Prije tri godine tu je četverokatnicu kupio Brendan Kilty, dublinski odvjetnik i obožavatelj Joyceovih djela. Kuća mu je prodana u katastrofalnom stanju, što je bila krivica lokalnih vlasti koje nisu uspjele zaštititi to znamenito dublinsko naslijeđe.
Zadnji kat bio je srušen jer je starim vlasnicima stalno curio krov, a stražnji zid bio je vrlo blizu potpunog kolapsa.
David Norris, znanstvenik koji je proučavao Joycea, a danas je u irskom parlamentu, prvi je prije 30 godina tu kuću prepoznao kao mjesto o kojem je pisao Joyce u svojoj slavnoj noveli.
On se nije previše bunio što je kuća godinama bila zapuštena. "Nekad su ljudi govorili da ako bacite kamen u Ulici Grafton sigurno ćete pogoditi pjesnika. No, ako bacite kamen bilo gdje u Dublinu pogodit ćete neku književnu znamenitost, a njih se sve ne može očuvati", rekao je Norris.
Nekoć je ta kuća bila dom Joyceovih prateta. Sjećanja na božićne večere iz te kuće Joyce je nosio sa sobom cijeli život.
"The Dead" je poprište jedne od najpoznatijih večera u povijesti književnosti, koja se održala na Tri kralja 1904. To je pogled na život srednje klase u Dublinu, ali i razmišljanje o ljubavi i sjećanju.
Restauraciju kuće otežali su lopovi koji su, tijekom godina, iz kuće ukrali antikne kamine i polukružne prozorčiće nad ulaznim vratima koji su datirali iz Joyceova vremena.
Prije nego što je došla na popis kuća koje se trebaju očuvati, bila je predviđena za rušenje kako bi se na tom mjestu napravio novi most preko rijeke Liffey.
Kiltyjeva je namjera bila kuću obnoviti do stote obljetnice "Bloomsdaya", koja pada 16. lipnja. Taj dan Joyceovi obožavatelji obilježavaju diljem svijeta jer je tog dana 1904. židovski trgovac Leopold Bloom u Joyceovu "Uliksu" počeo epsko putovanje kroz Dublin.
Obnovljena kuća na broju 15 po prvi je put otvorila svoja vrata javnosti. Počasni gosti bili su u skladu s pričom vraćeni na početak prošlog stoljeća i večerali su, među ostalim, smeđu gusku i začinjenu govedinu. Bilo je glazbe i pjevanja, a ubuduće se na tom mjestu planiraju recitali.
Najveća ironija je u tome što se Dublin ponosi svojim najpoznatijim piscem, a on sam imao je podvojene osjećaje prema rodnom gradu i većinu je života proživio u inozemstvu.
Kilty priznaje da Irska početkom 20. stoljeća nije bila poticajna za kreativce i umjetnike, zbog ostataka morala viktorijanskog doba.
Osim što je svakog vikenda otvorena za javnost, u kući je smještena i galerija koja izlaže Picassa, Matissea i Cezannea.
(Hina) ag bnš