Plaću u Hrvatskoj ne može više obračunati bog isus krist

PRETJERANA birokratiziranost Hrvatske nije nikakva novost, ali razmjeri kafkijanskog sustava prema kojem funkcioniraju državne institucije ipak šokiraju. Čak i pojednostavljenja zakona, propisa i pravilnika ne mogu smanjiti kompliciranu proceduru za procese koji bi trebali biti jednostavni.

Kompliciranje banalnih stvari jedan je od načina na koje glomazna birokracija pravda svoje postojanje pa mnoge stvari postoje bez ikakvog valjanog razloga, samo da bi se opravdale horde nepotrebnih zaposlenika u državnom aparatu. U najboljem slučaju korist je jako mala, a vremenski i financijski trošak građanima i kompanijama golem.

Kompleksnost obračuna plaća u Hrvatskoj

Jedan od primjera koji dobro ilustrira bespotrebnu kompliciranost države u Hrvatskoj, u ovom slučaju poreznog sustava, jest prikaz procesa obračuna plaća. Hrvatska obrtnička komora (HOK) izdala je posebnu shemu prikaza prikupljanja podataka za obračun plaća, a radi se o "značajnom pojednostavljenju obračuna plaća".  

"U novim izmjenama i dopunama Pravilnika o doprinosima i Pravilnika o porezu na dohodak prihvaćeni su prijedlozi Sekcije računovođa Hrvatske obrtničke komore, čime se djelomično pojednostavio postupak obračuna plaća od prvog prosinca ove godine", navodi HOK.

"Zahvaljujemo Središnjem uredu Porezne uprave na prihvaćenim prijedlozima, što je značajno doprinijelo pojednostavljenju obračuna plaća, iako i dalje velik dio administrativnog opterećenja ostaje na računovođama, ali i na poduzetnicima koji toga još nisu niti svjesni", istaknula je predsjednica Sekcije računovođa HOK-a Đurđica Mostarčić.

Ovako to izgleda. Treba imati na umu da se radi o "značajnom pojednostavljenju".

Poslovanje u Hrvatskoj je teško, skupo i komplicirano

Prema Doing Business indeksu Svjetske banke, koji mjeri poslovne regulative koje utječu na mala i srednja domaća poduzeća u svakoj zemlji na temelju standardiziranih scenarija slučajeva, Hrvatska jako zaostaje za državama u kojima je poslovanje na svijetu najlakše.

Sa 73 boda rangirana je kao 53. na svijetu, između Moldavije i Italije. Od država EU gore su rangirane samo Rumunjska i Bugarska. Susjedne Mađarska, Srbija, Crna Gora i Slovenija imaju lakše regulatorne zahtjeve za male i srednje domaće kompanije.

Najbolju ocjenu po pitanju poslovne regulative imaju ove zemlje: Novi Zeland (87 bodova), Singapur (85.8 bodova), Danska (85.2), Hong Kong (85.1), Južna Koreja (84), Ujedinjeno Kraljevstvo (83.6), SAD (83.6), Gruzija (83.5), Norveška (82.5) i Švedska (82).

Najmanje bodova imaju Somalija, Eritreja, Jemen, Venezuela, Libija, Južni Sudan i Srednjoafrička Republika. Iako za snažnu ekonomiju nije dovoljno samo imati jednostavnu pravnu regulativu za kompanije, na razini svijeta vidljiva je korelacija da razvijenije zemlje imaju jednostavnije regulatorne uvjete poslovanja. Postoje iznimke, ali najsiromašnije države na svijetu nisko su rangirane prema Doing Business indeksu.

Mjere se stvari kao što su procedure za pokretanje posla, brzina i jednostavnost dobivanja građevinskih dozvola, težina pristupa električnoj energiji, registriranje imovine, dobivanje kredita, zaštita investitora, kompliciranost poreznog sustava, prekogranična trgovina, zakonska snaga poštovanja ugovora, procedura bankrota i javna nabava.

Koji su najveći problemi Hrvatske po pitanju procedura za poslovanje?

Hrvatska je najgora po pitanju procedura za pokretanje posla, dobivanje građevinskih dozvola, dobivanje kredita, kompliciranosti poreznog sustava i procedura bankrota. Tako Svjetska banka navodi da je u Hrvatskoj prosječno potrebno 19.5 dana za pokretanje posla, dok je prosjek zemalja visoko razvijenih zemalja OECD-a 9.2 dana. Po pitanju građevinskih dozvola Hrvatskoj se najviše zamjeraju broj procedura (čak 22) i troškovi.

Predugo traje i registriranje imovine - u Hrvatskoj 33 dana, a prosjek Europe i Srednje Azije je 20.8 dana. Po pitanju priključka na električnu mrežu Hrvatska dobro stoji, osim s aspekta troška. Porezni sustav jedan je od najgorih aspekata poslovanja u Hrvatskoj, posebno zato što zahtijeva utrošak 202 sata u godini (prosjek OECD-a je 158.8 sati).

Procedura oko bankrota poslovnih subjekata također je loša - naplata je samo prosječno 35.2 posto (prosjek OECD-a 70.2), potrebna je 3.1 godina (prosjek OECD-a 1.7 godina) i trošak procesa je velik.

Olakšavanje poslovanja ne osigurava ekonomski rast, ali ga olakšava

Dobra pozicija na Doing Business indeksu i lakoća poslovanja nisu garancija gospodarskog uspjeha države, ne jamče ekonomski rast, podizanje plaća i standarda, ali jasno je da je sve usko povezano s tim mjerilima.

Svaki dio indeksa na poseban način mjeri dinamičnost nacionalne ekonomije, a logično je da će u državama s manje procedura poslovanje biti brže, jeftinije i efikasnije. Pametne države brinu se o tome da ne zaguše svoje privatne sektore hrpom birokratskih procedura koje nemaju nikakav drugi razlog nego da pune državni proračun i osiguravaju radna mjesta u javnom sektoru.

Primjerice, deset je puta jeftinije pokrenuti posao u gospodarstvima s visokim dohotkom OECD-a nego u Latinskoj Americi i na Karibima - 3 posto prosječnog godišnjeg dohotka u OECD državama, a 31.4 posto u državama Latinske Amerike i Kariba.

Hrvatska treba izlaz iz birokratske noćne more

Prema Doing Business indeksu ne treba se odnositi s namjerom da se poboljšava ocjena samo da bi država bila bolje rangirana. To je samo obavljanje radnji bez stvarnog razumijevanja, cargo kult i davanje važnosti formi nad suštinom.

Treba razumjeti zbog čega određena birokratska procedura ograničava ekonomski razvoj i rast standarda. Hrvatska država, nažalost, ne razmišlja o tome, jer da razmišlja, onda bi provela reforme za koje Doing Business indeks sugerira da su potrebne.

Održavanje trenutnog stanja nikome ne stvara nikakvu korist osim birokratskom aparatu, najčešće klijentelistički i korupcijski povezanom, koji svoju preveliku moć kupuje od političara u zamjenu za biračku poslušnost.

Debirokratizacija i reforme ne bi smjele biti samo dio predizborne frazeologije. Kafkijanske noćne more s kojima se suočavaju podjednako građani i kompanije moraju prestati da bi Hrvatska prestala ekonomski zaostajati.

Pročitajte više