Foto: FAH, Index
KADA u zemlji koja grca u dugovima, u kojoj deficit proračuna prijeti kao giljotina svakoj vladi, u kojoj je 300.000 ljudi blokirano, a preko 200.000 ljudi bez posla, bivši premijer koji se hvalio svojim vezama, svojim radom u vrhunskoj firmi, svojim pošteno zarađenim milijunima, kada takva osoba, prepuna veza, poslovnih prilika, poznanstava – zatraži da mu se isplaćuje dodatnih 6+6 mjeseci premijerske plaće za mjesto na kojem je dobio otkaz – onda smo stvarno dno dna.
Sve uzeti! Sve što se može! Do zadnje kune iz proračuna izvući što se ima pravo. Jer, definitivno – Orešković ima na to pravo. Ima pravo kao i drugi dužnosnici pola godine punu plaću i pola godine pola plaće, konkretno u njegovom slučaju pola godine nešto preko 20.000 kuna i pola godine nešto preko 10.000 kuna.
Dakle, netko tko je došao kao velika faca iz privrede, tko je došao iz države gdje 20.000 kuna ima srednje rangirani stručnjak, a ne visoko pozicionirani direktor poput Oreškovića, e ta osoba umjesto da se zahvali i krene dalje (jer valjda stručnjaka takvog profila trebaju svugdje u svijetu!), ide od hrvatskih poreznih obveznika uzeti sve što se može – do zadnje kune. Do zadnje lipe. Sve, sve što formalno ima pravo.
Političari bez morala
Pričali smo već, da osim pravne postoji, ili bi barem trebala postojati neka etička, moralna norma u politici. Etička norma znači da političar ne mora uzimati zrakoplov na koji ima pravo ako se put može uredno riješiti automobilom. Etička norma govori i da ako letite sat vremena – ne morate uzimati poslovnu klasu i kada to imate pravo. Etička norma govori i da ako idete u posjet pučkoj kuhinji, nećete se pojaviti u Armani odijelu. Postoji cijeli niz etičkih pravila, koja nisu zakonom propisana, ali čine vas boljim političarem i boljim čovjekom.
U Hrvatskoj državni dužnosnici (uz par izuzetaka) imaju pravo nakon mandata uživati pola godine pune plaće i pola godine pola plaće. Dok se valjda ne snađu za novi posao. Makar imaju i odredbu da ih bivši posao čeka, ako žele.
U ovoj zemlji ako radite bilo koji posao, čak i u najboljoj firmi, teško da dobijete više od tri mjeseca otkaznog roka. Dakle, tri plaće i kud koji mili moji. Teško da je drugačije i u Kanadi, odakle bivši premijer dolazi.
No, eto Orešković je odlučio – iskoristi sve što se može iskoristiti. Ili barem dio, dok se ne snađe, neka tih 20.000 kapa svaki mjesec do prvog poslića. Kao i neki ministri, za koje je to možda i razumljivo jer nemaju osiguranih radnih mjesta.
Zgrabi sve što se može
Orešković na svom radnom mjestu nije ostao ni godinu – dobio je otkaz. Doslovno. Iskazivanje nepovjerenja od strane Sabora znači ono što znači otkaz na drugim radnim mjestima – kako je to znao raditi Donald Trump u serijalu „Pripravnik“, kratko i jasno: „You're Fired!“ Izglasavanje nepovjerenja Vladi je u tom smislu još i gore – znači nemanje povjerenja u čitav tim kojeg predvodi premijer. To se upravo dogodilo – Timu Oreškoviću.
Prema biografiji, Orešković 1992. počinje raditi za američku farmaceutsku tvrtku Eli Lilly, na različitim pozicijama. Kasnije prelazi u Tevu, a 2009. se pridružuje tvrtki PLIVA. Od 2014. je financijski direktor Teve za Europu. U pitanju je karijerni menadžer, koji se dugo penjao korporativnim stepenicama i davno prešao te prihode o kojima govorimo, 10-20.000 kuna su za njega sitni novci. Članovi uprava i financijski direktori međunarodnih korporacija mjesečno zarađuju nekoliko puta više, a možda smo malo i rekli.
Čemu onda prijavljivanje tih 6+6, u zemlji u kojoj škole nemaju ni za sapun, a u bolnici je preporučljivo da donesete vlastite plahte? Čemu osim onome primitivnom, balkanskom, jadnom: Zgrabi sve što se može! Uzmi! Imam pravo, briga me! To je moje!
Jadno. Onda se čudimo kako nam kao društvu ne ide. Naravno da nam ne ide – ako se političari bave samo time kako iskoristiti sva, ali sva svoja prava, od besplatnog ručka, preko boravka u državnoj vili do toga da nijedna plaća nakon razrješenja ne ostane neiskorištena.
A imovinska kartica Tihomira Oreškovića govori o stanu koji se vodi na suprugu – vrijednosti 5.500.000 kuna, tu je i BMW 535 XD, te nešto stariji Lexus GX 470 (opet oba na suprugu), ali i sat Omega Speedmaster (50.000 kn, vlasništvo Tima Oreškovića). Navedena je i zajednička štednja sa suprugom, nešto preko dva milijuna kuna, u kanadskim dolarima i eurima (čudno, da ex-premijer ne vjeruje kunama, ili baš zato ne vjeruje jer je bio premijer?).
Ukratko – Timu Oreškoviću ovih 20.000 kuna mjesečno, odnosno oko 10.000 nakon pola godine – po ničemu ne trebaju. Egzistencijalno, on je u potpunosti sređen, ima više nego što će i mnogi imućniji Hrvati ikada imati, a sa svojim životopisom može dobiti posao u roku odmah i birati radno mjesto.
Dakle, šest plus šest je zatražio čisto jer eto može, jer ima na to pravo, možda i jer je ljut jer je doživio fijasko – pa eto, da sada barem pokupi što se može od hrvatskog naroda. Do kraja. Uzeti. Iscijediti. Smijati se u facu onima koji rade dodatne smjene i vikende kako bi platili sulude hrvatske poreze, odakle se plaća za Tima Oreškovića i slične sitne sebične račundžije.
Smijanje u facu poreznih platiša
O Timu Oreškoviću mogli smo imati različito mišljenje – od toga da je rodoljub iz dijaspore koji dolazi pomoći svojoj zemlji, do toga da je predstavnik „krupnog kapitala“ koji ide upravljati malom balkanskom kolonijom zapadnih sila. Ali, sada, sada možemo imati samo jedno mišljenje – Orešković je samo još jedan u nizu onih koji su Hrvatsku vidjeli kravom muzarom. I koji se ljute jer im je sisa otišla prije roka i sada se bahato žele nažderati mlijeka makar proveli naredna tri dana u zahodu.
Nakon što je Kolinda Timu Oreškoviću povjerila mandat za sastavljanje Vlade Republike Hrvatske, Orešković je rekao: „Ovdje smo mi svi da služimo hrvatskim građevinama i da nam je jedini cilj da zajedno radimo da sutra bude bolje nego danas.“ Malo smo se smijali „građevinama“, no, eto priča je bila lijepa. No, kakva je to bila laž! Dok je bilo položaja, bilo je i priče o radu za Hrvatsku, za „hrvatske građevine“. A onda… Pad Vlade.
Što nakon pada Vlade radi čovjek koji je dobio otkaz, tj. tehnički premijer Tim Orešković? Pa, ide na odmor u državnu vilu u Rijeci! Index tako 8. srpnja javlja: izvor iz MUP-a za Index je kazao kako Orešković tamo često održava sastanke. "Stalno ima sastanke s utjecajnim ljudima iz poslovnog svijeta s kojima se nije mogao susretati u zgradi Vlade jer bi sve odmah iscurilo. To uopće ne izgleda kao odmor, Orešković tamo stalno radi."
Odmor nakon ostavke? Djelovalo nam je malo čudno. No, sada se stvar razjasnila – Orešković je odlučio iskoristiti sve novce poreznih obveznika do kraja. Hrvatske „građevine“ uplaćuju u Državni proračun koji tako široko nudi još godinu dana čovjeku koji je na svom radnom mjestu dobio otkaz – kakvo je to smijanje u facu poreznih platiša, koji će uostalom slično plaćati i budućim dužnosnicima (stvari su izmjenom zakona koje je gurao Most sada drugačije samo za dužnosnike koji su na dužnosti ispod godinu dana).
E, pa Hrvatice i Hrvati – birali ste sami, pa sada i plaćajte poreze kako bi neki imali novce koje mnogi od vas nisu na tekućem računu u životu vidjeli. Niste bolje ni zaslužili, „građevine“, jer ovce i služe da ih se šiša.
Što se Tima Oreškovića tiče – nadamo se da je uzeo i polovnu četku iz Vladinog zahoda, šteta bi bilo da propadne. Dodatno, Time, ako ti zatreba i zahodska školjka za taj stan u Zagrebu – evo specijalno i besplatno ćemo je mi porezni obveznici za tebe iščupati iz Banskih dvora!
Zaista, šteta što ova zemlja nema orden Zlatne ćenife kojim bi Kolinda mogla okititi najljigavije nositelje državne vlasti, u koje se traženjem povlastice plaće nakon otkaza, povlastica koje nitko izvan kruga političara nema pravo, uvrstio i Tim Orešković. Mogao je otići kao gospodin. A odlazi kao sitni balkanski sebični račundžija. Tužno.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala