Neven Barković: Vlado od svojih principa nije odstupio ni dok se borio za život

Foto: Vana Šalov

KAD smo u petak saznali da je Vlado umro, na Indexu smo objavili tekst pod naslovom "Umro je Vladimir Matijanić, naš najbolji novinar". I koliko god taj naslov bio točan, oni koji su ga osobno znali, složit će se da nije bio samo najbolji novinar. 

Bio je najbolji čovjek. To znamo ne samo po tome kako je živio nego i po tome kako je umro. Možete li zamisliti da ste toliko pošteni da ni u najtežem stanju ne želite povući nijednu vezu, obaviti jedan telefonski poziv koji bi vam vrlo vjerojatno spasio život? Ja ne mogu i ne znam puno ljudi koji su takvi. 

Amerikanci imaju poslovicu koja kaže "Put your money where your mouth is." Vlado iza svojih principa nije stajao novcem, nego vlastitim životom. 

Ne samo da je imao nepogrešiv moralni kompas nego ga je taj kompas vodio do samog kraja. Snaga karaktera vidi se u najtežim situacijama, a Vlado u situaciji od koje nema teže, u kojoj se borio za vlastiti život, nije ni za milimetar odstupio od svojih principa.

Bila je golema, nezamisliva privilegija biti urednik takvom novinaru

Svaki put kad smo u redakciji imali dvojbu oko neke teme, kad se pojavila priča u kojoj stvari nisu crno-bijele, kad nije bilo na prvu jasno tko je pozitivac, a tko negativac, obratili smo se Vladi. Bio je čovjek koji je imao gotovo natprirodan dar sagledavanja svih aspekata najkompleksnijih priča i zauzimanja etički i novinarski najispravnijeg stava, onog koji na prvo mjesto stavlja žrtvu. Vlado je bio naša savjest.

Rijetko kad se dogodi da se u istoj osobi spoje izuzetan talent i radna etika i teško zamisliva razina skromnosti. Vlado je na Facebooku znao objaviti tekstove za koje bi 99% novinara dalo ruku da ih može potpisati, kad bi samo imali tu hrabrost. Morali smo ga doslovno nagovarati da ih objavimo na Indexu, a on bi odgovarao: "Ma ja sam to onako usput, za prijatelje, nije to ozbiljan tekst…"

Bila je golema, nezamisliva privilegija biti urednik takvom novinaru. Ako me ijedna stvar barem donekle tješi u ovom užasu za koji i dalje odbijam vjerovati da je stvaran, to je da sam mu često govorio što mislim o njegovom radu dok je još uvijek bio s nama. U ovih gotovo 25 godina, koliko se bavim novinarstvom, nisam znao nijednog novinara koji je bio tako temeljit, lucidan i duhovit. 

Bio je beskrajno pedantan

Rekao sam mu to bezbroj puta. Vladina reakcija? "Ma daj, pretjeruješ." Ali nisam pretjerivao, Vlado je stvarno bio najbolji među nama. 

Jednom kad vam Vlado preda tekst, možete biti 100% sigurni da je to to. Pregledavajte ga koliko hoćete, tražite greške, u njemu nećete naći da je zarez na krivom mjestu, a kamoli išta drugo. Sređivao je svoje tekstove do iznemoglosti. "Evo, sad ću, samo da još malo popeglam", govorio nam je. 

Bio je beskrajno pedantan, opsesivan oko detalja, svaku brojku je tri puta provjeravao. A onda bi sve to začinio obilatom dozom suptilnog, a ujedno i urnebesnog humora. Nisam jednom brisao suze koje su mi išle od smijeha čitajući njegove tekstove prije objave. 

Koliko je nemilosrdan bio prema moćnicima i korumpiranim lopovima, toliko je bio nježan i obziran prema svima drugima, naročito kolegama. Svaki put kad nam se javljao, pitao bi "jel smetam". Ne, Vlado, nikad nisi smetao.

Njegovi tekstovi bili su mala remek-djela novinarstva

Samo na temi Vicedoktorata je radio mjesecima. Samo je Vlado imao strpljenja svakog dana i tako mjesecima do 2 ujutro probijati se kroz kopipejstane i Googleom prevedene nemušte paragrafe najpoznatijeg splitsko-osječkog doktora znanosti i na kraju isporučiti tekst koji je spasio Split od HDZ-a. 

Biseri poput "teorijska paradigma rasta trajnog propusnosti" i "brodovi koji se odupiru umjetnosti" bi, da nije bilo Vlade, zauvijek čamili pokriveni prašinom u arhivi osječkog studija ekonomije. Sam Vlado je Vicine rečenice jednom opisao kao "ljepotice kojima možete ubiti omraženog lektora". 

Vladini tekstovi, kako oni istraživački tako i kolumne, bili su mala remek-djela novinarstva. Faktografski neupitni. Stilski besprijekorni. Urnebesno duhoviti. Pošteni prema čitateljima, ali i svima onima o kojima je pisao, pa čak i kad bi ih njegovo pisanje koštalo karijere. 

Možete ubiti čovjeka, ali ne možete ubiti sjećanje na njega

Naš Vlado se u obračunu s kriminalcima na vlasti, od načelnika najnebitnije općine do ministara, premijera i predsjednika, koristio najpodmuklijim trikom novinarstva - činjenicama i direktnim citatima ljudi o kojima je pisao. Jako je dobro znao da nikakvo afektiranje ili teške riječi ne mogu pokopati čovjeka kao goli fakti i vlastite izjave. 

Kao što znate, Vlado je zbog posla snimao svoje telefonske razgovore. Zahvaljujući tome ostavio nam je svoje posljednje zapise, razgovore koji zorno govore o bešćutnosti sustava koji ga je otjerao u smrt. Istog onog sustava koji je cijeli svoj život razotkrivao.

Možete ubiti čovjeka, ali ne možete ubiti sjećanje na njega. Jedino što i Vladi i vama nakon svega mogu obećati je ne samo da ćemo ga se sjećati nego ćemo osigurati da njegovo posljednje djelo ne prođe bez odjeka. To je najmanje što mu dugujemo. 

Vladinom smrću svi smo na ogromnom gubitku. Čak i ljudi koji nisu nikad čuli za njega. Vlado nije činio samo novinarstvo boljim nego i živote svojih sugrađana i društvo u kojem žive a da neki od njih to nisu ni znali. I to najbolje govori o tome kakav čovjek je bio.

Zbogom, Vlado. Ne mogu ni opisati koliko ćeš nam faliti.

 

Pročitajte više

 

Pročitajte više