Ovo je plan Izraela za lov na Hamasove ubojice. Spremni su ih ubijati i po Europi

Foto: EPA/Shutterstock

Prvi udar u izraelskom lovu na odgovorne za Hamasove napade 7. listopada vjerojatno je već izvršen. Jedne večeri u siječnju dron je probušio rupu u višekatnici u južnom bejrutskom predgrađu Dahiyeh. Vatrogasci i bolničari naišli su na cestu prekrivenu opečenim i odsječenim udovima.

Pronađena su tijela sedam muškaraca. Oni su prisustvovali sastanku na visokoj razini između palestinske militantne skupine Hamas i Jama'a Islamiye, libanonske političke frakcije koja je nedavno oživjela svoje oružano krilo kako bi se pridružila sukobu s Izraelom, piše Politico.

Ključni planer je ubijen, ali...

Među mrtvima je bio Saleh al-Arouri, zamjenik predsjednika političkog ureda Hamasa i glavni vojni zapovjednik Hamasa za Zapadnu obalu - te čovjek za kojeg izraelska vlada vjeruje da je bio ključni planer napada 7. listopada iz Gaze u kojem je ubijeno oko 1200 ljudi, a 253 uzeto za taoce.

Izraelski dužnosnici nisu službeno potvrdili da stoje iza napada. Niti su to zanijekali. "Naše stajalište je da će svatko u zapovjednoj strukturi Hamasa koji je odgovoran za masakr 7. listopada platiti cijenu", rekao je Mark Regev, savjetnik izraelskog premijera Benjamina Netanyahua.

Rođen u selu u blizini Ramallaha na Zapadnoj obali 1966. godine, Arouri se pridružio Hamasu tijekom prve intifade, četverogodišnjih prosvjeda i nereda koji su započeli 1987. Nekoliko je puta bio u zatvoru, a najduža kazna je trajala 15 godina.

Nedugo prije smrti Arourija su pitali je li zabrinut da će postati meta. "Nije neobično da Hamasovi zapovjednici budu mučki ubijeni. Mislim da sam predugo živio", rekao je ovaj 57-godišnjak.

"Pronaći ćemo ih i oni to znaju"

Dan nakon Arourijeve smrti šef izraelske obavještajne službe Mossada David Barnea objavio je da je njegova agencija "posvećena poravnavanju računa" za napad Hamasa. Govorio je na sprovodu svog legendarnog prethodnika Zvija Zamira, koji je nadgledao izraelsku kampanju egzekucije palestinskih militanata koji su usmrtili izraelske sportaše na Olimpijskim igrama 1972. u Münchenu.

Barneine riječi upozorenje su zapovjednicima Hamasa da će se naći na meti, ne samo u obližnjim zemljama poput Libanona već i u Turskoj i Kataru ili čak unutar Europske unije.

"Trebalo nam je više od 10 godina da se riješimo svih onih koji su planirali masakr u Münchenu, ali pronašli smo ih. Isto moramo učiniti s onima koji stoje iza 7. listopada", rekao je Yaakov Peri, bivši šef Shin Beta, izraelske sigurnosne agencije: "Pronaći ćemo ih i oni to znaju."

Prvu izraelsku kampanju ubojstava pokrenula je prije pola stoljeća premijerka Golda Meir. Bila je usmjerena na one koji su planirali i vodili napad na izraelske sportaše u Münchenu u rujnu 1972. godine.

Jedanaest Izraelaca umrlo je u talačkoj drami. Dvojica izraelskih sportaša ubijena su kada je osam naoružanih napadača iz Crnog rujna, podružnice Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), upalo u Olimpijsko selo. Još devet je ubijeno, zajedno s pet Palestinaca, u kasnijoj vatri na vojnom aerodromu gdje su Nijemci pripremili zasjedu nakon što su pristali dopustiti militantima da odlete u Kairo zajedno s taocima.

Operacija Božji gnjev

Pokolj u Münchenu traumatizirao je Izrael, zemlju oblikovanu poviješću antisemitskog progona i pogroma, a utemeljenu nakon Holokausta. Ubojstva su pojačala duboko ukorijenjene strahove i potaknula istu želju za odmazdom i sigurnošću koja je sada prisutna u Izraelu.

U početku je Meir oklijevala koristiti terorizam za borbu protiv terorizma, ciljati i ubijati palestinske militante u inozemstvu, posebice u Europi. No, na nagovor obavještajnih službi pristala je na operaciju Božji gnjev, tajnu kampanju za pronalaženje i eliminaciju počinitelja.

Prvi na meti bio je Wael Zwaiter, rođak Yassera Arafata, vođe PLO-a. Ustrijeljen je u predvorju svoje stambene zgrade u Rimu, samo dva mjeseca nakon Münchena. U prosincu je Mahmoud Hamshari, najviši dužnosnik PLO-a u Parizu, teško ozlijeđen u eksploziji bombe u njegovu stanu. Umro je nekoliko tjedana kasnije.

U siječnju 1973. ubijen je Hussein al-Bashir, predstavnik Fataha, najveće frakcije PLO-a, na Cipru. Zatim je u travnju, opet u Parizu, došao red na Basila al-Kubaisija, bejrutskog profesora prava za kojeg se sumnjalo da je pomagao u logistici za München. Ubijen je dok se vraćao kući s večere.

Istog mjeseca izraelski komandosi izveli su odvažno amfibijsko iskrcavanje duž bejrutske obale pod nazivom operacija Proljeće mladosti. Komandosi su se pridružili padobrancima u frontalnom napadu na sjedište Narodnog fronta za oslobođenje Palestine, ubivši tri glavna zapovjednika.

Napadi diljem Europe

Izraelski napadi izvedeni su i u Ateni, Rimu, Parizu i Varšavi. Posljednji su ubijeni Abu Al Hassan Qasim i Hamdi Adwan, koje je raznijela autobomba u Limassolu na Cipru u veljači 1988. - 16 godina nakon napada na Olimpijsko selo.

Ono što se dogodilo nakon napada u Münchenu ukazuje na to što bi moglo uslijediti nakon napada 7. listopada, čak i nakon što oružje u Gazi utihne. Važnije palestinske mete progonit će jedinice poput tajnog protuterorističkog policijskog odreda YAMAM, koji je prije bio zadužen za složene prekomorske misije. Njegov moto dolazi iz Psalma 18: "Gonio sam svoje neprijatelje i stigao ih. Nisam se vratio dok nisu bili uništeni."

Izraelci već pretražuju Gazu u potrazi za Yahyom Sinwarom, lokalnim vođom Hamasa, kao i njegovim mlađim bratom Mohammedom. Sumnja se da su se sklonili u labirint Hamasovih tunela. Izrael prijeti da će pokrenuti veliku ofenzivu na Rafah, gdje se sklonilo oko 1.5 milijuna Palestinaca, u pokušaju da razbije Hamas i spasi više od 100 izraelskih talaca koje militantna skupina još drži.

"Potjera neće nikad prestati"

"Potjera nikad neće prestati. Izrael će ih sve loviti, sve njih, gdje god bili, i oni to znaju", rekao je Danny Danon, parlamentarni zastupnik Likuda i bivši izraelski veleposlanik u Ujedinjenim narodima.

Napad dronom u kojem je ubijen Saleh Arouri izazvao je egzodus najviših dužnosnika Hamasa iz Bejruta, izvijestili su lokalni libanonski mediji. Većina se uputila u Katar, gdje živi Ismail Haniyeh, šef političkog krila Hamasa. Tamo bi zasad mogli biti sigurni. Ali koliko dugo?

Izrael se pokazao sposobnim djelovati u i neprijateljskim okruženjima, izvodeći uspješne napade i ubojstva čak i u Iranu. Izraelski ministar obrane Yoav Gallant rekao je da čelnici Hamasa izvan Gaze, poput Haniyeha i Khaleda Mashala, "žive posuđeno vrijeme; svi su oni mrtvi ljudi".

Odlučnost Izraela da uhvati one koji su planirali i naredili napade 7. listopada vjerojatno komplicira pregovore o taocima i prekidu vatre, rekao je za Politico David Meidan, bivši visoki časnik Mossada. On smatra da prisutnost talaca obuzdava izraelsku vojsku dok pokušavaju locirati i ubiti vođu Hamasa.

Bivši šef izraelske obavještajne službe Peri istog je mišljenja: "Sinwar nema mnogo motiva da pristane na bilo što. Zna da ga nećemo bombardirati zbog talaca. Odustajanje od talaca značilo bi potpisivanje vlastite smrtne presude."

Afera Lillehammer

Za izraelske vođe, međutim, operacije nakon Münchena nose upozorenja, osobito ako ponovno planiraju slijediti svoje mete u Europi. Trag mrtvih Palestinaca privlačio je pažnju i poticao medijske spekulacije da Izrael stoji iza atentata. Mnogima je teško bilo podržati izvansudska ubojstva na europskom tlu.

Najgori strahovi europskih lidera obistinili su se u srpnju 1973. Dogodila se afera Lillehammer, nazvana po norveškom skijalištu sjeverno od Osla, gdje su agenti Mossada ubili marokanskog konobara dok je šetao sa svojom trudnom ženom.

Zamijenili su ga s takozvanim Crvenim princem Ali Hassanom Salamehom, vođom Fatahove komandoske jedinice Force 17 i šefom operacija Crnog rujna. Norveška policija uhitila je nekoliko agenata Mossada, ali vođa tima Michael Harari uspio je pobjeći u Izrael.

Tijekom policijskih ispitivanja, jedan agent Mossada koji je patio od ekstremne klaustrofobije odao je informacije kako bi ishodio prebacivanje u zatvorsku ćeliju s prozorom. Norvežani su podijelili informaciju s drugim europskim policijskim snagama. Tako se došlo do prvih konkretnih dokaza o izraelskoj kampanji ubojstava.

Međunarodno zgražanje

Petorica uhićenih izraelskih agenata osuđeni su za ubojstvo konobara, ali ih je norveška vlada 1975. pomilovala i vratila u Izrael. Kako je međunarodno zgražanje raslo, Meir je bila prisiljena obustaviti operaciju Božji gnjev.

Pet godina kasnije, novi premijer Menachem Begin naredio je Zamirovom nasljedniku u Mossadu Yitzhaku Hofiju da nastavi s ubojstvima. Ovaj put je nastradao i Crveni princ Salameh. Ubijen je u siječnju 1979. u eksploziji bombe dok je njegov konvoj prolazio duž prometne ulice u zapadnom Bejrutu. Eksplozija je također ubila četiri Salamehova tjelohranitelja, kao i četiri slučajna prolaznika, uključujući britanskog studenta i njemačku časnu sestru.

Agent Mossada Harari, koji je vodio neuspjelu misiju u Lillehammeru, bio je oduševljen ubojstvom, ali CIA nije. Salameh je bio njihova veza s PLO-om, dio neslužbenog odnosa kako bi se s Arafatom razgovaralo o regionalnoj sigurnosti. CIA je upozoravala Salameha na planove Mossada da ga ubije.

"Europljani su navikli da Izraelci dolaze i ubijaju teroriste"

Izraelci nikada nisu uspjeli uhvatiti svoju glavnu metu, glavnog kreatora napada u Münchenu - Abu Daouda. U kolovozu 1981. teško je ranjen hicima iz neposredne blizine u hotelskom kafiću u Varšavi, ali je preživio. Umro je prirodnom smrću 2010.

Bi li se Izrael danas izvukao s takvom kampanjom ubojstava? Bi li europske vlade pokazale istu tolerantnost kao što su vjerojatno pokazale nakon Münchena? "Europljani su navikli da Izrael dolazi i ubija teroriste. To će biti učinjeno, naravno, uz poricanje Izraela", rekao je Peri za Politico.

"Svi oni zaslužuju biti ubijeni zbog onoga što su učinili", rekao je bivši izraelski ministar premijer Ehud Olmert: "Americi je trebalo 10 ili više godina da ubije Osamu bin Ladena. Treba vremena. Osobna sudbina onih koji su počinili, organizirali, orkestrirali i koordinirali zločine 7. listopada ne ovisi nužno o određenom vremenskom okviru. Moramo uništiti Hamas. Osobna sudbina Hamasovih vođa može biti riješena i kasnije, ali u konačnici ćemo doći do svih njih."

Čak i u Europi?

"Naravno, ako se nešto dogodi u Europi, to sigurno neće biti djelo Izraela", zaključio je Olmert uz ironičan osmijeh.

Pročitajte više