Znanstvenici su identificirali dosad nepoznat neurorazvojni poremećaj genetskog podrijetla, a ovo otkriće obećava postavljanje dijagnoze za tisuće djece i obitelji diljem svijeta. Poremećaj je uzrokovan mutacijom u genu "RNU2-2", piše Science Alert.
Mutacija koja uzrokuje poremećaj je recesivna, što znači da se mora naslijediti od oba roditelja kako bi postala aktivna. Uz to, sam gen je nekodirajući, odnosno ne sudjeluje u izgradnji proteina, već ima neizravniju ulogu unutar stanica. Te dvije značajke - recesivnost i nekodirajuća priroda mutacije - objašnjavaju zašto je ovaj neurorazvojni poremećaj tako dugo ostao skriven. Znanstvenici obično ne istražuju takva područja naše DNK kada tragaju za uzrocima sličnih zdravstvenih stanja.
Međunarodni tim istraživača odlučio je detaljnije analizirati gen "RNU2-2" nakon što je ranije otkriveno da dominantna mutacija istog gena uzrokuje teški poremećaj mozga s izraženom epilepsijom, iako je to stanje rjeđe od novootkrivenog poremećaja.
"Naše otkriće obiteljima pruža ono što su često čekale godinama - jasno molekularno objašnjenje stanja njihova djeteta", rekao je genetičar i suvoditelj studije Daniel Greene s Medicinskog fakulteta Icahn pri Mount Sinaiju u SAD-u.
"Za mnoge obitelji ta je jasnoća od neizmjerne važnosti nakon dugog i neizvjesnog dijagnostičkog puta. Istovremeno, znanstvenoj zajednici daje konkretan biološki cilj koji će usmjeriti buduće terapije."
Poremećaj, nazvan ReNU2 sindrom, posljedica je nedostatka molekule U2-2 RNA, koju kodira gen "RNU2-2". Dok roditelji mogu biti nositelji jedne izmijenjene kopije gena bez ikakvih posljedica, stanje se pojavljuje kada dijete naslijedi obje kopije.
Istraživači procjenjuju da bi ReNU2 sindrom mogao činiti oko 10 posto recesivnih slučajeva neurorazvojnih poremećaja s poznatim genetskim uzrokom, što znači da bi njime mogle biti pogođene tisuće ljudi. Sindrom se može očitovati kao kašnjenje u razvoju, ograničena sposobnost govora i nizak mišićni tonus.
Također mogu biti prisutne poteškoće u učenju, osobine zajedničke autizmu te problemi s hodanjem ili drugim vrstama kretanja. Mogu se javiti i epilepsija ili problemi s disanjem i hranjenjem, no čini se da se sindrom kod svakog djeteta očituje drugačije.
Znanstvenici su identificirali ReNU2 sindrom analizom 110.009 genomskih zapisa iz dviju velikih zdravstvenih baza podataka. Pritom su usporedili genetske podatke 14.805 osoba s neurorazvojnim poremećajem s podacima 52.861 osobe bez tog poremećaja, koje su služile kao kontrolna skupina.
Uz pomoć statističkih algoritama identificirali su nekodirajuće gene povezane s ovim poremećajima te procijenili koliko bi ljudi u populaciji moglo imati ReNU2 sindrom. Nalazi su potom potvrđeni krvnim pretragama kod odabranih pacijenata.
"Ovo se može smatrati prekretnicom zbog iznenađujuće visoke učestalosti ovih varijanti - više od tri puta su češće od sljedeće recesivne mutacije koja uzrokuje teške neurorazvojne poremećaje", izjavio je neuroznanstvenik Cornelius Gross iz Europskog laboratorija za molekularnu biologiju u Italiji, koji nije sudjelovao u studiji.
"Ovo otkriće ima opću medicinsku važnost jer pokazuje da su nekodirajući geni žarišta bolesti i zaslužuju više pozornosti u našoj potrazi za genetskim uzrocima bolesti", dodao je Gross.
Osim što obiteljima oboljelih pruža dijagnostičku jasnoću, ovo istraživanje bit će ključno za razumijevanje kako se nositi sa stanjem, pa čak i kako ga spriječiti u budućnosti. Ipak, ostaju brojni izazovi. Dostavljanje lijekova u mozak i stanice pogođene ReNU2 sindromom bit će teško postići, a budući da je poremećaj nasljedan i prisutan od rođenja, nije jasno može li se naknadno liječiti.
"Iako specifično liječenje za recesivni ReNU2 sindrom još ne postoji, spoznaja da poremećaj proizlazi iz gubitka U2-2 RNA upućuje na moguće strategije genske zamjene u budućnosti", zaključio je genetičar Ernest Turro s Medicinskog fakulteta Icahn pri Mount Sinaiju.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Genetics.