ZNAMO, ukrao si. Za sebe i za druge. Opljačkao si i prevario. Prekršio si zakone. Ogriješio se o moral i etiku, što je još najmanji problem, ali ako treba, i to ćemo ti prikačiti. Bahat si i bezobziran. Ali bit će ti oprošteno ako nam kažeš tko ti je sve to omogućio. Daj nam Sanadera i možeš ići.
Tako izgleda prodaja oprosta grijeha u režiji Uskoka i DORH-a. Ponuda Mladenu Barišiću navodno glasi: deset godina zatvora ili oprosnica ako sve prebaci na Ivu Sanadera. Ivici Kirinu navodno nude nešto slično: ako uvali Barišića ili još bolje Sanadera u aferu Fimi-media, svi grijesi su mu oprošteni. Granica između pakla i raja prokleto je tanka. Priznaj, pokaj se i idi dalje. Tko bi tomu odolio?
Bazilika svetog Sanadera u Zagrebu
Katolička crkva prodavala je oprost grijeha financirajući time izgradnju Bazilike svetog Petra u Rimu. Uskokovci prodaju oprost grijeha kako bi sagradili optužnicu protiv Ive Sanadera. Svima onima koji su po njegovu nalogu reketarili državne tvrtke, oni koji su šutke i bez ikakvog otpora pristajali na takvu pljačku jer im je to garantiralo opstanak u Vladi, stranci ili državnom poduzeću, grijesi bi mogli biti oprošteni. U zločine je bila umiješana čitava organizacija, a u zatvoru bi mogao zaglaviti samo njezin vođa. Ne zvuči baš pravedno, ali pravda je prikladno rastezljiva. Otprilike kao i vjera.
Oprosnica otvara vrata Remetinca
Ono što je dobro za Katoličku crkvu, trebalo bi biti dobro i za hrvatsku državu. Ako oprost grijeha otvara lopovima vrata raja, zašto im onda oprosnica ne bi otvorila i vrata Remetinca? Samo reci riječ i spasit ćemo dušu tvoju. Odnosno, vratit ćemo ti Brioni odijela.
Povijest nas uči da je Katolička crkva krenula suptilnim metodama. Bilo je dovoljno iskajati grijehe, učiniti neko dobro djelo ili pobožnu vježbu te čitati Sveto pismo. Onda se uhodani biznis prebacio na konkretne svari: prodaju indulgencija. Sav prihod išao je u dobrotvorne svrhe, za gradnju Bazilike svetog Petra u Rimu. I poneka mrvica u privatne džepove. Znamo do čega je to na kraju dovelo.
Od organizacije ostao samo zločinac
Ovaj naš Uskok također je na početku bio diskretan. Nudio je oprost studentima koji su vlastitim parama (ili platama pršuta) kupovali ispite na fakultetima. Kaži koga si podmitio i možeš ići. No, sada je i on prešao na konkretne stvari: nudi oprosnice ljudima debelo umiješanima u pljačku državnih poduzeća za račun HDZ-a, za svoj račun i račun ljudi koji su im to naložili. Pa kakva će to biti zločinačka organizacija kad nitko iz te organizacije neće završiti u zatvoru? Osim njezina vođe.
U prijevodu, to bi značilo da se zločin isplati. Ne mora se više čak ni iskajati grijehe, čak ni proučavati Sveto pismo (osim ako nisi Damir Polančec). Dovoljno je cinkati šefa. I onda se može, pročišćen od grijeha, krenuti ispočetka.
Opravdava li cilj sredstva?
Opravdava li, međutim, cilj sredstva? Danas se svi divimo Bazilici svetog Petra u Rimu, no hoćemo li se isto tako diviti i rezultatima istrage o Fimi-mediji? U prvi mah strahovali smo da se neće svi grijesi u pljački 40 milijuna kuna natovariti na ljubavničku grbaču Nevenke i Mladena, da bi se sada putem medija stvarao dojam da će zapravo Ivo biti taj koji će sve to primiti na svoja široka teatrološka pleća. Pravda će biti dostignuta. Jer oprosnica čini čuda.
Na blagoslovima se ne štedi
Doduše, u Uskoku se već javljaju neki nezadovoljnici. "Pa neće Dinko Cvitan dijeliti oprosnice poput rimskih papa", citira Večernji list jednog djelatnika Uskoka. A opet, tko pita Cvitana što hoće ili neće? Ako je to put do Ive Sanadera, onda se na blagoslovima ne štedi. Pa makar se radilo tek o medijskim upozorenjima vrha stranke čije je rušenje Sanader najavio samo dan ranije.
Sanader ima malu crnu aktovku. Kosor ima Bajića, Cvitana i pokajnika na bacanje. Baš da vidimo što će prevagnuti: oprost ili grijeh? Ili opet oboje?