Kako su novine koje ga danas šutiraju do jučer pisale o Todoriću

Foto: Hina, Index

3. kolovoza 2008. godine u Jutarnjem listu objavljen je tekst o Ivici Todoriću s naslovom "Strast za zemljom", u kojemu autor teksta o vlasniku Agrokora piše hvalospjeve. Cijeli tekst odiše oduševljenjem velikim gazdom.

Prenosimo neke dijelove.

> Zašto nitko osim Indexa ne piše o Todoriću?

"Bika bi ljubio među rogove"

"Njegovi su ljudi tada, svaki u svojoj branši, jednaki izumiteljima Sumameda. Jabuke su mu poput djevojaka. Hranu za krave prebire po prstima toliko zadovoljno da se čini kako bi je i sam kušao. Bika bi ljubio među rogove. Gledao bi satima, zaljubljeno, u velike kotače svemirskog stroja što plazi po njivi, jednoj iz njegova nepreglednog carstva, koje poznaje u stopu."

"Jedna trećina Baranje je Kopački rit, druga je Todorićeva, a ostalo su male oranice koje ga strašno nerviraju jer znače nekonkurentnost hrvatske poljoprivrede"

"Jasno mu je da bi mnogi htjeli i tu njegovu letjelicu, i privatnu plažu, i dvorac pod Sljemenom, ali vjeruje da bi rijetki za to podnijeli rizike i prihvatili toliku posvećenost poslu."

"Dok priča o stranim prijateljima, ne gubi koncentraciju na rutu. Kao da mu je u glavu ugrađen kakav navigacijski sustav, on pilotu u kabini neprestano dirigira smjer."

O Todorićevim "pametnim" kravama

"Todorić provjerava hranu za stoku koju bi i ljudi mogli jesti"

"Gospođe krave stigle su iz inozemstva. Sve do jedne su Šveđanke. Kupuju se poput slika na posebnim aukcijama, jedna po jedna. U Topoliku se o njima govori kao o ljudskim bićima. Spavaju na madracima i prate ih senzori. Ne muzu se u unaprijed određenim terminima, nego kad kompjutor ocijeni da je vrijeme. Šetaju do prepreke, a kad do nje dođu, senzor snima situaciju i procjenjuje: hoće li joj otvoriti vrata prema jedinici za mužnju ili će je vratiti odakle je došla. Ili će je možda, uoči li da je boležljiva, uputiti u ordinaciju, gdje će se za koji trenutak stvoriti dežurni veterinar."

"Mlijeko i voda nisu, međutim, jedine tekućine koje u Todorićevu koncernu teku u potocima."

 

"Najradije bi znao ime svakog svog radnika, ali ih ima previše pa ne može"

"Ni iz helikoptera nismo mogli vidjeti odakle Todoriću toliko snage za investicije. Tko ga prati? Kako to da su mu banke spremne davati tolike kredite? Plaća li redovito dobavljače i kooperante? Ono što smo, međutim, uspjeli zapaziti jest da je to fanatičan poduzetnik, da ne dolazi samo pregledati izvješća o poslovanju i posmjenjivati uprave, da bi najradije znao ime svakog svog radnika, ali to više ne može jer ih ima 34.000 u svim državama u kojima posluje. Nijedan od sedamdesetak ljudi koji su nas putem dočekali nije se zabunio: svi su ga oslovljavali s "Predsjedniče". Todorić je predsjednik svog koncerna. No, za više od 2000 Baranjaca koji rade u Belju, on je i više od  predsjednika kompanije."

"Beauty salon za salame"

"Ovdje se ponašaju kao da se ulazi u beauty salon. Lako za kapice, papučice i dezinficiranje ruku na ulasku u tvornički pogon. No, tu se i strojevima tepa kao da su iz kozmetičke industrije. Stojim pred nekom ogromnom mašinom koja izgleda kao predimenzionirani aparat za mljevenje mesa. E, nije. To je nešto finije: stroj za masažu mesa! Tu ubace meso pa se ono prevrće i stišće dok sasvim ne omekša da se od njega mogu mutiti fine šunkice, mortadele i salame. Onda, tu odmah iza ugla je kupaonica. Nije za ljude, nego za  salame. Tu se, molim lijepo, tuširaju mortadele."

"Tako PIK Vrbovec sada izgleda kao omanji grad, hodnici širine i duljine Straduna, po stropovima trake koje prevoze sirovine s točke na točku, opet prema onome što im kaže kompjutor, sale za rezanje mesa velike kao koncertne dvorane, a Todorić sretan kao malo dijete. Prije nekoliko tjedana, dok se vozio prema Zagrebu, vidio je da se najgori oblaci vuku baš na stranu voćnjaka Obreška. Bila  je već gotovo noć. što je napravio? Nazvao je portira voćnjaka da ga pita je li tuča i hoće li nastradati jabuke."

"Ima najbolju vodu, najbolje brašno"

"Ne znam je li ta njegova posvećenost jedini razlog što Todorić već danas ima dva posto hrvatskoga poljoprivrednog zemljišta, devet posto proizvodnje, najbolju vodu, najbolje brašno, najbolji sir za mazanje i tko zna što još. Ono što znam je da se ne namjerava zaustaviti."