NASA-in najmoćniji teleskop možda je otkrio znakove života na udaljenom planetu

Ovako bi planet K2-18b mogao izgledati s obzirom na dostupne podatke Ilustracija: NASA

NASA-in svemirski teleskop James Webb (JWST) možda je otkrio prve dokaze o postojanju znakova života na dalekom planetu. Teleskop je potencijalno otkrio molekulu zvanu dimetil sulfid (DMS), koju, barem na Zemlji, proizvode živi organizmi.

Istraživači naglašavaju da zasad još nemaju čvrste dokaze da se zaista radi o detekciji DMS-a na planetu udaljenom 120 svjetlosnih godina i da je potrebno više podataka kako bi se potvrdila njegova prisutnost. Istraživači su također otkrili metan i CO2 u atmosferi planeta, što bi moglo značiti da planet, nazvan K2-18b, ima vodeni ocean.

Profesor Nikku Madhusudhan sa Sveučilišta Cambridge, koji je vodio istraživanje, rekao je za BBC da je cijeli njegov tim bio "šokiran" kada je vidio rezultate. "Na Zemlji DMS proizvodi samo život. Najveći dio u Zemljinoj atmosferi emitira se iz fitoplanktona u morskom okolišu", rekao je.

Istraživači oprezni

Madhusudhan je dodao kako je otkrivanje DMS-a za sada još provizorno i da će biti potrebno više podataka da se potvrdi njegova prisutnost. Ti se rezultati očekuju za godinu dana. ''Ako bude potvrđeno, to bi bila ogromna stvar i osjećam odgovornost da, ako iznosimo tako veliku tvrdnju, iznesem ispravne rezultate'', rekao je.

Ovo je prvi put da su astronomi otkrili moguću prisutnost DMS-a na planetu koji kruži oko daleke zvijezde. No rezultatima pristupaju s oprezom napominjući da je tvrdnja iznesena 2020. o prisutnosti druge molekule, nazvane fosfin, koju bi mogli proizvesti živi organizmi u oblacima Venere, osporena godinu dana kasnije.

Unatoč tome, dr. Robert Massey, koji je neovisan o istraživanju i zamjenik direktora Kraljevskog astronomskog društva u Londonu, rekao je da je uzbuđen zbog ovih rezultata. "Polako se krećemo prema točki u kojoj ćemo moći odgovoriti na to veliko pitanje jesmo li sami u svemiru", rekao je.

''Optimističan sam da ćemo jednog dana pronaći znakove života. Možda će to biti ovo, možda ćemo za 10 ili čak 50 godina imati dokaze koji su toliko uvjerljivi da ih prihvatimo kao najbolje objašnjenje'', dodaje.

Kako funkcionira teleskop James Webb

Teleskop James Webb može analizirati svjetlost koja prolazi kroz atmosferu udaljenog planeta. Ta svjetlost sadrži kemijski potpis molekula u svojoj atmosferi. Detalji se zatim mogu dešifrirati dijeljenjem svjetlosti na njene sastavne frekvencije, poput prizme koja stvara dugin spektar. Ako dijelovi dobivenog spektra nedostaju, to znači da su ga apsorbirale kemikalije u atmosferi planeta, što istraživačima omogućuje istraživanje njegovog sastava.

Ovo je otkriće još fascinantnije jer je planet udaljen više od 1.1 milijun milijardi kilometara pa je količina svjetlosti koja dopire do svemirskog teleskopa malena. Kao i DMS, spektralna analiza je s dobrim stupnjem pouzdanosti otkrila obilje plinova metana i ugljikovog dioksida.

Omjeri CO2 i metana u skladu su s postojanjem vodenog oceana ispod atmosfere bogate vodikom. NASA-in teleskop Hubble već je ranije detektirao prisutnost vodene pare, zbog čega je planet, koji je nazvan K2-18b, bio jedan od prvih koje je istražio puno moćniji JWST, ali mogućnost postojanja oceana je velik korak naprijed.

Formula za život

Sposobnost planeta da podrži život ovisi o njegovoj temperaturi, prisutnosti ugljika i vjerojatno tekuće vode. Zapažanja JWST-a sugeriraju da K2-18b ispunjava sve te uvjete. Ali samo zato što planet ima potencijal za održavanje života, to ne znači da se on na njemu zaista i razvio.

Ono što planet čini još intrigantnijim je to što nije poput Zemljinih, takozvanih kamenih planeta, otkrivenih u orbiti oko dalekih zvijezda koje su kandidati za otkrivanje života. K2-18b je gotovo devet puta veći od Zemlje.

Egzoplaneti, koji su planeti koji kruže oko drugih zvijezda veličine između Zemlje i Neptuna, razlikuju se od bilo čega u našem Sunčevom sustavu. Slabo su poznati, kao i priroda njihove atmosfere, objasnio je dr. Subhajit Sarkar sa Sveučilišta u Cardiffu, još jedan član istraživačkog tima.

"Iako ova vrsta planeta ne postoji u našem Sunčevom sustavu, takozvani sub-Neptuni su najčešća vrsta planeta dosad poznata u galaksiji. Dobili smo dosad najdetaljniji spektar sub-Neptuna nastanjive zone, a to nam je omogućilo da utvrdimo molekule koje postoje u njegovoj atmosferi ", rekao je.

Pročitajte više