Večeras je kod Adolfovca na zagrebačkom Sljemenu održana komemoracija za ubijenu Aleksandru Zec i njezinu majku Mariju Zec. Njih su su ih u noći sa 7. na 8. prosinca 1991. godine ubili pripadnici pričuvne postrojbe MUP-a čiji je zapovjednik bio Tomislav Merčep.
Na komemoraciju su stigli šef SDSS-a Milorad Pupovac za zagrebački dogradonačelnik Luka Koralet. Komemoraciji su prisustvovali i saborski zastupnik Možemo Damir Bakić, Boris Milošević iz SDSS-a, Zoran Pusić...
Okupljeni su u rukama držali bijele ruže.
Održani su i govori.
"Ovo mjesto nije vidljivo, nije dostupno, ljudi ovuda ne prolaze. Stoga je naše okupljanje jednom godišnje na ovaj datum jedan od rijetkih trenutaka tijekom godine kada spomen-ploča postavljena na mjesto zločina ispunjava svoju svrhu. Suočava nas s vlastitom prošlošću, upozorava, informira da su ubijeni majka i dijete. Zločin su počinili pripadnici pričuvnog sastava MUP-a koji su te večeri upali u kuću obitelji Zec", rekao je Boris Milošević.
"Evo nas ponovno na najtužnijem mjestu u Zagrebu, mjestu na kojem su ubijene dvanaestogodišnja Aleksandra i njezina majka Marija. Vozeći se ovamo mračnom sljemenskom cestom, vjerujem da smo svi osjetili djelić jeze koju su prošle na putu prema svom stratištu", rekao je Tomaševićev zamjenik Korlaet, istaknuvši da strašan kraj nevinih života stvara odgovornost onih koji ostaju.
Nakon govora položeni su vijenci kod spomenika Aleksandri i Mariji Zec.
U noći sa 7. na 8. prosinca 1991., pripadnici postrojbe Tomislava Merčepa ubili su obitelj Zec.
Zagrebačka obitelj Zec - otac Mihajlo, supruga Marija i njihova 12-godišnja kći Aleksandra - likvidirana je vatrenim oružjem u noći na 8. prosinca 1991.
Imućni zagrebački mesar Mihajlo Zec ubijen je kada je pokušao pobjeći iz svoje kuće na Trešnjevci, u koju su oko 23 sata upale naoružane osobe, a njegovu suprugu i maloljetnu kćer ubojice su odveli do planinarskog doma Adolfovac na Sljemenu te ih ondje pogubili. Nakon smaknuća njihova su tijela prekrili smećem.
Nedugo nakon što je policija pronašla tijela, uhićeni su pripadnici Merčepove postrojbe - Munib Suljić, Igor Mikola, Siniša Rimac, Nebojša Hodak i Snežana Živanović - od kojih su neki pred istražnim sucem priznali ubojstva, no na suđenju je utvrđeno da pred istražnim sucem nisu imali odvjetnika, što su po zakonu za toliko teško djelo morali imati, pa su njihovi raniji iskazi odbačeni te su oslobođeni.
Pravosuđe nije procesuiralo počinitelje zločina, a isplata jednokratne novčane pomoći Dušanu i Gordani Zec 30. travnja 2004. ostala je jedini čin podrške preživjelima s hrvatske strane.
Aleksandra, Marija i Mihajlo pokopani su u Gornjoj Dragotinji pokraj Prijedora, rodnog mjesta Mihajla Zeca.
Tomislav Merčep, ratni zločinac pravomoćno osuđen na sedam godina zatvora zbog ubojstva 43 civila koje su počinile njegove postrojbe, velik dio ljeta i jeseni 2019. nije proveo u zatvoru, nego u Krapinskim toplicama. Index je otkrio da mu je takav način izdržavanja kazne omogućilo Ministarstvo branitelja na čelu s Tomom Medvedom, uz suglasnost Ministarstva pravosuđa. Trošak njegovog boravka u toplicama snosili su porezni obveznici, a fotografije koje je Index objavio pokazale su da se ondje kretao bez pratnje pravosudne policije, poput slobodnog čovjeka.
Merčep je i prije pravomoćne presude bio javno prihvaćen: 2015. bio je gost na inauguraciji predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Županijski sud u Zagrebu 2016. proglasio ga je krivim i osudio na pet godina i šest mjeseci zatvora jer kao zapovjednik postrojbe poznate kao “merčepovci” nije spriječio zločine nad srpskim civilima. Vrhovni sud mu je početkom 2017. kaznu povećao na sedam godina.
Sud je utvrdio da je Merčep znao kako njegovi podređeni u Pakračkoj Poljani muče, pljačkaju i ubijaju civile te da nije poduzeo ništa kako bi to spriječio, čime im je dao prešutno odobrenje. Tomislav Merčep umro je 17. studenog 2020. godine.