Iako nas očekuje "super" izborna godina u 2024. godini, barem što se tiče onih najvažnijih izbora - parlamentarnih, čini se kako nitko zapravo ne može ugroziti trenutnu vlast. A čak bi se moglo reći da je upitno tko to i želi.
Borba za drugo mjesto, propadajući SDP i Možemo koji ne može
Jasno je da SDP - i derivat SDP-a, ono što se naziva Socijaldemokrati - gotovo sigurno gubi poziciju druge najveće stranke na idućim izborima. Dugogodišnja kombinacija inertnosti i neznanja te buđenje šest mjeseci pred izbore kako bi se ukazalo na kriminal aktualne vlasti više nisu dovoljni. Vremena se mijenjaju, politike se mijenjaju, a SDP je ostao poput kazetofona, CD-a, crno-bijelog TV-a. Stariji ljudi će ga se sjećati s malo nostalgije, ali u suštini nikome neće nedostajati.
S obzirom na to, na političkoj sceni se događa borba za tu drugu poziciju koju po logici stvari "napada" Možemo jer je nominalno lijeva stranka. Doduše, Možemo ne može direktno nadomjestiti prazan prostor SDP-a, jer dobrim dijelom zahvaća drugačije biračko tijelo koje je također lijevo, ali nešto modernije, zelenije i urbanije.
Isto tako, iako Možemo shvaća svoj potencijal, veći dio stranke je "zavezan" za Zagreb i još par općina te realno nemaju snage niti ljudstva, a niti infrastrukturu za napasti išta više od četiri do pet izbornih jedinica. Dalmacija i Slavonija gotovo ništa, eventualno sjever Hrvatske te Istra i Primorje.
Iduće stranke, iako nemaju realne mogućnosti nadopuniti SDP-ovu prazninu, mogu pokupiti određen broj glasača, ali nominalno se radi o strankama koji su desnije od SDP-a.
Mostu se micanje od Domovinskog pokreta pokazalo kao dobra opcija
Prije svega, radi se o Mostu, koji se već duže vrijeme etablirao kao konzervativna desna opcija. Most je pokazao da konzervativizam u Hrvatskoj ne mora biti nužno vezan za nacionalizam i Katoličku Crkvu. Most je „zagrabio“ i dijelom u jedan dio glasača koji nije klerikalan i opterećen nacionalizmom, ali je konzervativan.
Također, sada s odmakom se pokazalo da je Most napravio pun pogodak što na prošlim izborima nije uspio dogovoriti koaliciju s Domovinskim pokretom i tako se utopio u još jedan tužni pokušaj da u Hrvatskoj „domoljubna“ opcija ušićari malo vlasti. Ipak, sada su se odlučili na koaliciju sa Suverenistima, što je donekle prirodnija koalicija nego s tadašnjim Domovinskim pokretom.
Domovinski pokret se očekivano raspao nakon što je HDZ uspio osigurati vlast bez potrebe za njihovom podrškom, a kako je cilj pokreta bio da „reformiraju“ HDZ i da sudjeluju u vlasti, jasno je da pokret nije mogao opstati u obliku u kojem je formiran.
Također, poput SDP-a, DP se bavi temama koje često nemaju doticaja s realpolitikom i problemima s kojima se Hrvatska suočava. Drugo, često se DP veže uz neke strukture čije interese zastupaju, pa im se spočitava da im domoljublje zakazuje baš u trenucima kad se kosi s tim interesima.
Ipak, ta stranka odlučila se na logičan zaokret gdje će pokušati djelovati u regiji gdje još uvijek imaju određene mogućnosti ostvariti dobar rezultat. Ironično je to što sada, kada je pokret sveden na regionalni, ima veće mogućnosti biti dio većine na idućim izborima, nego na prošlim kada je ostvaren povijesni uspjeh.
Centar je previše vezan za Split
Sljedeća opcija donekle relevantna je Centar koji slično kao Možemo „kuburi“ s kadrom, pa unatoč očekivanjima da oni sudjeluju u napadu na vlast na idućim izborima kao dio neke veće koalicije, zapravo nemaju prevelike snage, a pitanje i imaju li želje. Kadar im je zavezan za Split, a jedino Dalija Orešković djeluje na nacionalnoj razini.
Također, tu ima još mogućnosti otvaranja nekih drugih opcija, kao i onih koji imaju mogućnost ući kao nezavisni, ali to je otprilike to. Ironija je u tome da, iako je politički život u Hrvatskoj pluralan i da u situaciji gdje za hrvatske pojmove imamo solidnih, jasno artikuliranih političkih opcija to upravo najviše odgovara HDZ-u, odnosno kontinuitetu vladavine trenutnog premijera.
Bez obzira na sve krađe, HDZ će biti relativni pobjednik
Naravno, nije nezanemarivo to što premijer Plenković ima jasnu podršku Bruxellesa i to što se dobrim dijelom potezi vlade određuju osluškujući upravo Bruxelles. Imati jedan takav aparat iza sebe, pogotovo u krizama posljednjih godina, opoziciji nikako ne pomaže.
I bez obzira na sve afere, krađe itd., HDZ će ostvariti relativno najveći rezultat od svih stranaka, to je gotovo sigurno. Na vidiku nema scenarija u kojem bi HDZ ostvario rezultat koji bi podrazumijevao manje od 30% dobivenih glasova. U ovakvom izbornom sistemu naročito.
Nejasna politika opozicije
Stoga je posebno nejasno i frustrirajuće što je opozicija prelako pustila priču oko "reforme" izbornog sustava. Nakaradnost izbornog sustava je ostala, praktički se ništa nije promijenilo, a opozicija osim par suvislih kritika nije napravila ništa. Činjenica je da neki opozicijski lideri ne mogu na oči izaći jedni drugima, a kamoli se dogovoriti oko nečega, oko ovog pitanja se trebao stvoriti nekakav konsenzus i izaći s time u javnost.
Potrebno je bilo stvoriti dva, tri realna i lako objašnjiva zahtjeva, primjerice da je cijela Hrvatska jedna izborna jedinica ili da se izborne jedinice formiraju prema županijama ili regijama. Međutim, ta prilika je propuštena, dok se recimo sada troši puno energije na objašnjavanje afere oko plina i HEP-a.
Naravno da je plinska afera jasna i realna, ali u situaciji gdje prosječan građanin ne može do kraja shvatiti pojam inflacije, gdje se još uvijek dobar dio građana bori s preračunavanjem kuna u eure, objašnjavati kako se varalo na kupovini plina za prosječnog građanina djeluje jako apstraktno.
Također, krađa je nešto na što je ovo društvo naviklo i teško da će takva afera imati realne konzekvence za ovu vlast. Jedina je mogućnost da zaista iz EU dođe "direktiva" za rješavanje afere, no zasad to ne djeluje tako.
HDZ i premijer Plenković izgledaju kao da su još uvijek dva, tri koraka ispred opozicije i da za to opozicija nema rješenja. Izbori su još daleko i teško je predviđati, ali sada se čini da ćemo ovih desetak godina pamtiti kao dinastiju Plenkovića.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala