SRPSKI Press detaljno je prebrojio krvna zrnca svih onih koji su se od 1948. godine pa nadalje rodili na teritoriju Hrvatske i šokirano zaključio kako se, "vjerovali ili ne", u tom periodu u našoj zemlji nije rodio ni jedan Srbin. U članku se navodi kako je u posljednjih 60-ak godina ukupan broj Srba sveden na trećinu, dok se broj Hrvata, istovremeno, uvećao za čitav milijun. Svoj komentar ovakvog stanja su dali Savo Štrbac i Milorad Pupovac, a zaključak cijele priče je: "Hrvati su stoljetni san o nezavisnoj državi dočekali, bar službeno, sa idealnom demografskom slikom: 90 posto svih državljana Hrvatske danas su Hrvati, iako ih je 1948. bilo svega 75 posto".
"Ključni rezultat svih poslijeratnih popisa u Hrvatskoj svodi se na sljedeće: ukupan broj Srba i drugih pripadnika nacionalnih manjina, zabilježen popisom iz 1991. godine, identičan je onom iz 1948. godine. U međuvremenu, u `lijepoj njihovoj`, prirodni priraštaj (više rođenih nego umrlih) nešto je veći od milijun ljudi, ali među njima Srba jednostavno nema! Drugim riječima, od 1.004.407 ljudi, za koliko se ukupan broj stanovništva u ovoj republici povećao za nešto više od četiri desetljeća, 760.957 je pripisano Hrvatima, dok su preostali (243.450) pridodani neopredijeljenima, Jugoslavenima i ostalima. Srbi se, pogađate, nigdje ne spominju! Još čudnije rezultate je pokazao popis stanovništva obavljen 2001. godine. Po njemu, tijekom posljednjeg desetljeća prošlog stoljeća, ukupan priraštaj, koji iznosi svega 41.115 stanovnika, kompletno je pripisan grupi neopredijeljenih, ali se zato neokrnjenom broju Hrvata iz 1991. godine pridodaje i 240.821 osoba koja se do tada nije željela nacionalno izjasniti??! Drugim riječima, svi oni koji se u poslijeratnom periodu, od 1948. do 1991. godine u Hrvatskoj nisu osjećali Hrvatima, nečijom matematikom i papirološkom gimnastikom su se u međuvremenu `predomislili`. Još zanimljivija je činjenica da Hrvatska tijekom krvavog građanskog rata s početka devedesetih, sudeći po rezultatima popisa iz 2001. godine, nije zabilježila gubitak nijednog jedinog Hrvata, ali i nijednog čovjeka iz grupe neopredijeljenih. S druge strane, s popisa je nestalo čak 380.032 Srba ili, bolje rečeno, dvije trećine u odnosu na popis obavljen deset godina ranije. Dakle, Pavelićeva zamisao da jednu trećinu Srba treba ubiti, trećinu protjerati, a preostale prekrstiti, barem papirološki, već je ostvarena", piše Press.
U takvom analiziranju i tumačenju hrvatskih popisa stanovništva novinare Pressa podupro je i Savo Štrbac, koji je izjavio: "Ono što su hrvatske vlasti učinile tijekom minula dva desetljeća nadmašilo je sve snove Pavelića, Budaka i njihovih ustaških sljedbenika. Proces pohrvaćenja i pokatoličenja je u punom jeku, a samo tijekom posljednjeg desetljeća prošlog stoljeća to je učinilo na desetine tisuća Srba. U strahu od šikaniranja na ulici, školi ili na radnom mjestu, ljudi su mijenjali vjeru, imena, pa čak uzimali i neutralna prezimena. Jovani su postajali Ivani, a mali pravoslavci su preko noći postajali mali-veliki katolici!".
Pupovac: Socijalna mimikrija je dosegla razmjere epidemije
"Na popisu 1991. godine, na kojem nije bilo Srba iz Krajine, izbrojano je 580.000 Srba i 106.000 Jugoslavena. Deset godina kasnije, Srba je bilo tri puta manje (201.000), a Jugoslavena svega 76! Imajući u vidu da se čak i Hrvati slažu da je među Jugoslavenima bilo najmanje 60, a po mnogima čak i 80 posto Srba, razumljivo je na koji se način ukupan broj Srba u Hrvatskoj sveo na samo 4,5 posto ukupnog stanovništva. Još ako se tome doda da se 2,5 posto građana i dalje nacionalno ne izjašnjava, a među njima je, opet, najviše Srba, logično je da svaka priča o točnom broju Srba neutemeljena i krajnje proizvoljna. Ipak, nadam se da ćemo na narednom popisu, 2011. godine, ukoliko se nastavi tendencija normalizacije odnosa i smanjivanje tenzija, imati potpuno drugačiju i jasniju sliku", rekao je Milorad Pupovac, koji smatra kako je "socijalna mimikrija dosegla razmjere epidemije".