Foto: Facebook
DOK SAD, Velika Britanija i Francuska krive sirijski režim za brutalni napad bojnim otrovom koji je ubio desetke ljudi, Sirija i Rusija tvrde da je pogođeno navodno pobunjeničko skladište kemijskog oružja.
>>Kemijski napad: svi dokazi ukazuju na Asadov režim
Još uvijek nije potvrđeno koji bojni otrov je korišten u napadu na gradić Han Šejkun, dio teritorija pod kontrolom pobunjenika, no sve indicije upućuju na to da se radi o sarinu ili srodnom nervnom agensu.
"Simptomi su bili blijeda koža, znojenje, sužene ili ukočene zjenice, vrlo isprekidano disanje. Ovi simptomi odgovaraju upotrebi sarina", posvjedočio je liječnik iz bolnice u blizini Han Šejkuna, dodavši da je potrebno obaviti forenzičke testove koji bi potvrdili da se radi o sarinu.
Ima li sirijski režim nervne otrove?
Režim Bašara al-Asada je prema sporazumu iz 2013. trebao predati svoj cjelokupni arsenal kemijskog oružja, no nisu svi uvjereni da je to zaista i napravio, izvještava CNN.
Centar za studije neširenja oružja za masovno uništenje i inicijative nuklearne prijetnje James Martin tvrdi da je prije početka rata 2011. režim imao pogone za proizvodnju kemijskog oružja diljem zemlje - kod Damaska, Alepa, Homsa, Latakije i Hame - u kojima je proizvodio stotine tona kemijskog agensa godišnje.
Sirija nikad nije potpisala Konvenciju o kemijskom naoružanju, trenutni međunarodni sporazum o zabrani korištenja bojnih otrova, ali potpisala je Ženevski protokol iz 1925. koji zabranjuje korištenje kemijskog i biološkog naoružanja.
UN-ov tim, u kojem su sudjelovali stručnjaci iz Organizacije za zabranu kemijskog naoružanja (OPCW), pronašao je tijekom istrage u toj zemlji "jasne i nedvosmislene dokaze" da je sarin ispaljen u projektilima zemlja-zemlja u "relativno velikom opsegu" u Guti, predgrađu sirijske prijestolnice Damaska, u kolovozu 2013.
Iako je nakon ovog napada tadašnji američki predsjednik Barack Obama zatražio od Kongresa odobrenje za vojnu akciju protiv sirijskog režima, naknadno je pristao na ruski prijedlog prema kojem bi Damask predao svoj arsenal kemijskog oružja.
OPCW je u listopadu nadgledao uništavanje ovog arsenala. No sirijski general Zahar al-Saket, koji je dezertirao, navodeći kao razlog upravo odbijanje zapovijedi da upotrijebi kemijsko oružje u napadu na pobunjenički teritorij, u razgovoru za CNN tada je upozorio da se režim nikad neće odreći svog arsenala.
Imaju li pobunjenici kemijsko oružje?
Rusko ministarstvo obrane tvrdi da je do trovanja civila došlo zbog pogotka "skladišta kemijskog streljiva" koje su "teroristi prevozili iz ovog najvećeg arsenala na teritorij Iraka". Sirijsko ministarstvo vanjskih poslova također tvrdi da je poslalo OPCW-u i UN-u podatke o transportu bojnih otrova koji navodno vrši džihadistička organizacija al-Nusra.
No stručnjak za kemijsko oružje Dan Kaszeta odbacio je rusko objašnjenje kao neuvjerljivo u članku objavljenom na istraživačkoj stranici Bellingcat. Naime, svi bojni otrovi korišteni u sirijskom ratu u praksi se izrađuju od sastavnih komponenti nekoliko dana prije upotrebe. Razlog za to je rizik od skladištenja i rukovanja bojnim otrovom poput sarina.
"Čak i ako pretpostavimo da su velike količine obiju komponenti sarina bile smještene u istom dijelu skladišta, što bi bila čudna praksa, zračni udar neće proizvesti dovoljne količine sarina. Jedna od komponenti je izopropil-alkohol. On bi se pretvorio u vatrenu kuglu. Vrlo veliku. A nemamo dokaz toga", piše Kaszeta u svojoj analizi.
Koje kemijsko oružje je korišteno?
Iako to neće biti sigurno dok se ne provedu testovi, lokalni liječnici i Sirijsko-američko liječničko društvo smatraju da se radi o nervnom agensu poput sarina, na što upućuje i nedostatak vanjskih ozljeda žrtava i njihova brza smrt od gušenja. Srećom, uzorci krvi i pljuvačke za testiranje prikupljeni su u lokalnim bolnicama.
Što je sarin?
Sarin je bistra, bezbojna tekućina bez okusa i mirisa, izumljena u Njemačkoj 1938. kao pesticid. Upotrijebljen je u terorističkim napadima u Japanu 1994. i 1995.
Iako je manje toksičan od nervnog agensa VX, iznimno je nestabilan. Lako kontaminira vodu, hranu i odjeću. Kad je u tekućem stanju, simptomi nastupaju za nekoliko minuta do nekoliko sati. No kad je u plinovitom stanju, simptomi nastupaju odmah: slinjenje, zamućen vid, stezanje u prsima, vrtoglavica, glavobolja i mučnina, a u većim dozama i napadaji, paraliza, nesvijest i prestanak disanja.
Sarin djeluje tako što inhibira enzim CDC koji regulira rad žlijezdi i mišića, nakon čega se ovi počinju naprezati do te mjere da disanje postaje nemoguće. Žrtve mogu umrijeti u roku od 10 minuta.