Očajni Osječanin: "Otac mi postaje biljka, a u bolnici ništa ne poduzimaju"

Foto: Privatna arhiva

"ZDRAVSTVO je za mene dotaklo dno. Ovo sve radim zbog oca jer bi i on to sigurno napravio za mene", započinje svoju priču 35-godišnji Osječanin Bojan Letić.

Njegov je 63-godišnji otac, kako tvrdi, već tri mjeseca u osječkoj bolnici. Bojan dodaje da mu je iz dana u dan sve gore. 

Zvali ga da dođe po oca iako su mu dan ranije ugradili defibrilator 

Bojan kaže da mu je prekipjelo kada su ga prošlog četvrtka nazvali iz bolnice da ga obavijeste kako će mu oca pustiti kući.

"Nazvali su me oko 11 sati i rekli mi da moj otac, koji je već tri mjeseca u bolnici na neurologiji-neurokirurgiji i na kraju kardiologiji, nakon ugradnje potkožnog defibrilatora što su operacijom obavili u srijedu, dolazi kući. On živi sam, a treba njegu 24 sata. Kako bi sam živio? Naravno da sam mu odmah kod sebe pripremio krevet i potrebne stvari. No ne mogu se pomiriti s činjenicom da mi oca puštaju iz bolnice u takvom stanju", kaže Bojan, koji je priču podijelio i na Facebooku.

U bolnicu je njegov otac, kako tvrdi Bojan, primljen krajem lipnja. 

"Moj otac je u bolnicu primljen 25. lipnja nakon što sam ja provalio u stan i našao ga nepokretnog. Hitnu smo jedva nagovorili da dođe. Nakon obrade i CT-a, ustanovljeno je da je stvoren hematom u glavi koji hitno treba operirati. Nakon hitne operacije i rezanja komada lubanje, sve je relativno dobro prošlo i prognoza je bila neizvjesna jer je ipak operacija izvršena oko mozga. Otac je završio na neurologiji, na intenzivnoj njezi. Tamo je ustanovljeno i da ima slabo srce i da je postotak rada srca oko 25. Zbog hematoma koji je u međuvremenu operiran, počeo je dobivati epileptične napadaje zbog čega su mu uveli lijek Tegretol", tvrdi Bojan. 

"U bolnici je dobio četiri ili pet bakterija"

Dodaje da je njegovom ocu otkako je u bolnici sve gore. Kaže da je nakon operacije glave, kad je bio na intenzivnoj njezi, bio bolje nego sada. U bolnici je, navodi Bojan, navodno dobio četiri ili pet bakterija. 

"Već na intenzivnoj je dobio jednu ili dvije bakterije. Jedna od njih je bila i bolnička pneumonija te su mu radili sukciju sadržaja iz grla jer nije mogao disati od sekreta. Nakon toga 'oni više nisu imali ništa s njim' te je zbog srca preseljen na kardiologiju na običan odjel, a još je bio pod bakterijom. Nekoliko dana kasnije mu je srce stalo i premješten je na intenzivni odjel kardiologije na par dana. Stanje je bilo kritično i da mu je bakterija ušla u krv, dobio bi sepsu i umro. Vraćen je na odjel gdje čeka ugradnju potkožnog defibrilatora za srce. U međuvremenu je dobio još jednu ili dvije bakterije te se operacija odgađala", opisuje navodni tijek događaja 35-godišnji Osječanin. 

No najgore je, kaže, što je hematom već kod dolaska hitne pomoći uzrokovao simptome moždanog udara lijeve strane tijela - noge i ruke. 

"On je nepokretni pacijent. Ali bilo je normalnog razgovora, čak i laganog oporavka ruke i noge. Mogao je pridržavati hranu, saviti nogu, odnosno koljeno. Hodao je hodnikom uz pomoć terapeuta. U međuvremenu se dogodilo to da su mu sada i lijeva ruka i noga totalno ukočene i zgrčene. Sestre tim pacijentima, koliko smo shvatili u razgovoru s doktorom, daju tablete u ruke. A kako je on inače ljevak, teško mu je desnom bilo što raditi. Pa čak i jesti i popiti tablete. Moguće je da mu je taj jedan dan tableta ispala. Ja sam vidio svojim očima tri ili četiri tablete po podu, ali nisam siguran čije su bile. Tih dana dobio je opet epileptični napadaj. A taman je živnuo, čak se i smijao", očajan je Osječanin. 

"Moj otac postaje kao biljka. Nitko ne pazi na njega, krevet mu je prljav. Nekad ga hrane, a nekad ne"

Kaže da je nakon tog epileptičnog napadaja došao neurolog i izbacio lijek Tegretol te je uvedena nova terapija Okskarbazepinom. 

"Od tada moj otac svakim danom sve više postaje kao biljka. Jedva je govorio, počeo je sve više samo gledati u prazno, usred razgovora je znao zaspati pa se probuditi nakon minute. Odbijao je tuširanje i vježbanje ruke i noge. Do vrhunca je došlo kada je radio razne gadosti sa svojom stolicom budući da ima kateter i pelene. On od tog lijeka ima hrpu nuspojava: konfuziju, depresiju, apatiju, nervozu, labilnost, somnolenciji, glavobolju, poremećaj pažnje, amneziju, vrtoglavicu i tko zna što još. Zar doktori to ne vide? Nitko ne pazi na njega. Krevet mu je prljav i pun hrane jer se ne može služiti skoro više ni tom desnom rukom. Drugi bolesnici u sobi kažu da ga sestre nekad hrane, a nekad ne, tako da je i ostajao gladan. Mi mu donosimo hranu i hranimo ga. Zna se dogoditi da mu sestre zajedno s tom nepojedenom hranom odnesu i bananu, jabuke, koje smo mi donijeli, kao i pribor za jelo", tvrdi Osječanin Bojan.

Zbog svega je, priča, njegov otac u takvom stanju da si je skoro naudio. 

"Gurao si je nož i bocu u usta"

"Prije par dana je počeo gurati nož i bocu u usta. Da nije bilo cimera u sobi, tko zna što bi se dogodilo. Kada dođemo, uglavnom nas dočekaju neki mlađi doktori pa nam pročitaju s nalaza ono što i sami znamo. Neurolog dolazi možda jednom tjedno. Mom ocu treba neurolog, treba mu hitna promjena terapije, treba mu psihijatar jer se vidi da pada u depresiju. Doktor nam je rekao da mu ne žele davati antidepresive jer oni sediraju. To nikako nije istina. Istina je da ima antidepresiva koji sediraju, ali danas postoji velik raspon antidepresiva i ne moraju mu davati one koji sediraju. Moja majka je konačno odlučila reći nešto u tim posjetama. Naišla je na normalnu sestru i pitala što da radi s tatom jer mu terapija ne odgovara. Sestra je rekla da bi bilo najbolje da tata odmah ide kod neurologa. Mama ju je pitala je li ovako i na drugim odjelima osječke bolnice, ali sestra je rekla da nije. Dakle, još je gore na kardiologiji", kaže Bojan.

Osječanin tvrdi da tu nije kraj neugodnostima u osječkoj bolnici. 

"Više ne mogu razgovarati s njim. Više nije u stanju ni tuširati se. Hvala zdravstvenom sustavu i ministrima"

"Jedna doktorica od 33 godine odbrusila je pacijentu na kardiologiji koji se žalio na tablete. Naime, tablete su mu trebale spuštati tlak, a njemu je rastao. Ta doktorica mu je rekla: 'Možete sada tražiti i otići uz otpust iz bolnice potpisom i vratiti se u Slavonski Brod!' Je li to normalno? Meni se za oca još nitko nije službeno obratio iz bolnice. Istovremeno su mi se u inbox počeli javljati ljudi sa sličnim iskustvima iz osječke bolnice, svaki dan sve više. To mora imati nekakve veze s bolnicom", ogorčen je Osječanin. 

Bojan priča kako su njegovu ocu u subotu provjeravali gustoću krvi te da još uvijek ne zna rezultate. Jučer mu je, tvrdi, došao u posjetu, ali s ocem nije mogao razgovarati. 

"Nije se uspjelo razgovarati s njim. Nuspojave čine svoje. U pola razgovora je zaspao i tako stalno u sat vremena posjeta. Više nije u stanju ni to malo vježbati ni tuširati se. Više ne znam što da radim. Mogu samo reći hvala zdravstvenom sustavu i hvala ministrima", zaključio je ogorčeni Osječanin. 

KBC Osijek: Više puta smo spasili život pacijentu, nužna je skrb u obitelji

Kako bismo provjerili što o svemu ima za reći KBC Osijek, poslali smo im upit u kojem smo ih pitali jesu li upoznati sa slučajem te mogu li još kako pomoći ocu Osječanina. Također smo ih pitali, ako su izneseni navodi u cijelosti ili djelomično točni, hoće li nekoga sankcionirati.

U odgovoru koji su nam poslali napisali su da je pacijentu u periodu od tri mjeseca, koliko boravi u KBC-u Osijek, "spašen život stručnim i pravovremenim postupcima liječnika i ostalog zdravstvenog osoblja, napravljena je kompletna medicinska obrada, zbrinut je sukladno stručnim pravilima i smjernicama struke". No to je zapravo sve što su napisali o konkretnim propustima za koje Osječanin tvrdi da su se dogodili.

Iz bolnice tvrde da je zbog teškog općeg stanja oca Osječanina, i bolesti koja je bila razlog hospitalizacije te ostalih bolesti od kojih boluje, oporavak polagan i težak.

"Samo predanost i ustrajnost svih uključenih u liječenje i rehabilitaciju omogućavaju uspješno ozdravljenje. Tijekom boravka u KBC Osijek pacijent je zbrinut holističkim pristupom te je rehabilitiran kako od strane medicinskih sestara, tako i od fizioterapeuta kako bi se što ranije potpuno ili djelomično osamostalio u normalnim aktivnostima. U kasnijem tijeku oporavka nakon hospitalizacije i zbrinjavanja akutnih i životno ugrožavajućih medicinskih stanja i rehabilitacije, nužna je neophodna skrb u obitelji koja je osobito važan i nezamjenjivi dio oporavka", navode iz bolnice. 

"Bolničko liječenje je završeno, ako obitelj ne može skrbiti o pacijentu, treba razmisliti o nekoj drugoj ustanovi"

Iz bolnice poručuju da bi s "pružanjem zdravstvene njege" trebala nastaviti obitelj.

"Uobičajena je procedura da se obitelji najavi otpust pacijenta iz razloga kako bi se obitelj pravovremeno priredila za nastavak pružanja zdravstvene njege oboljelog člana. Planirani otpust nije uvijek točan u dan najave jer se može promijeniti što ovisi o stanju pacijenta i organizaciji obitelji sa zdravstvenom njegom u kući i kućnom njegom. Imajući na umu da je njegovo bolničko liječenje završeno sukladno pravilima struke, ukoliko obitelj bolesnika nije u mogućnosti skrbiti u daljnjoj fazi oporavka, treba razmišljati o nastavku daljnje skrbi u nekoj drugoj ustanovi koja je za to specijalizirana sukladno procjeni zdravstvenog stanja od strane nadležnog liječnika obiteljske medicine", poručili su iz bolnice. 
 

Pročitajte više