Moglo bi se dogoditi da Milanoviću pomogne odluka Ustavnog suda

Foto: EPA

Zoran Milanović svojim je političkim angažmanom tijekom izbornog procesa kršio Ustav – odredba o tome da je predsjednik Republike nestranačka osoba ne znači samo formu, ne znači samo nemati stranačku iskaznicu, nego znači da predsjednik mora biti iznad stranačke politike.

Međutim, kad predsjednik Republike da ostavku, a Zoran Milanović to uvijek može – on je slobodan u svom daljnjem političkom i drugom djelovanju. Može uzgajati rajčice, može se uključiti u stranačku politiku, ali može biti i mandatar i premijer. Ustavni sud mu ta njegova politička prava ne može i ne smije ograničiti.

Ustavni sud ne može ograničavati politička prava Zorana Milanovića

Ustav Republike Hrvatske je jasan:

"Svi su pred zakonom jednaki." (Čl. 14. st. 2.)

"Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe." (Čl. 44.)

"Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost." (Čl. 54. st. 2.)

Što se tiče dužnosti mandatara, dakle, osobe koja dobiva mandat za sastavljanje vlade, Ustav je i tu precizan. U članku 98. navodi se, među ostalim, da predsjednik Republike "povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika". I to je to. Vrlo jednostavno. 

U Hrvatskoj je dodatno uveden ustavni običaj da to bude osoba koja dođe predsjedniku Republike sa 76 potpisa zastupnika.

Zoran Milanović ne može dodijeliti mandat samom sebi

Jasno je da Zoran Milanović ne može dodijeliti mandat samom sebi – ne može kao predsjednik Republike dobiti neki papir s popisima zastupnika, na kojem bi pisalo "predlažemo Zorana Milanovića" i onda se složiti s tim. To bi bilo pravno nakaradno. Apsolutno podržavam svaki stav da predsjednik Republike Zoran Milanović ne može imenovati Zorana Milanovića mandatarom buduće vlade.

Međutim, u trenutku kada Zoran Milanović da ostavku na mjesto predsjednika Republike, dužnost predsjednika Republike preuzima predsjednik sabora. 

U tom trenutku, nakon ostavke, Zoran Milanović je slobodan građanin koji ima sva prava koja ima i svaki drugi građanin, pa i postati mandatar vlade. Mandatar može biti svaka osoba koja uživa povjerenje većine zastupnika – ne mora biti ni zastupnik ni netko s liste. Mandatar može biti svatko od vas koji ovo čita, a hrvatski je državljanin, ja koji ovo pišem, pa i Zoran Milanović – ako bilo koga od nas podrži većina zastupnika. 

Ustavni sud ne može kažnjavati zabranom kandidiranja

Nikakvo kažnjavanje Zorana Milanovića u smislu zabrane kandidiranja jer je kršio Ustav tijekom kampanje (a složit ćemo se da je!) nije moguće jer Ustavni sud nema ovlast nikome oduzimati politička prava. Prvo, Ustavni sud nije klasičan sud koji se bavi suđenjima – bavi se ustavnošću.
Drugo, gdje je Ustavnom sudu pravna osnova za ovo? Oduzimanje političkih prava je nešto što nas podsjeća na doba jugoslavenske diktature – tamo nakon Drugog svjetskog rata postojala je "kazna gubitka nacionalne časti", koja se sastojala u isključenju iz javnog života gubitkom prava na javne funkcije, kao i gubitkom svih građanskih prava. 

Blaženi Alojzije Stepinac, uz kaznu od 16 godina zatvora, osuđen je i na "pet godina lišenja svih građanskih prava". Slične kazne dobivali su i neki hrvatski građani nakon sudjelovanja u Hrvatskom proljeću 1971. I sada se to vraća? Naime, onemogućiti nekome da bude mandatar odlukom Ustavnog suda nije ništa drugo nego lišavanje te osobe građanskih prava. 

Postoje, naravno, slučajevi kada se neka građanska prava mogu ograničiti, pa tako ne možete za sabor kandidirati osobe koje su na temelju pravomoćne sudske odluke na izvršavanju kazne zatvora, ali govorimo o pravomoćnoj odluci kaznenog suda kojom je netko osuđen na kaznu zatvora. Ustavni sud nema ovlasti da ikome ograničava pravo da bude mandatar ili premijer.

Sadašnji Ustavni sud imenovan je dogovorom HDZ-a i SDP-a (vrlo malo i drugih stranaka). Da i to bude jasno – sastav Ustavnog suda stvar je političkog dogovora dviju velikih stranaka. Ovo što se zadnjih dana događa jako dobro pokazuje što se događa s državom kada sve postane stvar političke trgovine. Pa da i to ispravimo – nije ovo, kako neki vole reći, HDZ-ov Ustavni sud. Ako ćemo tako gledati, možemo reći da je HDZ-SDP-ov, imate uredno zapisano tko je koga predložio.

Ostaje nam Ustav 

Na kraju nam ostaje Ustav – stoga Zoran Milanović ima svoje pravo da se kandidira i bude kandidiran ma koliko glupih izjava i aktivnosti imao u prošlosti. A ako kao predsjednik Republike ne obavlja svoju dužnost kako treba, postoji Ustavom definiran postupak utvrđivanja posebne odgovornosti predsjednika Republike. Ako se ta odgovornost utvrdi, prestaje mu mandat.

Svi su pred zakonom jednaki, kaže Ustav. Pa i Zoran Milanović može biti mandatar ako kao građanin (ne kao predsjednik!) predsjedniku Republike, tko god da bude na toj dužnosti, donese papir na kojem ga 76 zastupnika podržava u tome. Ograničiti to građansko pravo, pravo kandidiranja Zoranu Milanoviću, znači vraćanje u neka vremena za koja smo mislili da su davno prošla.

Svakako se mogu složiti s izdvojenim mišljenjem troje ustavnih sudaca: "Smatramo da Predsjednik RH, naravno, ne može istovremeno biti i Predsjednik Vlade, ali nema niti ustavnih, niti zakonskih prepreka da to ne bude ako prethodno dade ostavku na dužnost Predsjednika RH. (…) Nema sankcije bez da je zakonom prethodno propisana." Cijelo obrazloženje je ovdje.

Hoće li Zoran Milanović željenih 76 potpisa i skupiti – to je jedna sasvim druga tema. Moglo bi se dogoditi da mu ova potpuno neosnovana odluka Ustavnog suda samo pomogne u tome.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Pročitajte više