GRČKI povjesničar Tukidid je, pišući o Peloponeskom ratu koji je rastrgao grčku civilizaciju prije 2400 godina, iznio dva glavna uzroka: rast moći Atene i strah koji je to stvorilo kod njene suparnice Sparte. Neki geopolitički analitičari se u posljednje vrijeme pozivaju upravo na Peloponeski rat kao upozorenje da bi se povijest mogla ponoviti, s SAD-om kao etabliranim globalnim hegemonom i Kinom kao silom u usponu koja sve više prijeti zamijeniti SAD na prvom mjestu.
Čuveni američki politolog Joseph Nye u članku za portal Project Syndicate piše da nije tako pesimističan, ali da će, kako bi se spriječio novi rat između Kine i SAD-a, biti potrebno suzbiti pretjerane strahove i nesporazume o promjeni odnosa moći i posljedicama iste.
Ekonomska i ekološka međuovisnost smanjuju vjerojatnost pravog hladnog rata, kamoli onog "vrućeg", smatra Nye, jer obje zemlje imaju snažan motiv za suradnju u čitavom nizu područja. U isto vrijeme, pogrešna procjena i nesporazum uvijek su mogući, a neki u tome vide opasnost od nesvjesnog srljanja u katastrofu poput one koja se dogodila izbijanjem Prvog svjetskog rata - koji nijedna tadašnja sila nije zaista htjela, ali je upala u njega poput mjesečara.
Opasnost i od podcjenjivanja i od precjenjivanja Kine
Povijest je puna takvih slučajeva krivih procjena o promjenama ravnoteže moći. Primjerice, kad je američki predsjednik Richard Nixon posjetio Kinu 1972., htio ju je pridobiti kako bi balansirao ono što je vidio kao rastuću prijetnju Sovjetskog Saveza i opadanje Amerike. No to je opadanje ustvari bilo povratak na normalnost nakon što je SAD, po završetku Drugog svjetskog rata, imao pretjerano veliku moć u odnosu na ostale sile.
Nixon je tada proglasio multipolarnost, ali dva desetljeća kasnije uslijedio je raspad Sovjetskog Saveza (i s njim i globalnog komunističkog projekta) i uspostava unipolarne konstelacije moći u kojoj je SAD opet imao pretjeranu moć u odnosu na ostatak svijeta.
Danas, piše Nye, s jedne strane neki kineski analitičari podcjenjuju otpornost SAD-a i predviđaju skoru kinesku dominaciju, što bi se moglo pokazati kao opasno pogrešna procjena s dalekosežnim posljedicama. Ipak, jednako opasna može biti i američka kriva procjena kineske moći - bilo da je podcjenjuje ili da je precjenjuje.
Kad je kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi nedavno pozvao na resetiranje bilateralnih odnosa Pekinga i Washingtona, glasnogovornica Bijele kuće odgovorila je da SAD vidi taj odnos kao snažno nadmetanje u kojem je potrebno imati poziciju snage. Jasno je da nova administracija Joea Bidena neće naprosto poništiti sve politike administracije Donalda Trumpa.
Xi upozorava protiv "novog hladnog rata"
Kineski predsjednik Xi Jinping upozorio je globalne lidere u siječnju na virtualnom summitu Svjetskog ekonomskog foruma da ne počinju "novi hladni rat" protiv Kine i pozvao na globalno jedinstvo u borbi protiv pandemije.
"Izgradnjom malih klika ili započinjanjem hladnog rata, odbacivanjem, prijetnjom ili zastrašivanjem drugih... samo ćete gurnuti svijet u podjele", poručio je Xi i dodao da će konfrontacija "uvijek na kraju naštetiti svačijim nacionalnim interesima i žrtvovati dobrobit naroda". Ovo su mnogi protumačili kao upozorenje Bidenu da ne okuplja "savez" za suzbijanje kineskog utjecaja.
Kineski BDP trenutno iznosi otprilike dvije trećine američkog, ali mnogi ekonomisti predviđaju da će ga prestići već 2030-ih. Glavno pitanje koje se nameće je hoće li američke i kineske vlasti naučiti surađivati u ovakvim promjenjivim uvjetima ili će jedna - ili obje - strane postati agresivnije zbog njih.
>>Objavljena je nova rang-lista vojnih snaga svijeta, pogledajte gdje je Hrvatska
Kina gradi najjaču mornaricu na svijetu
Nye naglašava da, čak i ako Kina prestigne SAD i postane najveća ekonomija svijeta, to nije jedina mjera geopolitičke moći. Kina i dalje debelo zaostaje za SAD-om u takozvanoj "mekoj moći", odnosno sposobnosti utjecaja i pridobivanja drugih zemalja bez korištenja agresivnih i prisilnih metoda poput vojne sile. Naravno, SAD i tu stoji bitno bolje od Kine, s četiri puta većim vojnim proračunom iako Kina posljednjih godina itekako razvija svoje oružane snage, pogotovo mornaricu koja je, prema analizi CNN-a, danas najjača na svijetu. Unatoč tome, analitičari smatraju da neće biti u stanju realizirati svoj plan isključivanja SAD-a iz zapadnog Pacifika.
>>Kina je postala najveća svjetska pomorska sila
Iako Kina inzistira da je njena vojska, pa tako i mornarica, obrambena, u isto vrijeme gradi nosače aviona, amfibijska jurišna plovila, snažne razarače i krstarice pogodne za operacije daleko od Kine, što se podudara s njenim teritorijalnim pretenzijama na 3.3 milijuna četvornih kilometara Južnog kineskog mora. Tamo je, na oko tisuću kilometara daleko od svoje obale, već izgradila grebene i pješčane sprudove oko umjetnih otoka te ih utvrdila projektilima, aerodromskim pistama i borbenim sustavima. Također, Kina je posljednjih godina počela uspostavljati vojne baze - prvo u Džibutiju, a zatim i u Mjanmaru i Tadžikistanu.
Peking svoju novu vojnu moć rado demonstrira, pa je tako 2019. na vojnoj paradi povodom 70 godina komunističke vlasti predstavio "nevidljive dronove" i sofisticirane balističke rakete, uključujući takozvane "ubojice nosača aviona" - podsjetimo, SAD ima 12 nosača, a Kina samo 2 - kao i hipersonične rakete protiv kojih učinkovita obrana praktički ne postoji. Godinu ranije su procurile i navodne fotografije elektromagnetskog topa, prvog takvog "superoružja na svijetu".
>>Procurile fotografije novog kineskog oružja - elektromagnetskog topa
Sve agresivniji stav Kine odražava i simulacija bombardiranja američke pomorske baze na Guamu, objavljena prošle godine.
Kineska ekonomska moć raste
Ekonomska moć Kine također drastično raste. Danas je najveći trgovinski partner za gotovo stotinu zemalja svijeta, dok je SAD to samo za 57 zemalja. SAD je bio uvjerljivo najveći bilateralni kreditor, ali Kina sad planira posuditi više od jednog bilijuna dolara za infrastrukturne projekte zemljama koje zahvaća njen interkontinentalni ekonomsko-prometni projekt Pojas i cesta (Belt and Road). SAD je pak smanjio svoju međunarodnu pomoć.
Geografija je također bitan faktor u odnosima moći. Na ruku Kini, naravno, ide njena nevjerojatna veličina, kako teritorijalna tako i u stanovništvu. No dok je SAD okružen oceanima i prijateljski nastrojenim Meksikom i Kanadom, Kina graniči s čak 14 zemalja od kojih ima teritorijalne sporove s Indijom, Japanom i Vijetnamom, a zbog Južnog kineskog mora i s Indonezijom, Malezijom i Filipinima. Ovi su kineski susjedi zbog toga u pravilu naklonjeniji SAD-u nego Kini.
SAD ima diplomatsku, vojnu, geografsku, energetsku, demografsku i tehnološku prednost
SAD ima značajnu prednost i u energetskom sektoru. Zahvaljujući novim izvorima prerađene nafte iz škriljevca, Sjeverna Amerika je od uvoznice energije ponovo postala neto izvoznica. Kina je za to vrijeme postala još ovisnija o uvozu fosilnih goriva s Bliskog istoka, i to preko morske rute koja bi mogla postati problematična ako dođe do zaoštravanja odnosa s Indijom.
U domeni demografije prednost je opet na strani SAD-a, koji je jedina velika razvijena zemlja za koju projekcije kažu da će zadržati svoje mjesto na rang-listi zemalja po stanovništvu te da joj broj stanovnika neće početi padati, za razliku od Japana, Rusije ili Europske unije. Zahvaljujući višedesetljetnoj politici jednog djeteta iako je ista nedavno ukinuta, Kina bi mogla, kako glasi često korištena sintagma, ostariti prije nego se obogati. Broj aktivnog radnog stanovništva u Kini je dosegao svoj vrhunac još 2015., a prema analizi ekonomista Jamesa Lianga sa Sveučilišta u Pekingu, čini se da je dosegla svoj vrhunac broja novorođenih 2016. Indija će je, prema demografskim prognozama, uskoro prestići kao najmnogoljudnija zemlja svijeta.
SAD zadržava vodstvo i u ključnim tehnologijama 21. stoljeća (bio, nano i informacijska), a 15 od 20 najvećih istraživačkih sveučilišta svijeta i dalje se nalazi u SAD-u - u Kini nijedno iako sve više ulaže u istraživanje i razvoj i postaje sve kompetitivnija u ovim područjima.
Mogućnost rata SAD-a i Kine zbog Tajvana
Sve u svemu, oni koji proglašavaju Pax Sinica koji će zamijeniti Pax Americana često ne uzimaju u obzir puni raspon strateških prednosti SAD-a. Kao što je američka imperijalna oholost opasna, jednako tako opasan je i rastući kineski nacionalizam i prezir prema liberalnoj demokraciji kao disfunkcionalnom političkom modelu. Suočena s optužbama za zataškavanje pandemije na njenom početku, Kina sada energično promiče narativ o svom uspješnom suzbijanju koronavirusa unutar vlastitih granica kao primjeru superiornosti kineskog sustava nad zapadnim.
"Mi smo pobjednička sila, a SAD je još uvijek zaglibio i mogao bi, ja mislim, postati poražena sila", rekao je nedavno Wang Xiangsui, umirovljeni kineski pukovnik koji predaje na Sveučilištu u Pekingu.
>>Kina pooštrila retoriku prema Tajvanu: "Neovisnost znači rat"
Ohrabrena političkom, ekonomskom, zdravstvenom i krizom reputacije kroz koju SAD prolazi, Kina sve smjelije prijeti i vojnim intervencijama. "Neovisnost znači rat", zaprijetila je u siječnju svojoj odmetnutoj pokrajini Tajvanu, koja je de facto neovisna, ali de iure i dalje nepriznata država. Više kineskih aviona ušlo je tog mjeseca u zračni prostor Tajvana, zbog čega je Washington pozvao Peking da prestane s tim aktivnostima. No to nije prvi put, a vjerojatno neće biti ni zadnji - kineski vojni zrakoplovi izveli su rekordnih 380 upada u tajvansku obrambenu zonu prošle godine, kako je tada rekao vojni dužnosnik, a think tank povezan s vojskom upozorio je da su napetosti sada na najvišoj razini od sredine 1990-ih.
Tajvan je ustvari najizglednije moguće poprište sukoba Kine i SAD-a, a prema specijaliziranom portalu War on the Rocks i trenutno najopasnije krizno žarište na svijetu. A Kina, prema analizi ove stranice, trenutno radi upravo ono što bi zemlja radila da se priprema za rat, sa sve više vojnih i pomorskih vježbi i priprema. Biden je, s druge strane, poručio da je predanost SAD-a savezništvu s Tajvanom "čvrsta kao stijena". Međutim, u slučaju da Kina zaista napadne Tajvan, odgovor, odnosno oblik i opseg SAD-a je i dalje zabrinjavajuće nepredvidljiva varijabla.