RIJEČIMA ovih dana rado konzultiranih medijskih stručnjaka za Sjedinjene Američke Države, izbornom pobjedom Joea Bidena Amerika je izašla iz noćne more u kojoj se nalazi posljednje četiri godine. Smjenom samovoljnog konzervativnog predsjednika – figure koja je ideološki podijelila američko društvo – umjerenijim demokratskim takmacem, Sjedinjene Američke Države izvući će se iz kulturnog kaosa, a njihovi će se žitelji ujediniti i opet živjeti u građanskoj slozi. No, nemojmo padati na banalizacije.
Podbuhlo lice Donalda Trumpa posljednja je fasada koju vide oni koji odbijaju zagrepsti do dubljih društvenih problema. Donald Trump, naime, nije izumio seksizam, rasnu netrpeljivost, ksenofobiju i prijezir prema ranjivima, pa potom u njih uvjerio milijune nevinih Amerikanaca, koji su sve do prvoga dana Trumpove predsjedničke kampanje bili slike savršene kreposti. On je samo javno legitimirao crninu koja se u američkom društvu gnoji već desetljećima.
SAD nije baklja demokracije
Ako ste imalo upoznati s neovisnim stranim medijima, znat ćete da Sjedinjene Američke Države nisu baklja demokracije, gorda predvodnica prosvijetljenog zapada niti uspješnica slobodnog tržišta. Za većinu američkih građana, prema ekonomistu s MIT-a Peteru Teminu, Sjedinjene Američke Države su zemlja trećega svijeta. Nijeme tablice bruto domaćeg proizvoda, gdje Sjedinjene Američke Države ponosno stoje na samome vrhu, ne prikazuju koliko je pravedno taj novac raspodijeljen u društvu: za potrebe BDP-a sasvim je svejedno je li novac utrošen na svima dostupne javne usluge ili gnjili na računima mogula koji izbjegavaju poreze.
Prema podatcima Bijele kuće, usprkos doslovno nepojmljivom imetku plemićkih familija korporativnih nasljednika i novih digitalnih bogataša, deseci milijuna Amerikanaca svake godine ostaju bez zdravstvenog osiguranja – koje je jedina brana između građana i punih cijena basnoslovno skupog američkog zdravstva – jer republikanci odbijaju proširiti federalne socijalne programe, pa svoje kemoterapije, kao žrtve na oltaru tržišnog takmičenja, plaćaju novcima prikupljenim preko internetskih peticija. Stanovnici Mississippija, Kentuckyja i Zapadne Virginije, tradicionalno biračko tijelo konzervativne stranke, u državi markirane odjeće i pozlaćenih slavina elite imaju niži očekivani životni vijek od stanovnika Alžira, Nikaragve i Bangladeša.
Siromašni umiru bez zdravstvenog osiguranja
Iako SAD na svoje privatizirano zdravstvo troši više novca od prosjeka OECD-a, deseci tisuća siromašnih građana svake godine umiru jer nemaju posao ili imaju lošeg poslodavca, pa nisu zdravstveno osigurani. Prema Human Rights Watchu, SAD je jedna od samo tri države svijeta – uz Papuu Novu Gvineju i Svazi – koja novim majkama ne jamči plaćeni porodiljni dopust, pa mnoge žene moraju birati između brige za svoju uplakanu novorođenčad i zadržavanja plaće.
Nadalje, što se novca tiče, prema istraživanju bankarskog sektora 69% Amerikanaca ima manje od šest tisuća kuna ušteđevine, a prema Forbesu, većina ne bi mogla izdržati ni neočekivani ekonomski šok od tri tisuće kuna. Prema Harvardu, četvrtina građana koji žive u najmu na vrtoglave rente troši više od polovice svojih prihoda, dok preostala trećina troši oko četrdeset posto.
Stoga ne iznenađuje da SAD – usprkos upornom inzistiranju stručnjaka da su egalitarna društva politički i kulturno stabilnija, da njihovi građani osjećaju prisniju pripadnost zajednici te da su boljeg mentalnog i tjelesnog zdravlja – apsolutno prednjači po svim kriterijima ekonomske nejednakosti. Unatoč tlapnjama o navodno meritokratskom američkom snu, SAD ima i poražavajuću razinu društvene mobilnosti, pa izuzetno siromašna djeca gotovo beziznimno odrastaju u izuzetno siromašne ljude. Po svemu sudeći, prosječni američki građanin glasa iz pozicije materijalne deprivacije i egzistencijalne nesigurnosti te opravdano osjeća da je službena američka politika – klika obrazovanih bogataša zabavljenih govorom o različitosti i identitetima – zaboravila na ljude poput njega.
Budući da nisu kadri za svoje probleme optužiti neregulirani kapitalizam, koji je mogućnost uspostave socijalne države zatro u korijenu optužujući sve javne programe kao komunizam, deseci milijuna Amerikanaca traže drugoga krivca za svoju nesreću, pa pronalaze smeđe useljenike koji im kradu poslove blagajnika, taksista i građevinara, klimatske politike koje će uništiti njihovu industriju, žene koje su se neopravdano osamostalile ili duboku državu koja njihove porezne novce neodgovorno troši na izopačene ljevičarske programe političke korektnosti. I tako dolazimo do Donalda Trumpa.
Trump je milijune zaboravljenih Amerikanaca uvjerio da razumije njihove strahove
Donald Trump je – sa svojim ograničenim rječnikom, staromodnim stereotipima i prostim gardom prodavača rabljenih automobila – milijune zaboravljenih Amerikanaca uvjerio da razumije njihove strahove, da će im vratiti izgubljene poslove i da će biti njihov predstavnik u borbi protiv korumpiranih elita. Donald Trump nije aberacija demokracije: on je vladavina naroda u svojem punom sjaju. Unatoč tome, borba protiv nastavka Trumpove vlasti ovih je dana nazivana “borbom za dušu američke demokracije.”
Naravno, savršeno je jasno da su Trumpove četiri godine tragikomičnog predsjedništva doista bile udar na objektivnu istinu, neovisnost znanosti i samu srž prosvjetiteljskih vrijednosti. Sve što je Trump činio – od eksplicitnog ponižavanja žena i rasizma, preko vulgarnih tvitova i javnog vrijeđanja suparnika, do podržavanja neonacističkih radikala – protivilo se i temeljnoj političkoj pristojnosti i zdravom razumu. No to ne znači da su Trumpovi glasači njega odabrali iz puke pogreške.
Sedamdeset milijuna ljudi procijenilo je da Trump razumije njihove prioritete
Sedamdeset milijuna ljudi – drugi najveći broj glasova za bilo kojeg političara u američkoj povijesti i najveći uspjeh republikanskog kandidata – i ove je godine procijenilo da je Trump netko tko razumije njihove prioritete, sve od ograničavanja imigracije i smanjenja ekonomskog utjecaja Kine do vraćanja proizvodnje na američki jug. Trump nije stvorio predrasude, želje i strahove svojeg biračkog tijela: naprotiv, ono se prije njegovog ulaska u politiku desetljećima smucalo po prašnjavim zakucima interneta.
Lako je provjeriti da su na forumima priznavali svoje otuđenje od zajednice, proglašavali seksualni rat između muškaraca i žena, pribojavali se imigranata koji će im oteti teško stečene poslove, prokazivali zamjenu bijelog stanovništva muslimanima i političare koji su zagovarali javne programe optuživali za socijalizam. Ekstremistička alternativna desnica – koja je nakon Trumpove pobjede zakoračila u javnost i počela organizirati prosvjede – godinama se tiho okupljala na opskurnim digitalnim platformama i krojila teorije urote otuđenih političkih elita.
Trumpovih sedamdeset milijuna birača koje društvo ne prepoznaje postojali su prije Trumpa i postojat će i nakon njega, a SAD će ostati jednako podijeljen sve dok se ne promijene uvjeti iznimne materijalne deprivacije američke većine. Sve što je Trump učinio jest da je radikalnim stavovima otvorio vrata za ulaz u visoku politiku, što je obodrilo autoritarne vladare diljem svijeta.
Pobjeda Joea Bidena neće zaliječiti dušu Amerike
Da ne bi bilo zabune, pobjeda Joea Bidena nedvojbeno je pobjeda za znanost, standarde objektivne istine i borbu protiv klimatskih promjena. Pobjeda Kamale Harris pobjeda je za manjinska prava i za slamanje staklenog stropa koji žene zarobljava izvan pozicija na kojima se donose odluke. Njihova je pobjeda nešto što čitav svijet doista treba srdačno pozdraviti. No činjenica da je Joe Biden dobio tri milijuna glasova više od Donalda Trumpa neće zaliječiti dušu Amerike ni smanjiti ideološki jaz između republikanskih i demokratskih glasača.
Duša Amerike desetljećima je fatalno nagrizana korozivnom ekonomskom nejednakošću, nepostojanjem socijalne države te narušenom društvenom mobilnošću. S Trumpom ili bez njega, SAD će za stotinu milijuna svojih građana ostati zemlja bez ikakvih mogućnosti. On je, kao reality zvijezda koja i jest, američke probleme samo učinio vidljivijima prostom oku međunarodne zajednice, a dok postoje ti problemi, postojat će i mogućnost novih i još gorih autoritarnih vladara.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala