Žalbeno vijeće dozvolilo je obrani izvođenje novih 73 dokaza i šest svjedoka, dok će tužiteljstvo moći izvesti 20-ak protudokaza.
Obrana Blaškića tijekom žalbenog postupka u tri je navrata u 2001. i 2002. zatražila uvođenje novih dokaza i iskaza koji udovoljavaju kriteriju olakotnih ili oslobađajućih dokaza, a kojima nije raspolagala u vrijeme suđenja.
Žalbeno vijeće izdvojilo je prošle godine više desetaka dokaza obrane za koje je ocijenilo da su "relevantni, vjerodostojni i takvi da bi mogli pokazati da je presuda bila neutemeljena".
Novi dokazi obrane potječu iz tri izvora - arhiva HVO-a koji su ležali nedostupni obrani u HIS-u do smjene vlasti, zatim iz ureda predsjednika RH te iz haškog tužiteljstva koje ih je pronašlo u arhivu Armije BiH.
Obrana Blaškića je u žalbi zatražila njegovo oslobađanje od svih optužba jer drži da novootkriveni dokazi, koje su zatajili kako bivša hrvatska vlast, tako i haško tužiteljstvo, nedvojbeno pokazuju njegovu nevinost. Među tim dokumentima su i brojna obavještajna izvješća koja je šef HIS-a Miroslav Tuđman izradio za svog oca o događajima u Srednjoj Bosni a koji, kako piše u žalbi, pokazuju da su Dario Kordić, Ignac Koštroman, Ante Slišković, Paško Ljubičić i Vlado Ćosić odgovorni za zločin u Ahmićima koji je izvela 4. bojna vojne policije.
Blaškićevi branitelji tada su poručili da je, ukoliko Žalbeno vijeće nije pripravno donijeti oslobađajuću presudu, ponavljanje čitavog postupka pred izmijenjenim prvostupanjskim vijećem jedini prihvatljivi ishod.
Na raspravi pred Žalbenim vijećem koncem prošle godine, posvećenoj pitanju novih dokaza obrane, branitelji generala Blaškića i tužiteljstvo suprostavili su mišljenja o tome opravdavaju li novi dokazi obrane pokretanje novog suđenja za neke ili sve točke optužnice.
Žalbeno vijeće Haškog suda, u odluci o zakazivanju te sjednice, ocijenilo je da bi bi bilo primjerenije da se preispitivanje novih dokaza u slučaju "Blaškić" obavi pred prvostupanjskim vijećem s obzirom da petorica žalbenih sudaca nisu spremni, bez razmatranja čitavog predmeta, donijeti oslobađajuću presudu.
Oni su već koncem prošle godine ocijenili da se radi o "velikoj količini dokaza koji se očito mogu prihvatiti", te da oni "mogu pokrenuti preispitivanje činjenica u predmetu".
Ti dokazi, argumentirala je u studenome prošle godine pred Žalbenim vijećem Haškog suda obrana, utvrđuju drugačije činjenično stanje, a njihova nedostupnost kako obrani tako i sudskom vijeću u vrijeme prvostupanjskog postupka, zbog nesuradnje Hrvatske i BiH koje ih nisu stavile na raspolaganje, dovela je u pitanje i pravičnost samog suđenja na kojem je Blaškiću izrečena kazna od 45 godina zatvora.
Citirajući prvostupanjsku presudu u kojoj je dovedeno u pitanje postojanje ključnog dokaza na koji se pozivala obrana, a nije ga uvela u postupak - izvješće SIS-a o istrazi zločina u Ahmićima, Blaškićev branitelj Rusell Haymann je poručio: "Sada imamo izvješće... Zamislite kako bi suđenje drugačije izgledalo da smo ga mogli dobiti".
Haymann je kazao kako čvrsto vjeruje da je Blaškić od 45 godina njih 40 dobio - za Ahmiće.
Haško je tužiteljstvo na sjednici poručilo da novo suđenje u predmetu "Blaškić" nije opravdano u ovoj fazi postupka jer po njima novi dokazi obrane ne mijenjaju temeljne postavke presude, procijenivši da bi Žalbenom vijeću trebalo do četiri tjedna da sasluša 10-ak svjedoka obje strane i razmotri nove dokaze, od čega obrane 50, a tužiteljskih oko stotinu, na temelju kojih bi donijelo odluku o Blaškićevoj žalbi.
Žalbeno vijeće na kraju je prihvatilo šest svjedoka obrane i 73 dokaza te oko 20 dokaza tužitelja.
Prvostupanjsko vijeće Haškog suda 3. ožujka 2000. proglasilo je Blaškića krivim i osudilo na 45 godina zatvora za ratne zločine počinjene u Lašvanskoj dolini od polovice 1992. do 1994, od kojih je najteži pokolj muslimana sela Ahmići u travnju 1993. godine.
Blaškić je u pritvoru od 1. travnja 1996. godine bez pravomoćne presude.