Foto: Hina
U prilog tom argumentu govorila je sama Vican praktički svakom svojom rečenicom. O reformi je govorila samo najgore, pa i posprdno, proglasila ju je manje-više nepotrebnom, a usprotivila se i uvođenju obavezne informatike u osnovne škole.
Generalno govoreći, zadarska je rektorica svoje vrijeme u emisiji iskoristila kako bi Strategiju koju bi trebalo provoditi njeno povjerenstvo kritizirala i proglasila je dokumentom koji je privatizirala jedna stranka. Pritom je očito aludirala na činjenicu da je ona rađena za vrijeme SDP-ove koalicijske vlade.
Time je pokazala više nedostataka važnih za vođenje neupitno najvažnije reforme – jer obrazovanje je, kako se to obično kaže, struka koja stvara sve ostale struke. O sličnim reformama sva razvijena društva uglavnom uspijevaju postići konsenzus kako bi bez većih smetnji osigurala kvalitetniju budućnost svoje djece.
Prije svega, tom svojom izjavom Vican je potpuno ignorirala činjenicu da je Strategiju prihvatio Sabor 2014., što znači da ona nije jednostranački dokument. Istina je da su zastupnici HDZ-a tada tijekom glasovanja bili suzdržani, no njihovo obrazloženje za takav čin bilo je da za reformu nema dovoljno novaca. Konačno, i premijer Andrej Plenković i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović danas daju podršku provođenju usvojene strategije, barem službeno.
Navedenom izjavom Vican je također demonstrirala da nema sposobnost uvažavanja političkog kontinuiteta, što je vrlo važno u demokratskoj politici uopće, a osobito u resoru obrazovanja. Samo nezrele demokracije njeguju praksu kakva je uobičajena u Hrvatskoj, da svaka smjena na vlasti automatski donosi prekid u svim važnim državnim planovima i projektima, čak i ako su njihova rješenja dobra.
Konačno, time je još jednom jasno potvrdila da je raspoložena za kočenje kurikularne reforme jer je doživljava kao lijevu, previše liberalnu za politički, životni i vjerski svjetonazor nje i njoj bliskih krugova. Na taj način potvrdila je da je njezina pozicija previše radikalna da bi bila osoba sposobna za kompromise kakvi su nužni da bi reforme zaživjele.
Genijalna ideja broj 1 - samomotivirani nastavnici
U svojoj sljedećoj izjavi Vican je još jednom demonstrirala da nema volje za provođenje ozbiljnijih reformi, osobito u onom dijelu koji se zove kurikularna reforma. U više navrata posprdno je govorila o 'velikim reformatorima', o 'ljudima kojima su usta puna velikih reformi', izrazivši uvjerenje koje je javno u mnogo navrata već ranije obznanila, a to je da našem školstvu u biti ne treba reforma kurikuluma, već samo kvalitetniji, odnosno motiviraniji nastavnici.
„Svaki sustav koji je uspio u svojoj reformi uložio je u nastavnike. Kada su svrha bile velike reforme, one su bile neuspjele unaprijed. Kada vi povećavate kvalifikacije nastavnika, i tu se slažem s onim što učenici očekuju (ovim se referirala na upozorenja jednog hrvatskog odličnog studenta, višestrukog znanstvenog olimpijca koji je ranije rekao da naš sustav potiče biflanje napamet, bez razumijevanja, predavanje s katedre i prihvaćanje autoriteta bez pogovora op.a.), tu su kompetentni nastavnici kakve možete susresti po svim sustavima“, rekla je Vican.
Zanimljivo je bilo pritom pokušati shvatiti na koji način to Vican misli da bi trebalo stvoriti motivirane nastavnike koji će uz male plaće i uske okvire koje im zadaju predmetni programi, njihovi ishodi i državne mature, biti toliko inventivni i marljivi da će iznalaziti i razvijati načine da unaprijede svoju nastavu, a sve bez kurikularne reforme koja bi im to trebala olakšati.
„Čak i kada su u pitanju plaće, to je jedna vrlo zanimljiva kategorija ljudi koja najmanje drami kada su u pitanju plaće, a njihova posvećenost tom poslu koji su odabrali se jako malo cijeni. Znači, upravo oni žele preuzeti reforme. Oni prijavljuju projekte, rade projekte, imaju želje, a ono što im je trebalo dati je što više europskih sredstava jer imaju izvrsne ideje. Da su se oni natjecali na sve fondove i mogućnosti kolike su bile, koliko je sredstava uopće dostavljeno Hrvatskoj, to bi bilo izvrsno. Ovako sada najveći broj, napose u strukovnim školama, plače jer nije dobio projekte, a uložio je jako, jako puno. I drugo, kada su i osnivači posvećeniji i povezaniji, napose s ustanovama i drugom infrastrukturom, neće nitko zatajiti ono što je istinski znanstveno dokazano, a to je da je i u drugim zemljama motivacija najvažnija“, rekla je Vican.
Drugim riječima, trebalo bi nastavnike više tapšati po ramenima i govoriti im da su važni i da ih se cijeni jer njima plaće ionako nisu naročito važne, budući da su posvećeni svom pozivu. Zauzvrat za tapšanje oni bi se trebali entuzijastično kontinuirano dodatno obrazovati kako bi bili u svjetskim tokovima i kako bi eventualno postali magistri i doktori. Štoviše, zadovoljni što su cijenjeni, oni će sami entuzijastično raditi projekte i natjecati se s njima u Europi kako bi privukli europska sredstva kojima će unaprijediti sustav.
Pravo je čudo da se nitko ranije nije sjetio toga! Ništa ne košta, ništa se ne mijenja, samo treba pustiti nastavnike da se u svemu sami snađu i sve urede – od prilagodbi kurikuluma, preko promjena načina predavanja do financiranja sustava.
Genijalna ideja 2 - izjednačiti uvjete
Drugo sjajno rješenje kojeg se dosjetila Vican, a koje bi, kako se čini, trebalo zaokružiti priču o potrebnim reformama u našem obrazovnom sustavu jest projekt kojim će se ostvariti jednaki uvjeti za sve učenike.
„Treba izjednačiti uvjete za sve učenike. Ovo je sustav koji previše pati da bismo imali škole u tri smjene, dvije smjene i jednoj smjeni. Prema tome, svaka priča o kalemljenju nekih novih programa, nekakve reforme, sumnjičava sam“, poručila je.
Vican je pritom zaboravila da je izgradnja i uređenje škola u nadležnosti lokalne samouprave, a da iskustvo pokazuje da su njima populistički projekti poput fontana, vatrometa i pivskih fešti nerijetko važniji od škola. Primjerice, Osnovna škola Žnjan-Pazdigrad na istočnom ulazu u Split za više od 300 učenika konačno je dovršena tek ovih dana, nakon više od 25 godina od prvih upućenih zahtjeva roditelja.
Protiv informatike
Na pitanje znači li njena skepsa prema novim programima da je sumnjičava prema informatici, odgovorila je sljedeće:
„To je primjer loše reforme kada vi na postojeći program kalemite nešto do čega je stalo samo vama“, misleći pritom očito na Divjak koja je profesorica na Fakultetu organizacije i informatike (FOI) u Varaždinu.
Na primjedbu ministrice da smo nakon 25 godina konačno zreli da uvedemo informatiku u osnovne škole, Vican je kratko kontrirala:
„Digitalna kompetencija da, ali informatika kao predmet u toj satnici i u tom razredu ne“.
U zaključku je još jednom naglasila da su za napredak u obrazovnom sustavu ključni jednaki uvjeti za sve i da su sve priče o velikim reformama i uvođenju novih obaveznih predmeta samo falsifikati.
„Mislim da ću inzistirati bilo premijeru ili nekom drugom tko mi bude sugovornik od utjecaja da se bez jednakih uvjeta ne može napraviti bolji uspjeh učenika u školi. Sve drugo su zapravo falsifikati podataka. Jednaki uvjeti i sto posto će se sustav pomaknuti. I drugo, najviša nastavnička kvalifikacija i to napose u strukovnom obrazovanju jer je ona sada najniža“, ponovila je svoju formulu Vican.
Nakon brojnih istupa u kojima se Vican ovako izjasnila, ključno je pitanje kakvo mjesto ona može imati u Posebnom stručnom povjerenstvu za provođenje strategije znanosti i obrazovanja? Konačno, čak i ako napusti kormilo PSP-a, ne treba zaboraviti da bi upravo s njom na čelu za nekoliko dana trebao biti dovršen Akcijski plan za provođenje Strategije. Kako će on izgledati teško je i zamisliti kada znamo da se Vican protivi velikim reformama, osobito kurikularnoj reformi, obaveznoj informatici i e-školama.