JNA je 1. listopada 1991. napala dubrovačko područje iz devet pravaca, ukupnim snagama od oko šest tisuća vojnika, kojima se suprotstavljalo 300 branitelja, ne računajući policijske snage, rekao je u Haagu pred sudskim vijećem Međunarodnog suda za ratne zločine dubrovački branitelj Ivo Šimunović.
Šimunović je svjedok tužiteljstva, pozvan da sudu predoči na koji se način odvijao napad na dubrovačko područje, kojem je osobno svjedočio kao pripadnik Teritorijalne obrane Dubrovnika u koju se, kao bivši pričuvni časnik JNA, uključio u kolovozu 1991. godine.
Jedina strategija bila je kako obraniti dubrovačko područje, bez ikakvih ofenzivnih namjera prema JNA, kazao je svjedok.
Također je rekao da su branitelji, iako i brojčano i opremljenošću izrazito inferiorniji agresoru, pružali snažan otpor, tako da je napredovanje JNA bilo usporeno.
Prvi izravni napad na grad, prema njegovu iskazu, dogodio se 23. listopada nakon što su se uspjele spojiti jedinice JNA iz pravca Trebinja i Konavala, i otad je Dubrovnik bio u potpunom okruženju, stalno izložen napadima na civilne ciljeve, osobito na zaštićenu spomeničku starogradsku jezgru, u kojoj nije bilo ni vojnih ciljeva, a ni hrvatskih branitelja, kojima je bilo zapovijeđeno da se tamo ne kreću.