BIO JE petak, baš u vrijeme dnevnika, a Ivan Horvat, inače prava Hrvatina, konzervativac, katolik i čovjek s jasno izraženim stavom, sjedio je u svom domu i tupo buljio u TV aparat. Bio je to lijepi televizor, nešto stariji Grundig, ali dovoljno širok da preko njega prebacite simpatičan tabletić i učvrstite ga suvenirom iz Međugorja.
Žena je u kuhinji pripremala večeru, a sin je izašao u grad. Odjednom, nešto ga je štrecnulo pravo posred hrvatskog srca i osjetio je sve simptome klasičnog povišenja homoseksualne provokacije u organizmu. Oslabljen dotok kisika u mozak, smanjena uračunljivost, prijezir prema Srbima i Ciganima te pojačana želja za ponašanjem karakterističnim za majmune. Naime, baš u tom trenutku na vijestima su prikazali prilog o splitskoj gay paradi, a budući da je živio u Gospiću, ta ga je neposredna prijetnja nagnala da se zapita koliko vremena silama zla uopće treba prije nego se razmile po ostatku Lijepe njegove i upadnu mu kroz ulazna vrata mlatarajući gumenim spolovilima, zastavama i transparentima. I dok su mu grašci znoja gmizali čelom, a srce tuklo ritmom Thompsonove najbrže pjesme, na računalu je kucao ljutiti komentar i zakleo se da će svoj dom obraniti od nemilosrdnih pedera ako se ikad drznu osvojiti njegov rodni grad.
Mlađo, legendo!
Čitajući komentare vijesti vezanih za nemili događaj iz Splita, imate osjećaj da bi Hrvatinama netko napokon trebao objasniti što točno znače riječi kao što su homoseksualnost, tolerancija, gay, parada, ponos, OK, volim i aktivizam jer čini se da ih upravo te riječi posebno ljute i provociraju. Jednim je dijelom razumljivo zašto im nitko nije objasnio da homoseksualnost nije bolest jer previše školskih sati trošimo da ih naučimo koliko je Bogu trebalo da stvori svijet, a premalo za nešto što se u tom svijetu stvarno događa. Naime, ova skupina isprovociranih Internet Hrvata ponosno ističe da će se svim silama boriti protiv ovakvih i sličnih provokacija pa bi valjalo ispitati čime su točno isprovocirani i jesu li redovito napadani, izviždani i kamenovani "prajdovci" uistinu takva prijetnja većoj skupini krezubih grmalja.
Realno gledajući, besmisleno je razbijati glavu oko toga što je točno natjeralo gomilu agresivaca, navijača, dječurlije i starih budaletina da učine to što su učinili jer zadrtost nije misterija koju tek treba otkriti. Kamenovanje i pepeljarenje ne može biti odgovor na "provokaciju" kao što je gay parada, a i nekako gubite pravo da nekog prozivate zbog "nametanja stavova šetnjom" kada im svoje stavove pokušate nametnuti kamenjem i suzavcem. Na posljetku, sve je to kristalno jasno, a takvi ljudi ne zaslužuju bilo kakva objašnjenja osim ako ne dolaze u obliku kaznene prijave.
Isto tako, svatko tko imalo drži do onog što je naučio u osam razreda osnovne škole, ne može si dopustiti da dijeli svjetonazore Mladena Grdovića, čovjeka koji nakon obiteljskog nasilja još uvijek ima obraza govoriti da oni koji ne vole žene nisu normalni. A što je s onima koji ženama prijete?
Ipak, nije sve tako crno. Iako nas ostatak svijeta prikazuje kao "ono što želi u Europu", od radikalnih srpskih forumaša primamo samo najviše ocjene. A to nije mala stvar.
Nisam kriv, konzervativan sam
S druge strane, ono što u ovoj situaciji posebno nervira i tjera mozak da iskoči iz lubanje i zatraži švedsko državljanstvo, činjenica je da se ovo bezumlje na neki način pokušava opravdati konzervativnošću, hrvatstvom ili katoličanstvom. U nekom trenutku, masa je ljudi zadrtost počela doživljavati kao svetu dužnost pravog domoljuba. Upravo je to trenutak kada bi svaki Hrvat i katolik, ako imalo drži do toga što jest, trebao ustati i pokazati da biti Hrvat i katolik ne znači biti glup ko kurac jer kada bi netko napisao: "Nije ni čudo da se ovo dogodilo nakon dolaska pape jer većina izgrednika vjerojatno je još uvijek u 'božanskom' raspoloženju", bio bi proglašen netolerantnim idiotom koji generalizira i provocira vjernike, ali tu ljutnju iz nekog razloga ne pokazuju kada se deset tisuća nasilnih budala brani vjerom i tradicionalnim vrijednostima koje su najobičnijom paradom tobože stavljene na kušnju.
Umjesto da takvim spodobama zabrane da ih trpaju u isti koš, ova skupina kolebljivaca pokušava cijelu sramotnu situaciju prikazati kao očekivanu jer, eto,mi smo konzervativni Hrvati i katolici, a ovo je za nas samo nepotrebna provokacija. Konzervativni jeste, ali niste životinje koje nisu u stanju kontrolirati vlastite nagone.
I ne radi se samo o Kerumu. Veći je problem to što mnogi dijele njegovo mišljenje, a jedino što su u stanju izgovoriti uglavnom je stara provjerena: "Nisam homofob, ali…" Hajdemo se napokon svi složiti oko toga da svaku rečenicu koja ubuduće započne s "nisam homofob, ali…", "nisam rasist, ali…" ili "nisam fašist, ali…" počnemo tretirati kao homofobnu, rasističku ili fašističku jer sve ono što dolazi nakon "ali" redovito je upravo ono što navodno nije.
Stoga, nitko ne misli da ste homofobi, ali…