Plenkoviću, jedan Đikić vrijedi više od cijele tvoje vlade

Foto: Index/Pixsell/Patrik Maček

ZNAŠ li ti, magistre Plenkoviću, tko je Ivan Đikić, koji odlazi iz Hrvatske radi tebe, a ti mu šeretski odgovaraš kao je ovo slobodna zemlja? Ivan Đikić je diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu u rekordnom roku od četiri i pol godine, s prosjekom 5,0. Uz takve rezultate mogao je nakon diplome svašta – no znaš li što je učinio?

>> Znanstvenici o odlasku Đikića: "Šteta koju je Plenković nanio Hrvatskoj mjerit će se desetljećima"

>> "ZBOGOM" Ivan Đikić zbog Andreja Plenkovića napustio Hrvatsku

>> Đikić napustio Hrvatsku zbog Plenkovića, a ovaj mu poručio: "Ovo je slobodna zemlja"

>> Puljak: Danas je jedan od najtužnijih dana u novijoj hrvatskoj povijesti


Od 1991. do 1992. godine volontirao je u bolnicama u Zagrebu, te paralelno radio u sanitetskom stožeru RH. Kao rezultat tog rada, objavio je dva znanstvena rada o civilnim žrtvama u ratu, a njegov prvi znanstveni rad, objavljen u prestižnom svjetskom znanstvenom časopisu Nature, bavio se upravo strahotama rata u Hrvatskoj i BiH.

Od 1997. godine dr. Đikić voditelj je laboratorija za molekularnu biologiju tumora u Ludwigovom Institutu za istraživanje raka u Švedskoj. Godine 2002. izabran je za redovitog profesora Medicinskog fakulteta Sveučilišta Goethe u Frankfurtu, Njemačka. Radovi su mu citirani preko 20,000 puta. Na svečanosti u Erlangenu je 29. rujna 2010. promoviran u redovnog člana Deutsche Akademie der Naturforscher Leopoldina. Njemačka istraživačka zaklada (Deutsche Forschungsgemeinschaft) 6. prosinca 2012. dodijelila je Ivanu Đikiću najprestižniju njemačku znanstvenu nagradu "Gottfried Wilhelm Leibniz" za 2013. godinu.

Znate li koliko je potrebno rada, truda i predanosti za takav uspjeh, i to čovjeku koji dolazi iz male države, koji dolazi sa svjetski nepoznatog sveučilišta i koji ima sve one poteškoće koje imaju i drugi imigranti prve generacije – od naglaska koji odaje stranca do potrebe za vrhunskim svladavanjem stranih jezika kako mogao obavljati svoj posao?

Ne znate, magistre Plenkoviću? Naravno da ne znate, pa prvi dio života ste bili pripadnik one nadklase, dijete crvene buržoazije, a potom lijepo njegovani izdanak hrvatske diplomacije kojemu nikada ništa nije nedostajalo u životu. Osim, čini se, stvarnog priznanja, pa ste se okružili drugorazrednim i trećerazrednim likovima.

Sjećate se kada nije primljen u HAZU?

Sjećate se, magistre Plenkoviću, kada, ima tome šest-sedam godina, Ivan Đikić nije primljen ni za dopisnog člana HAZU? Znate li gdje je bio problem? Znanstvenik Janoš Terzić s Medicinskog fakulteta u Splitu je nakon Đikićeva neizbora za Slobodnu Dalmaciju prikupio podatke o izvrsnosti i citiranosti svih 18 članova Razreda za medicinske znanosti HAZU koji su trebali nominirati Đikića.

Kaže tako Terzić: "Nečija se znanstvena postignuća, po mojoj procjeni, najbolje ogledaju u citiranosti njegovih radova. (…) Kada sam sumirao citate svih 18 akademika medicinskog razreda, dobio sam 4869 citata. Taj dan Ivan Đikić je imao 6782 citata, tj. Đikić je oko 30 posto uspješniji od cijelog medicinskog razreda Akademije". Na kraju je zaključio: "Mislim da je to osnovni razlog glasanja "protiv", tj. zavist na mlađeg i neusporedivo uspješnijeg kolegu".

Magistre Plenkoviću, događaji oko vašeg nebitnog ministra znanosti nisu bitno drugačiji od onoga što se događalo s Đikićem i HAZU prije nekoliko godina.

Vidite, magistre Plenkoviću, zavist i sitni interni interesi su glavni problem hrvatske znanosti. Kada se pojavi netko sjajan i kilometrima iznad baruštine u koju je upala hrvatska znanost – onda je taj opasnost za one druge. Premrežene. Umrežene. "Ruka ruci". "Ne talasaj." Svi ti pridjevi koji ne bi smjeli imati mjesta u znanosti – u našoj su prisutni svakodnevno.

Znate li što vi radite, magistre Plenkoviću? Umjesto da na primjeru Đikića i njegovih briljantnih misli i tekstova odlučite početi uvoditi red – vi podržavate ušljivu, smrdljivu močvaru radi kojeg hrvatskih sveučilišta više nema na nikakvim ljestvicama uspješnosti. Podržavate stanje koje jest, radi svojih sitnih interesa, svojih nazovi prijatelja i trećerazrednih tipova kojima ste se okružili.

Đikić je sve što nije hrvatska znanost

Đikićev rad pokazuje tuđi nerad. Đikićevo dječje poštenje pa i naivnost pokazuje tuđe nepoštenje i proračunatost. Đikićevi uspjesi pokazuju tuđe neuspjehe i tuđe frustracije. I umjesto da podržite to svjetlo, te rijetke i dragocjene ljude poput Đikića koji grade budućnost ne ove zemlje, nego  cijelog čovječanstva – vi se ograđujete, branite svoje trabante, svoje uvlakače i svoje ulizivače.

Znate, ima neke univerzalne pravde na ovome svijetu, magistre Plenkoviću. Za sto godina Đikić će imati desetke tisuća citata u časopisima, biti će zapamćen kao čovjek koji je mnogima otvorio nova vrata istraživanja i čovjek koji je pridonio čovječanstvu. Vi ćete biti zapamćeni samo u nebitnom leksikonu hrvatske političke povijesti i zbirci glupih hrvatskih političkih vođa.

Ima još jedna razlika između vas dvojice, magistre Plenkoviću. Dok ste vi gledali cijeli život samo sebe i crtice u svojoj karijeri, Ivan Đikić je gledao kako pomoći čovječanstvu. U doba rata volontirao je po bolnicama, poslije je prvim radom u čuvenom časopisu objavio svoja iskustva kako bi pomogao drugim liječnicima. Umjesto da gradi kakvu lukrativnu karijeru plastičnog kirurga ili sličnu, a to je s takvim ocjenama sigurno mogao  – uhvatio se istraživanja tumora, sjajne, briljantne, no nikada dobro plaćene znanstvene karijere.

Takvog čovjeka ste vi ste ga potjerali iz Hrvatske, magistre Plenkoviću. Ivan Đikić je pristojan čovjek i praktičan vjernik, pa će vam oprostiti, no mi drugi vam za ovo što ste tjeranjem Đikića, posredno ili neposredno napravili Hrvatskoj – nećemo nikada.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.

Pročitajte više