Foto: FAH
Sveučilište je objavilo da je utvrdilo da njegova disertacija sadrži 'znatne formalne greške'. No komisija je donijela mišljenje da se ipak ne radi o plagijatu, te da neće poduzimati nikakve daljnje korake protiv Barišića jer 'greške nisu relevantne'.
Ovakva odluka mogla bi se ocijeniti onom narodnom – 'I vuk sit i ovce na broju'. Barišić ne može unaokolo pobjedonosno medijima slati priopćenja kako nije učinio baš ništa loše, kao što je to radio u kolovozu. S druge strane Sveučilište je izbjeglo neugodnu situaciju da prizna vlastitu pogrešku da je dalo doktorat autoplagijatoru. S treće strane oni koji su optužili Barišića nisu ostali praznih ruku jer su dobili potvrdu da je počinio znatne formalne pogreške.
Lekcija iz Njemačke
Ako se u obzir uzme činjenica da će malo koje sveučilište spremno priznati da je napravilo tako ozbiljan propust, ili da ga je napravio njegov mentor, koji je u međuvremenu umro, nameće se zaključak da je nešto znatno više od ovakve ocjene bilo nerealno očekivati.
Istovremeno je moguće reči da je Sveučilište u Augsburgu održalo lekciju svim našim sveučilištima. Naime, Filozofski fakultet u Splitu i Sveučilište u Zagrebu, na čelu s rektorom Damirom Borasom, poduzimali su sve što su mogli kako bi Barišića obranili čak u ozbiljnijim optužbama – u slučaju kada su i Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju i autor Stephen Schlesinger od kojeg je Barišić prepisivao, potvrdili da je nedvojbeno riječ o plagranju. Naime, AU je pokazao kako je na lokalnoj razini sposobno donijeti ocjenu da je bilo ozbiljnih propusta iako je razmatralo slučaj autoplagijata koji iz više razloga može biti kompliciraniji od slučaja preuzimanja od drugih bez jasnog navođenja izvora. Naši fakulteti i sveučilišta pokazali su se nesposobni za tako nešto.
Recikliranje vlastitog rada
Kako smo već pisali u Indexu, ministar Barišić u veljači je prijavljen zbog autoplagiranja svoje doktorske disertacije 'Welt und Ethos' obranjene 1989. na Sveučilištu u Augsburgu. Prijavu protiv njega podnijeli su molekularni biolog Ivan Đikić i filozof Jure Zovko. U prijavi je bilo navedeno da je preko 80 posto njegova doktorata autoplagijat, odnosno da su u disertaciji preuzeti dijelovi iz Barišićeva magistarskog rada te prijevodi ranije objavljenih znanstvenih radova u hrvatskim časopisima 'Godišnjak za filozofiju' i 'Filozofska istraživanja' – bez ikakvog navoda ili reference na te ranije radove. Prema uvriježenim akademskim standardima to bi trebalo značiti da Barišićev doktorat nije izvorno znanstveno djelo, te da je titulu doktora znanosti stekao zatajivši podatke o svojim ranijim radovima. Drugim riječima, da se dva puta okoristio istim trudom.
Ivan Đikić: Augsburg je potvrdio ono što smo tvrdili
Na objavu iz Augsburga promptno je danas reagirao i Ivan Đikić koji smatra da je Odbor za doktorske disertacije Filozofskog fakulteta u Augsburgu (AU) potvrdio nekoliko grešaka na koje su on i Zovko ukazali.
„Vazno je da je taj odbor potvrdio formalne greške koje smo naveli u našoj prijavi:
1. Odbor nas je informirao da doktorska teza koju je prof. Barišić javno objavio 1992. u knjizi ne odgovara njegovom doktoratu koji je ostavljen na Sveučilištu u Augsburgu 1988. godine. To je novost i za nas jer nitko ne može doći do originalnog doktorata prof. Barišića. Doktorat prof. Barišića na Sveučilištu Augisburgu nije deponiran javno u knjižnici tako da znanstvenici ne mogu pročitati njegov izvoran doktorski rad.
2. Četiri poglavlja doktorata prevedena su iz hrvatskih izvora (objavljenih radova) na njemački jezik, uvrštena u doktorat i nisu nigdje citirana. Oni shvaćaju da to nije znanstveno korektno gledajući iz današnje perspektive, no ne smatraju da je to dovoljna greška jer je s time bio upoznat njegov mentor (koji je u međuvremenu umro), a koji je to navodno u to vrijeme i odobrio. Naravno, to je danas potpuno neprihvatljivo u smislu znanstvene čestitosti od strane mentora i doktoranta.
4. Također su izjavili da prof. Barišić nije trebao citirati ime prevoditelja s hrvatskog na njemački. Odbor smatra da to nije greška jer su prevođene točno njegove riječi. No iz današnje perspektive to je neprihvatljivo jer se smatra da je doktorat na njemačkom pisao osobno pojedinac, a ne da ga je prevoditelj preveo. Ako je prijevod radio prevoditelj, onda treba navesti njegovo ime, a ne stvarati dojam da je autor sam pisao na njemačkom jeziku.
AU je utvrdio te greške, no smatra da prof. Barišić, usprkos svim tim nedostacima, nije napravio dovoljno velike znanstvene greške za formalno oduzimanje doktorata s obzirom na tadašnje uvjete izrade doktorata.
Osobno sam zadovoljan da su potvrđene činjenice koje smo naveli o pisanju doktorata. Prihvaćam službenu odluku Sveučilišta u Augsburgu da te greške nisu za njihove standarde dovoljne za dalje mjere oduzimanja doktorata i ne želim ulaziti u razloge njihove odluke.
Također sam sretan da je Sveučilište u Augsburgu eksplicitno navelo da se napravljene greške u izradi doktorata prof. Barišića iz današnje perspektive smatraju neprihvatljivim pogreškama u pisanju disertacije tj. da ne prate standarde DFG-a za znanstvenu čestitost. Osim toga potvrdili su sve ono što smo napisali kao utvrđene nedostatke u pisanju doktorata. To apsolutno demantira izjave prof. Barišića da nije napravio nikakve greške u izradi svoje disertacije. To također ukazuje da su se standardi promijenili i da se današnji političari u 21. stoljeću, posebno ministri obrazovanja, moraju ponašati sukladno najvišim kriterijima znanstvene čestitosti, te biti odgovorni, činjenični i samokritični o svojim radovima koji su pisani prije nekoliko desetljeća. Ministar obrazovanja mora biti primjer znanstvene čestitosti za cijelu vertikalu obrazovanja i znanosti.
Slučaj plagijata i Odbora za etiku
Optužba za autoplagijat nije bila jedina optužba za znanstvenu nečestitost protiv Barišića.
Podsjetimo, Odbor za etiku u znanosti i obrazovanju donio je ranije, 21. prosinca 2016. mišljenje prema kojem je on u jednom svojem znanstvenom radu plagirao, odnosno preuzeo dijelove teksta američkog političkog filozofa Stephena Schlesingera, a da pritom nije citirao izvore.
O njegovu plagiranju pisali su brojni hrvatski i strani mediji, uključujući i prestižni znanstveni časopis Nature. Osobito podrobno ovaj slučaj pratili smo na Indexu.
Opterećen brojnim aferama, među kojima je plagiranje bilo samo jedna u nizu, Barišić je sredinom lipnja 2017. razriješen dužnosti ministra, a na njegovo mjesto došla je neovisna Blaženka Divjak iz koje je stao HNS.