Foto: 123rf
BACANJE hrane velik je problem diljem Europske unije, pa tako i u Hrvatskoj. U smeće se često baca hrana kojoj je prošao preporučeni rok upotrebe, a pokazalo se kako su proizvođači prilično "štedljvi" u tim preporučenim datumima, piše Deutsche Welle.
Prosječni njemački građanin godišnje baci 82 kilograma namirnica, što je više od šest i pol milijuna tona hrane. Dio je nje doista pokvaren te joj je prošao rok upotrebe,, odnosno rok nakon kojeg i proizvodi mogu biti i opasni po zdravlje potrošača.
No, tim putem u smeću završi i hrana kojoj je istekao "preporučeni rok upotrebe", a radi se o prilično elastičnom pojmu - do tog datuma proizvođač tek jamči da će proizvod imati osobine kojeg bi taj proizvod trebao imati što se tiče okusa, mirisa, boje, konzistencije i hranjive vrijednosti. Nakon tog datuma je vrlo vjerojatno da će taj proizvod zadržati ta svojstva i još će možda dugo proći dok se proizvod doista ne pokvari.
Pokazalo se kako su proizvođači dosta štedljvi u tim preporučenim datumima - ako potrošač baci jedan proizvod dok je možda još dobar, najvjerojatnije će nakon toga jednostavno kupiti novi. Na taj se način baca gomila hrane.
"Mi masovno bacamo dobre namirnice zato jer su proizvođači postavili prevelike sigurnosne razmake do roka kad se proizvod kvari", rekao je njemački ministar Christian Schmidt za medijsku skupinu Funke.
Preporučen rok uporabe je u Njemačkoj uveden još prije više od trideset godina i tek u rijetkim slučajevima on doista ima smisla. Osobito kod nekih pekarskih proizvoda poput krekera ili dvopeka će oni možda biti jestivi i godinama, ali možda više neće biti prhki kakvi su bili nakon što su napustili tvornicu. Kod nekih proizvoda gdje je to doista potpuno besmisleno – poput šećera ili soli, "preporučen rok" je već ukinut.
Ne nameću potrošačima štetne ili pokvarene proizvode
Njemački ministar ne želi potrošačima nametati proizvode koji bi bili štetni ili pokvareni. On se zalaže da se takve oznake o trajnosti proizvoda zamijene inteligentnim pakiranjima kakva su već odavno dostupna.
"U pakiranja kao što su čaše za jogurt može se ugraditi čip", objasnio je ministar. Čip može mjeriti kako se sadržaj proizvoda mijenja iz dana u dan. Primjerice, može se postaviti skala boje od zelenog do crvenog te svaki potrošač mož sam odlučiti do koje nijanse želi još konzumirati taj proizvod.
Također, kod pakiranog mesa proizvođači eksperimentiraju s naljepnicama koje mijenjaju boju ako se u proizvodu pojave kemijski spojevi koji pokauju da se radi o pokvarenom mesu. Već po boji te naljepnice potrošač može vidjeti da li to meso može u lonac ili mora u smeće bez i da ga otvori. I samo njemačko ministarstvo pomaže istraživanje takvih inteligentnih pakiranja, a prvi rezultati tog istraživanja bi trebali biti predstavljeni za tri godine.
Pojam preporučenog roka upotrebe je preuzet i u čitavoj Europskoj uniji, ali njemački ministar tvrdi kako se i na europskoj razini širi svijest o tome da naše društvo jednostavno previše dobre hrane baca u smeće.