Parazitska HGK bi morala vratiti sve izreketarene milijune koje je pokrao Vidošević

Foto: FaH

NEKADAŠNJI predsjednički kandidat i predsjednik Hrvatske gospodarske komore (HGK) Nadan Vidošević jučer je nepravomoćno osuđen na osam godina zatvora. Postane li presuda pravomoćna, Vidošević treba vratiti i 35.5 milijuna kuna HGK, kao oštećenoj strani. 

 

Bio je jedan od onih koji kandidata koji su se predstavljali kao da nisu bili dio "sustava", nego kao samostalni i nezavisni. Takvim se, naime, Nadan Vidošević prikazivao u javnosti, uz standardne moralizatorske fraze, iako se radi o osobi koja je od ranih 90-ih blisko povezana s političkim i koruptivnim krugovima.  

Ukradeni novac pripada poduzetnicima, a ne HGK

Tih 35.5 milijuna kuna prikupljeno je obaveznim članarinama kojima je HGK desetljećima reketarila poduzetnike u Hrvatskoj. Bio rat, bila kriza, obavezna članarina HGK se morala plaćati još 1991. Kada je bila okupirana trećina teritorija Hrvatske, kada su se provodile pretvorba i privatizacija, kada je tijekom krize 2008. više od 200.000 ljudi u privatnom sektoru ostalo bez posla, a firme su masovno propadale, članarina je morala teći, a parazitska HGK se morala hraniti.

Vidošević je tih 35.5 milijuna kuna ukrao HGK, ali ona ih je prvo otela hrvatskim poduzetnicima. Sada, kada je zbog pritiska javnosti, političke oporbe i udruga poduzetnika obavezna članarina ukinuta za većinu poduzetnika, moralno bi bilo da HGK te novce vrati onima kojima su ih oduzeli.

HGK katastrofalno funkcionira

Obavezna članarina je funkcionirala kao namjenski porez, a svaki namjenski porez postoji zbog točno određene svrhe i u zamjenu za njega javni sektor mora obaviti nekakvu korisnu funkciju. HGK nema nikakvih korisnih funkcija, osim deklarativnih, a sam Vidošević je dokaz toga.

Da su obvezne članarine potrošene namjenski, onda bi HGK zadnjih 30 godina bila nešto više od mjesta za uhljebljivanje politički podobnih. Obavljala bi svoju funkciju i pospješivala gospodarstvo Hrvatske. Bila bi servis poduzetnika kojem se oni mogu obratiti za pomoć, a ne servis političara koji u nju smještaju svoje kadrove. Bila bi mjesto koje okuplja najbolje ekonomske stručnjake u državi koji sudjeluju u kreiranju ekonomskih politika usmjerenih prema razvoju slobodnog tržišta, olakšavanju poduzetništva, poticanju investicija te uvođenju novih tehnologija i modernih poslovnih procesa.

Ne bi bila institucija kojoj je na čelu čovjek sumnjivih kvalifikacija. Diploma s privatnog fakulteta u Banjoj Luci, iz države koja je poznata kao velika tiskara diploma privatnih fakulteta koji nastaju kao gljive poslije kiše i nestaju preko noći, i diploma Visoke poslovne škole Višnjan, koja je zatvorena jer nije bila dovoljno kvalitetna, nisu dovoljna kvalifikacija za voditi instituciju poput HGK. Doduše, dovoljna su za voditi HGK u trenutnom obliku, jer osim političke premreženosti i volje za zapošljavanje kadrova koje je odredila politika, i nema drugih uvjeta.

No, da HGK obavlja svoju djelatnost onako kako bi trebala, da je mjesto koje okuplja visokoobrazovane stručne ljude, onda ne bi bilo dovoljno. Pa da netko tko je stručnjak i može raditi u HGK bez da ima jake veze za zapošljavanje, nitko visokoobrazovan s trunkom samopoštovanja ne bi htio imati nadređenog čija je stručna kvalifikacija to što je "završio" jedan od brojnih privatnih fakulteta u BIH, čije diplome poništava i ta disfunkcionalna država.

Ne bi HGK bila institucija čiji je prošli predsjednik osuđen na osam godina zatvora zbog izvlačenja 35.5 milijuna kuna.

Jedino ispravno je vratiti taj novac poduzetnicima od kojih je izreketaren

Kako HGK ipak je takva institucija, onda je pravedno i moralno da se 35.5 milijuna kuna vrati u džep hrvatskih poduzetnika i hrvatskog gospodarstva, koje je HGK, na čelu s Vidoševićem, od 1995. reketario i mrcvario do zadnje lipe, bez obzira na težinu trenutka u kojem se poduzetnici i radnici nalaze. Te novce HGK ionako nije ni zaradila ni odradila, nego ga je silom nepravednog zakona otela. Vidoševića na čelo HGK nisu postavili poduzetnici, nego politika, koja upravlja HGK, a činjenica da je Vidošević prema nepravomoćnoj presudi ukrao te novce HGK, isključivo je odgovornost same institucije i njihovih političkih nalogodavaca.

Hrvatski poduzetnici izborili su se za ukidanje obaveznih članarina većini kompanija u Hrvatskoj. Nije to bila potpuna pobjeda jer se tražilo isključivo dobrovoljno plaćanje i da se HGK ne održava plaćanjima iz proračuna. HGK jednostavno ne zaslužuje da je bilo tko financira protiv svoje volje, obveznim članarinama ili posredstvom proračuna. Ni poduzetnici ni radnici nisu nikada imali koristi od te institucije, a tijekom 30 godina im je oduzela puno, s isključivim ciljem da bude gnijezdo političkih kadrova koje ne bi zaposlio nitko u privatnom sektoru, bar ne za istu plaću i ostale privilegije.

Vidošević je pokrao HGK, koja je novac po zakonu ljudima otimala 30 godina

Vidošević je protuzakonito oštetio HGK i za to odgovara na sudu te će, postane li presuda pravomoćna, morati vratiti ono što je pokrao. Ali i HGK je otimala trideset godina. Istinabog, po zakonu. Ali taj zakon su osmislili i provodili političari kao sredstvo legalne otimačine i reketarenja. HGK je bila i ostala parapolitička institucija čija je jedina svrha omogućavanje političarima da provode ozakonjenu iznudu poduzetnika. Ali legalnost ne pretpostavlja i moralnost, a to kako HGK funkcionira već tri desetljeća je sve samo ne moralno.

Oteti novci trebaju se vratiti njihovim prvotnim vlasnicima i stvarno oštećenoj strani, a to nije HGK, nego su to poduzetnici Hrvatske. Sve drugo je nemoralno.

Na naš e-mail upit o tome hoće li vratiti 35.5 milijuna kuna poduzetnicima smo dobili odgovor da ne mogu komentirati slučaj do pravomoćne presude.

Pročitajte više