih bjeloruskih liječnika, od kojih su mnogi specijalizirali kirurgiju, pod optužbama za korupciju i primanje mita, što on negira.
Nakon što je mjesec i pol bio u zatvoru u bjeloruskoj prijestolnici Minsku, Andrej je rekao da je stekao osjećaj kako je njihovo pritvaranje možda bilo taktika zastrašivanja - kako bi ih natjerali da dvaput razmisle prije nego što napuste zemlju. Kada je pušten, kontaktirao ga je lokalni vojni ured i rekao mu da se prijavi u vojsku.
"Tražili su me da dođem u vojni ured sa svojim dokumentima. Naravno, nisam otišao tamo", rekao je Andrej. Ubrzo nakon toga pobjegao je iz zemlje.
Nakon što se sa svojom obitelji nastanio u drugoj europskoj zemlji, Andrej osjeća olakšanje jer se više ne pita kada će i hoće li biti poslan u rat. Umjesto toga, usredotočen je na polaganje državnih ispita i stjecanje licenci kako bi mogao ponovno početi raditi.
"Ukrajina mi je jako draga. Bio sam zabrinut za svoje bliske prijatelje i obitelj koja tamo živi", rekao je Andrej, dodajući da je suučesništvo Bjelorusije u ratu bilo nepodnošljivo. "Pisali smo si međusobno 'Slava Ukrajini' i govorili da će Ukrajina pobijediti. Rodbina je rekla da ćemo preživjeti. Pa ipak, bombe su na njih ispaljivane s područja na kojem sam ja živio", zaključuje u razgovoru za CNN.