Okružen Rusima i spreman umrijeti, Serhij je dao svoje koordinate i rekao: Pucajte

Foto: EPA

Ukrajinski vojnik Serhij sjedi na bolničkom krevetu u javnoj klinici u središnjoj Ukrajini. U njegovim nogama nalaze se komadići šrapnela koje liječnici ne mogu izvaditi. Unatoč bolovima, kaže da se osjeća dobro. "Ne mogu vjerovati da sam sad u bolnici, a ne u rovu. Nisam mislio da ću preživjeti", kaže 36-godišnjak za CNN.

Serhij je pješak u 80. padobranskoj galicijskoj brigadi. Pridružio se vojsci ubrzo nakon što je Rusija napala Ukrajinu u veljači 2022. Napustio je Finsku, u kojoj je živio i radio kao majstor prethodnih 10 godina, kako bi se prijavio u vojsku. Dobio je nadimak Fin.

Prije mjesec dana, 27. listopada, njemu i njegovoj jedinici dodijeljena je misija - držati rovove na istočnoj liniji fronta u predgrađu Bahmuta. Ta je misija trebala trajati tri dana, ali se produljila na dva tjedna nakon što je postrojbu okružio neprijatelj. Za neke muškarce to je bila posljednja misija.

Postrojba je bila pod stalnim granatiranjem nekoliko dana, a onda je jednog dana bomba eksplodirala u blizini rova u kojem su bili Serhij i još dvojica muškaraca. Odsječeni su taman kad su planirali promijeniti poziciju. "Svi smo bili ranjeni. Bio sam ranjen u obje noge i odmah sam ih dodirnuo da provjerim jesu li još tu", prisjetio se Serhij.

Druga dva vojnika imala su slomljene noge i čeljusti. Jedan od njih bio je u takvom šoku da je tražio dopuštenje da počini samoubojstvo pa su mu ostali oduzeli oružje. Kad je tim za evakuaciju stigao, Serhij je inzistirao da prvo povedu ostale muškarce i da će on pričekati sljedeću priliku.

Zatočen u rovu

Ali ta prilika nikad nije stigla. Kad god bi stigle druge jedinice, stalno rusko bombardiranje držalo ih je prikovane i nisu mogle doći do Serhija. Timovi za evakuaciju pokušali su doći do Serhija tijekom sljedeća dva tjedna, ali nitko nije mogao proći, a neki su umrli pokušavajući.

"Bili smo pod stalnom neprijateljskom vatrom. Neprijatelj kao da je tražio naše slabosti ili testirao našu izdržljivost", prisjetio se. Dok je Serhij bio zatočen u rovu, njegov zapovjednik koristio je bespilotnu letjelicu kako bi mu dostavio osnovne potrepštine poput vode, lijekova protiv bolova...

"Voda je bila veliki problem jer dron nije mogao pokupiti velike boce vode. Tako je dron ispuštao male boce omotane papirom i trakom, ali nije svaka boca preživjela pad i često su se razbijale. Cijenio sam svaki gutljaj vode", rekao je Serhij.

U isto vrijeme ruske bespilotne letjelice gađale su rov, a jedna od njih ispustila je granatu točno pokraj Serhija, kojem se do tog trenutka pridružio još jedan ukrajinski vojnik koji je ostao odsječen.

"Eksplodirala je blizu leđa drugog vojnika i pola metra od mene, blizu mojih nogu. Bili smo ranjeni, ali smo srećom preživjeli. Bilo je moguće evakuirati samo jednog teško ozlijeđenog vojnika. Tako da sam u tom trenutku shvatio da sam sam", priča Serhij.

Tri dana bio okružen

Sljedeća tri dana Serhij se skrivao u svojoj zemunici okružen neprijateljem. Ruske trupe svakim su se satom sve više približavale njegovom položaju. Mogao je čuti njihove glasove i znao je njihov plan.

Vjerujući da neće preživjeti, Serhij je preko radija kontaktirao svog zapovjednika i šapnuo mu koordinate neprijatelja - pozivajući tako na topničke napade na vlastiti položaj.

Zahvaljujući Serhiju, ukrajinsko topništvo izvelo je nekoliko preciznih udara. Međutim, nije im uspjelo spriječiti neprijateljske vojnike da se i dalje približavaju njegovom rovu. "Bio sam okružen neprijateljima", objasnio je Serhij. "Kad me nisu mogli čuti, ponovno sam šapnuo koordinate na radiju i naša artiljerija je pucala na njih", dodao je.

U jednom trenutku ruski vojnik je došao do njegovog rova. Vojnik je pitao Serhija odakle je, a Ukrajinac je na ruskom odgovorio da ima potres mozga i zatražio vode. Ruski vojnik mu nije dao vode, već je ispuzao iz rova, očito još uvijek nesvjestan da je Serhij Ukrajinac.

"Naši dečki plaćaju jako visoku cijenu"

"Još uvijek mi nije jasno kako nije shvatio da sam iz ukrajinskih oružanih snaga. Nosio sam ukrajinsku uniformu. Bilo je očito da su čizme ukrajinske", prisjetio se Serhij. Shvativši da su sve opcije iscrpljene, zapovjednik mu je rekao da napusti rov i pomoli se. 

"Morao sam puzati kroz zemunicu u kojoj su bili Rusi. Držeći radio u lijevoj ruci na koljenima, počeo sam puzati. Naišao sam na žicu na kojoj je bila granata. Čuo sam zapovjednika na radiju kako me navigira, ali mu nisam mogao odgovoriti. Baterija je bila skoro prazna. Zapovjednik je vikao na mene da se maknem. A onda sam konačno stigao do ukrajinskih položaja. 'Fin, nastavi dalje', stalno su mi govorili preko radija", priča za CNN.

Serhij danas, dok se oporavlja u bolnici, kaže da u svojim postupcima ne vidi ništa herojsko. "Trebate vidjeti što naši dečki rade na prvoj crti. Kako se bore, evakuiraju i spašavaju svoje suborce. Naši dečki plaćaju jako visoku cijenu. Plaćaju svojom krvlju. Sve što želim je otići u ribolov sa svojim momcima, popiti pivo i sjediti u tišini", zaključio je.

Pročitajte više