PAPA FRANJO je odradio još jedan odličan PR - otišao je u Kanadu, susreo se s brojnim starosjediocima (tzv. "prvim narodima"), Metisima i Inuitima, javno im se ispričavajući za zlo koje su im kršćani i katolici nanijeli u prošlosti. Četiri puta je u svom govoru izrekao "žao mi je", uvijek popraćen snažnim aplauzom.
"Žive poput zvijeri"
Na misi u Quebecu skupina starosjedilaca razvila je transparent s natpisom "Ukinite doktrinu!" - misleći na "doktrinu otkrića" kojom su se još u 15. stoljeću unaprijed opravdala sva zla nad porobljenim domorocima. Papa o tome nije rekao ništa – ni u obraćanju starosjediocima niti u nedavnom pisanom osvrtu na posjet.
A sve je započelo još u vrijeme kad nitko u Europi nije imao pojma da postoji Amerika. Godina je 1452., kršćanska se civilizacija bori protiv sve jače Turske, ali i protiv Saracena. Uz to, Portugal je već razvio trgovinu robljem, na čelu tog "biznisa" je utjecajni portugalski princ Henrik (kasnije nazvan Pomorac). Nije on prvi došao na tu ideju, Saraceni su već odavno trgovali sa svakim mogućim robljem (toliko o "religiji mira"). Henrik se usmjerio samo na robove iz Afrike, koje onda prodaje na tržnici roblja u portugalskoj luci Lagos (nema veze s istoimenim gradom u Nigeriji).
Godinu dana kasnije Gomes de Zurara piše biografiju još živućeg Henrika i sve Afrikance zbog boje kože smatra jednim narodom, koji je niže vrijednosti i živi poput zvijeri, pa im je potrebno kršćansko civiliziranje.
Najkraće rečeno, izmišljen je rasizam.
"Svesti ih na vječno robovanje"
Tek u tom kontekstu postaje jasna bula pape Nikole V. iz spomenute 1452. godine u kojoj on Portugalcima jamči svojim apostolskim autoritetom "potpuno i slobodno dopuštenje za osvajanje, traganje, hvatanje i podlaganje Saracena i pagana i svih drugih nevjernika i neprijatelja Krista gdje god oni bili ... i da se njihove osobe svedu na vječno robovanje."
Četrdeset godina kasnije Kolumbo "otkriva" Ameriku, a zatečene domoroce ("Indijance") počinje odmah brutalno pokoravati. Sljedeće godine papa Aleksandar VI. daje Španjolcima jamstvo "da slobodno uzmu materijalna blaga navedenih otoka i zemalja i da ih zauvijek zadrže". Cilj toga, kako tumači navedeni Papa u narednoj buli, jest "da se skrbi o zdravlju duša i da se barbarski narodi zbace i privedu vjeri..."
I da se, naravno, osvajačima dopusti zauzimanje zemlje i nesmiljena pljačka, po cijenu neopisivih zločina.
Znam da pri spomenu kolonijalizma prvo pomislimo na Engleze. Ali najgadniji igrači u toj priči bili su Španjolci i Portugalci. Koji su za svoja zlodjela imali i pisani blagoslov Katoličke crkve. Aleksandar VI. ujedno je i odredio granice španjolskog i portugalskog utjecaja u Americi. "Indijancima", naravno, nije ostala nikakva zemlja. Oni su samo dobili prekrasnu priliku da napuste svoju religiju i postanu kršćani.
Prihvatili i protestanti i nevjernici
Istini za volju, neke kasnije papinske izjave otvoreno su se protivile ropstvu. Papa Pavao III. je još 1537. napisao bulu kojom je ustvrdio da su "Indijanci ljudska bića i ne mogu se lišiti svoje slobode i posjeda". Ali je taj hvale vrijedni dokument pod pritiskom Portugala i Španjolske opozvao već sljedeće godine. Sjetite se svih ovih činjenica kad vam netko krene drobiti kako je Crkva donijela slobodu robovima. Tek znatno kasnije pojavit će se i niz bula s jasnim osudama ropstva. Nažalost, sudbina "Indijanaca" dotad je već bila zapečaćena – i to u krvi, znoju i suzama.
A bogata zemlja na kojoj su starosjedioci živjeli već tisućama godina postala je uskoro zanimljiva i protestantskim Englezima. Koji, naravno, nisu prihvaćali papu, osim bula koje su davale pravo kršćanima da otimaju nekršćanske posjede.
Na kraju tog lanca došli su i američki prosvjetitelji, načelno veliki kritičari religije. Thomas Jefferson, koji je i sam bio robovlasnik, izjavio je 1792. godine da je doktrina otkrića međunarodni zakon koji vrijedi i za američku vlast.
Temelj američkog prava
Još je Jefferson bio živ kad je američki vrhovni sudac John Marshall 1823. godine donio presudu u slučaju Johnson v. M'Intosh. Johnson je kupio zemlju od plemena Plankeshaw, a McIntosh je vlasništvo nad istom tom zemljom otkupio od države. Marshall je presudio da je država vlasnik zemlje "Indijanaca". I jedino država može nekom trećem licu prodati zemlju starosjedilaca – drugim riječima, starosjedioci nemaju pravo na trgovanje zemljištem, jer ono nije njihovo. Zemlja pripada ljudima koji su "otkrili Ameriku", kako glasi službeni naziv dolaska Europljana na kontinent naseljen već više od 10 tisuća godina.
I ta je sudska odluka postala presedan za kasnije sporove, sve do slučajeva s početka ovoga stoljeća. O njoj uče i studenti prava kao o oglednom primjeru presude koja je itekako podložna kritici, jer je zasnovana, kako je jedan ugledni pravnik rekao, "na eurocentričnom stavu o inferiornosti indijanskog naroda".
Nedavno smo vidjeli kako je Vrhovni sud ukinuo presudu Roe v. Wade. Mislite li ozbiljno da će ikada itko od njih ukinuti totalno nebuloznu presudu u slučaju Johnson v. M'Intosh?
Prava nadoknada namjesto puke isprike
Formalno gledano, zahtjev ogorčenih starosjedilaca iz Kanade ne može biti ispunjen, jer Crkva niti nema doktrinu otkrića u smislu crkvene dogme (poput one o Isusu kao Bogočovjeku). Iako "I am sorry" pape Franje svakako djeluje puno bolje od onoga što su izjavljivali neki drugi pape, to nije i ne smije biti dovoljno.
Crkva jednostavno ne može više samo nuditi isprike, nego mora djelatno poraditi na ispravljanju nepravdi. Napokon, imaju novaca da mogu makar dati kakvo materijalno obeštećenje (posebno obiteljima djece koja su pomrla po katoličkim internatima).
U protivnom, sve se svodi na puki i isprazni PR.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala