ŠTRAJK U ŠKOLAMA

Pitali smo sindikate zašto loši i dobri učitelji zarađuju jednako. Pogledajte

Foto: Index/FaH/Patrik Macek/Pixsell

NA REDOVNOJ konferenciji za novinare u četvrtak predstavnici najvećih prosvjetnih sindikata okupljene su izvijestili o tijeku pregovora s vlastima o povećanju koeficijenata za plaće, no nisu bili previše raspoloženi za izravno i jasno odgovaranje na neugodna pitanja koja im je postavio novinar Indexa.

Pogledajte snimku:

Zašto bolji i sposobniji ne bi dobivali više?

Jedno od pitanja koje smo postavili sindikatima je zašto se čvrsto drže uravnilovke, odnosno zašto učitelji ne bi bili plaćeni u skladu s kvalitetom rada i zahtjevnošću posla.

Za razumijevanje konteksta važno je istaknuti kako je Branimir Mihalinec, predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, sredinom listopada u jednom svojem izlaganju iznio kritike na račun vlade zbog toga što je izdvojila učitelje-stručnjake edukacijsko–rehabilitacijskog profila u ustanovi u kojoj se izvode samo programi za djecu s teškoćama u razvoju kao zasebno zanimanje i povisila im koeficijent. Mihalinec u tome nije vidio pozitivan pomak. Naprotiv, objasnio je kako sindikati u takvim inicijativama vide samo stvaranje razdora među ljudima koji rade isti posao.

No, poznato je da brojne zemlje s kojima se volimo uspoređivati imaju upravo sustav koji vrednuje posebna zalaganja, znanja i vještine nastavnika. Primjerice, u Finskoj je na djelu koncept prema kojem su nastavnici kvalificirani za rad s djecom s poteškoćama u učenju bolje plaćeni i posebno za to obučeni, jer znaju da je za uspjeh obrazovnog sustava važno smanjivati jaz između najboljih i najslabijih, budući da se najbolji dobro snalaze čak i u lošim sustavima i unatoč njima.

Tako u Finskoj nastavnici koji rade isključivo s djecom s posebnim potrebama za svoj rad dobivaju nešto veću naknadu po satu, broj sati koje moraju predavati u tjednu nešto je niži, a dobivaju za oko 250 eura bruto višu plaću od redovnih nastavnika. Švedska je nedavno također uvela promjene u sustavu koje prepoznaju značaj stimuliranja nastavnika za rad s djecom koja trebaju posebnu potporu. Skandinavski sustavi također nagrađuju posebna zalaganja i kvalitetu. No čelni ljudi naših sindikata očito ne misle da bismo od skandinavskih zemalja mogli naučiti nešto korisno.

Mihalinec: Za nas su svi poslovi svih nastavnika vrlo slični

"Sada ste otvorili pitanje koje iziskuje jako dugi odgovor", rekao je upitani Mihalinec pa krenuo u tumačenje.

"Kazat ću vam da to iziskuje izuzetno osjetljivu sveobuhvatnu analizu svakog radnog mjesta, važnosti svakog radnog mjesta, a naročito kada govorimo o odgoju i obrazovanju. Vi otvarate pitanje koji posao je teži - je li teže biti nastavnik matematike, kemije ili biologije, fizike, tjelesnog, stranog jezika ili glazbenog odgoja. Svi poslovi učitelja i nastavnika su vrlo slični samo je različit predmet kojeg predaju. Svi imaju jednake ili slične metode za rad, svi imaju jednake ili slične uvjete za rad i svi su vrlo važni. Vrlo je važno to ujednačiti i priznati. Nema toga da neki nastavnici imaju puno više posla nego nastavnici drugog posla. Stoga ih mi ne mislimo niti želimo razlikovati. Ono za što smo se mi borili bilo je da se izmjeni pravilnik o napredovanju koji je posljednjih 20 godina bio najnakaradniji pravilnik. Mi smo se zalagali samo da oni koji se više zalažu i više rade da imaju i veće plaće, ali da onda imaju i veće odgovornosti za veće plaće. Uspjeli smo donekle u tome. Taj pravilnik nije idealan, ali je puno bolji od onog od prije. Sada imamo tri stupnja napredovanja. Dosadašnje vlade su sve samo odbijale realizirati zakon o napredovanju iz 2008. gdje smo se izborili da imamo tri stupnja napredovanja. To je tek prošle godine usvojeno. Za sada još nemamo niti jednog izvrsnog savjetnika. Tek kroz pet godina netko će moći postati izvrsni savjetnik i imati 30% veću plaću", rekao nam je Mihalinec, pri čemu se nije usredotočio na bit pitanja, a to je zašto bolji učitelji ne bi bili plaćeni bolje, nego je fokus skrenuo na uspoređivanje nastavnika različitih predmeta.

"Ono što Ministarstvo nikako ne želi prihvatiti je to što to uvijek košta, da je to pitanje novca. Bilo bi dobro da se, uz ovaj posao za napredovanje u zvanju, pronađu još i alati za vrednovanje uspješnosti u radu. Pa kada bi se uveo još taj alat za mjerenje uspješnosti da oni uspješniji imaju nešto veće plaće od onih koji su manje uspješni. No druga strana o tome uopće ne želi razgovarati. Znači naš stav je da je složenost posla svih učitelja i nastavnika približno jednaka i da upravo zato tražimo jednake koeficijente za sve. Naš stav je da je složenost posla učitelja i nastavnika sigurno jednaka, nećemo reći veća da ne uvrijedimo druge, kao onih visoke spreme u socijalnoj skrbi ili mlađeg asistenta na visokim učilištima. Mi ne vidimo da tu postoji razlika u složenosti poslova. Mi se stoga zalažemo da ova vlada prihvati koji je značaj učitelja unutar javnih službi. Nadam se da sam odgovorio na vaše pitanje", rekao nam je šef Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske.

No prema svim informacijama koje smo dobili od upućenih ljudi u ministarstvima, kako ovom, tako i u prijašnjim postavima, sindikati se nikada nisu zalagali za uvođenje nekog ozbiljnog sustava vrednovanja i razlikovanja nastavnika prema zaslugama. Postojale su tek neke inicijative za nagrađivanje pojedinih nastavnika za njihova posebna zalaganja, primjerice, mentora koji su pripremali učenike za natjecanja. Osobito je poznato da sindikati s takvim sustavnim rješenjima nisu izlazili u javnost. Štoviše, čak i inicijativa za nove izmjene pravilnika o napredovanju i za nagrađivanje najboljih došle su iz ministarstva.Ove tvrdnje Mihalineca stoga su interesantna novost, možda čak obrat u njegovu razmišljanju.

Također, važno je napomenuti da Mihalinecova teza o jednakim uvjetima i opterećenjima svih nastavnika nikako ne stoji jer se nastavnici glazbenog, a osobito tjelesnog (što je bilo radno mjesto Mihalineca prije karijere u sindikatima), ne moraju jednako pripremati za svoju nastavu. Nastavnici tjelesnog zasigurno ne moraju kući nositi testove na ispravljanje i ocjenjivanje niti ih moraju uvijek iznova pripremati i mijenjati kao što to moraju, primjerice, nastavnici matematike. Uz to nemaju ni bitnijih promjena u kurikulumu i nastavnom programu. Skandinavci to prepoznaju i uvažavaju, no naši sindikati očito ne.

Suočili smo šefa sindikata s praksom u Finskoj, njegov odgovor: "Svaka zemlja ima svoje tradicije"

Na naš komentar kako u Finskoj nastavnik tjelesnog ima dvostruko veću normu u smislu broja sati koje mora odraditi u tjednu od nastavnika finskog za istu plaću, pa da stoga baš nismo sigurni da stoji to što je rekao, Mihalinec je odgovorio kako svaka zemlja ima svoje tradicije.

"Možda je u drugim zemljama drukčije, tako da nigdje nije isto, pa ni Hrvatska ne smije kopirati druge. Hrvatska treba razvijati odgoj i obrazovanje na osnovi tradicija odgoja i obrazovanja koja je izuzetno kvalitetna i izuzetno dobra i nju samo treba nadograđivati i osuvremenjivati. Ovaj način da se s programske nastave krenulo u kurikularnu reformu je najveća promjena koja se mogla dogoditi u Republici Hrvatskoj. Ajmo svi na njoj raditi. No rezultati se neće vidjeti kroz godinu dana. Kada prođe jedan ciklus od četiri godine, tek tada će se vidjeti pravi rezultati", odgovorio je Mihalinec.

Ukratko, puno nam je toga napričao, a da konkretan odgovor na jednostavno pitanje ipak nismo dobili.

Zapošljavanje preko rodbine, politike i sindikata

Adresirali smo i činjenicu da su brojni podaci i analize, od Privredne i Svjetske banke do Eurydicea, pokazali da je naš obrazovni sustav relativno neučinkovit, osobito ako se uspoređujemo s europskim zemljama. Primjerice, tranzicijske zemlje kao što su Estonija, Poljska, Slovačka, Litva i Latvija ostvarile su bolje  rezultate od Hrvatske u PISA testovima u 2009. s nižom razinom potrošnje za obrazovanje.  Prema indeksu obrazovanja Legatum Prosperity Index (2010.),  Hrvatska se nalazila na 44. mjestu od 110 zemalja svijeta. Uz to Slovenija nas redovno daleko nadmašuje na svim testovima, od PISA-e do TIMSS-a, a o Finskoj da ne govorimo.

Istovremeno u Hrvatskoj imamo sustav u kojem se zapošljava po stranačkim i rodbinskim vezama, a neki sindikati tvrde da se zapošljava i po sindikalnim.
Pitali smo stoga Mihalineca smatra li da je odgovornost na njima da se ta situacija promijeni?

"Ja bih prije nego uopće odgovaram na fake news, a to su rodijačka, stranačka, politička i bilo kakva osnova za zapošljavanje u odgoju i obrazovanju, odgovorio da sindikati nisu ti koji otvaraju natječaje koji primaju ljude, koji zapošljavaju ljude. Sindikati su ti koji su uspjeli izboriti u kolektivnim ugovorima da zbrinjavaju ljude koji su postali tehnološki višak, koji su zbog nedostatka djece ili zbog gašenja programa postali tehnološki višak u školama. Tu se sindikati bore da ti ljudi ostanu u sustavu, da ne ostanu na ulici. Radi se o ljudima često s puno godina staža, koji nisu gotovo nigdje drugdje zapošljivi osim u sustavu odgoja i obrazovanja. Tu sindikati opet ne gledaju prema članstvu u sindikatu nego prema socijalnom statusu i prema tome tko je više ugrožen, koji onda ima veću prednost pri zbrinjavanju. A zapošljavanje apsolutno nije u rukama sindikata. Niti broj zaposlenih, niti ime, prezime, stranačka ili neka druga knjižica nama ništa ne znači", odgovorio je Mihalinec.

Na naš komentar kako se sindikalni čelnik Željko Stipić ne bi složio s tom tezom, Mihalinec je odgovorio: "Onda neka on to dokaže, pa ćemo dalje o tome razgovarati. Ja kažem da su to fake news."

Pritisci sindikata na novinare

Novinar portala Srednja.hr tražio je pak tumačenje navoda prema kojima je Sindikat hrvatskih učitelja u utorak pokušao izvršiti pritisak na novinarku Doru Kršul javno je prozvavši zbog njezinog načina izvještavanja o štrajku kao i zbog njezinog odabira tema.

Pitao je čelnicu sindikata Sanju Šprem jesu li se čuli i o čemu su razgovarali.

Šprem je pokušala izbjeći neugodno pitanje tezom kako je danas previše važan dan da bi se pričalo o Dori Kršul.

"Uvijek pozivam na istinu tako da i u ovom pogledu samo molim istinu. Vidimo da ponižavanja i laži zaposlenika ljudi u sustavu obrazovanja samo jača njihovu želju za borbom za dostojanstvo. Isto tako demokracija je divna, ali demokracija se također treba koristiti za iznošenje istine. To je moj komentar", rekla je Šprem. 

 

Pročitajte više