Minhenska sigurnosna konferencija, koja počinje u petak, već više od šest desetljeća predstavlja jedno od ključnih mjesta na kojem se reflektira stanje globalne politike i sigurnosti.
Nastala je 1963. godine u kontekstu hladnog rata kao forum zapadnih političkih i vojnih elita s ciljem jačanja transatlantskog saveza i strateške koordinacije unutar NATO-a. U svojim počecima bila je usmjerena prije svega na vojna pitanja, nuklearno odvraćanje i odnos prema Sovjetskom Savezu i Varšavskom paktu te je funkcionirala kao laboratorij zapadne sigurnosne misli u bipolarnom svijetu.
Iako bez formalne političke moći, konferencija je vrlo brzo stekla reputaciju prostora u kojem se ne donose izravne odluke, ali se oblikuju ideje i najavljuju smjerovi buduće politike.
Raspad Varšavskog pakta i kraj hladnog rata donijeli su duboku transformaciju konferencije. Sigurnost se više nije mogla svesti na sukob dvaju blokova, nego je obuhvatila regionalne ratove, terorizam, energetsku sigurnost, kibernetičke prijetnje, migracije i klimatske promjene.
Minhenska konferencija postupno se iz zapadnog sigurnosnog kluba pretvorila u globalni forum na kojem sudjeluju politički lideri, vojni zapovjednici, diplomati i predstavnici poslovnog sektora iz cijelog svijeta.
Ta transformacija odražava i širu promjenu međunarodnog poretka – prijelaz iz bipolarne stabilnosti u složeniji i nepredvidiviji multipolarni svijet.
Tijekom godina München je postao pozornica govora koji su označili prijelomne trenutke međunarodne politike.
Posebno se ističe nastup ruskog predsjednika Vladimira Putina 2007. godine, kada je otvoreno osporio američku hegemoniju i unipolarni svjetski poredak, čime je simbolično najavio povratak geopolitike i novu fazu konfrontacije između Rusije i Zapada.
"Mislim da je očito da širenje NATO-a nema nikakve veze s modernizacijom samog Saveza ili s osiguranjem sigurnosti u Europi. Naprotiv, predstavlja ozbiljno provociranje koje smanjuje razinu međusobnog povjerenja", rekao je tada Putin.
U jeku ukrajinske krize 2014. godine Njemačka je upravo u Münchenu počela redefinirati svoju vanjskopolitičku ulogu. Tadašnji njemački predsjednik Joachim Gauck poručio je: "Njemačka se budi. Njemačka je prevelika da bi se mogla skrivati iza svoje povijesti."
U novije vrijeme, govor američkog potpredsjednika JD Vancea 2025. godine dodatno je razotkrio ideološke i političke pukotine unutar Zapada. Vance je govorio o slabljenju europskih vrijednosti, a riječima "novi šerif je u gradu" opisao je buduću politiku američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Danas konferencija funkcionira kao ogledalo globalnog poretka. Rat u Ukrajini, rivalstvo između SAD-a i Kine, slabljenje međunarodnih institucija i rast političke polarizacije unutar zapadnih društava dominiraju raspravama.
Konferencija nije mjesto formalnih pregovora ni donošenja deklaracija, ali jest prostor u kojem se susreću suparnici, testiraju političke poruke i artikuliraju strateške vizije. Upravo zato München često postaje pozornica na kojoj se javno manifestiraju promjene koje će tek kasnije dobiti institucionalni oblik.
Rasprave o budućnosti NATO-a, autonomiji europske obrane, perspektivama rata u Ukrajini i odnosima prema Rusiji i Kini odvijat će se paralelno s pitanjima unutarnje stabilnosti zapadnih demokracija.
Wolfgang Ischinger, dugogodišnji predsjednik konferencije, upozorio je: "Današnje međunarodno sigurnosno okruženje nestabilnije je nego u bilo kojem trenutku kojeg se mogu sjetiti u svojoj karijeri. A iduća konferencija vjerojatno je najvažnija od 1963. godine."