ZNAM da je morbidno i u najmanju ruku neukusno, ali užasno me nasmijavaju novinske naslovnice na kojima slike pasa (u ovom slučaju riječ je o pit bullu) razjapljenih ralja siju strah među pukom koji bi mogao pomisliti da je u selo stigao grof Drakula.
"Fotošopiranje" ide toliko daleko da psi na nekim fotografijama izgledaju poput krvožednih nemani pristiglih ravno iz Pakla, koje ne samo da će vam razderati grkljan već postoji i ozbiljna opasnost da vam ukradu dušu, siluju obitelj, zakolju kokošku na oltaru, šišmišu odgrizu glavu ili snime duet s Marilynom Mansonom.
Kao žrtva napada dva gore spomenuta psa još se uvijek ne mogu složiti s onima koji tvrde da ove pse treba zakonski zabraniti, istrijebiti ili strpati u logore. Razlog je poprilično prozaičan i znaju ga gotovo svi oni koji su spremni istini pogledati u krvave očnjake i pomiriti se sa činjenicom da problem gotovo nikada nije u samom psu već vlasniku koji će istog tog psa pustiti da lunja ulicama kao da je riječ o leptiru koji će u najgorem slučaju sjesti na cvijet. Da, to su opasne beštije koje nagonski napadaju vrat žrtve. Da, pitovi imaju ugriz daleko opasniji od, recimo, onog koker španijela i da, njihova primarna namjena brutalno je usmrćenje drugog živog bića, neovisno o tome bio to vepar, neki drugi pas ili Slavko Linić.
Stvari bi mogle, i uglavnom krenu po zlu
Pit bull ne smije završiti u rukama kilavog vlasnika iz istog onog razloga zbog kojeg dvanaestogodišnjaci ne upravljaju mlažnjacima, tinejdžeri ne nose vatreno oružje ili Maja Šuput ne piše tekstove drugim izvođačima. Stvari bi mogle, i uglavnom krenu po zlu.
Stvari krenu po zlu kada se pas daje u ruke umirovljenicima koji se o psu ne znaju brinuti ili kada četverogodišnje dijete ostavljate da se igra sa životinjom koja bi ga mogla ozlijediti čak i ako malo jače zamahne repom. No, zanimljivo je da se svaki puta iznova zgrozimo nad životinjama kada se u medijima pojavi nova priča o ljudima koji su neadekvatno zbrinuli pse i svaki se puta iznova govori o psima kao ključnom problemu. Nisu li vlasnici tih pasa oni na koje bi trebali obratiti pažnju? Pošto volim stvari odvući u apsolutni apsurd ne mogu a da se ne zapitam koliko bi se vas iznenadilo da je nekog čovjeka usred Kutine raščerečio krokodil? Znate da krokodili nisu simpatične zvjerke pa vas ne iznenađuje ako napadnu čovjeka, ali isto tako do sada bi već trebali znati da su stafordski terijeri u stanju usmrtiti odraslu osobu.
Samo zato što je nekom palo na pamet da udomi mladunče nosoroga ne znači da bi nosoroga trebao i imati
Mrzim trkeljati o roditeljstvu pošto sam za to potkovan kao i svećenik koji priča o ženinom pravu na abortus, ali čini mi se da ljudi koji svoje četverogodišnje dijete ostavljaju sa potencijalno opasnim psom imaju daleko veći problem od jednog krvoločnog terijera. Naravno, sve te informacije uzimam sa velikom rezervom jer takve se izjave vrlo često mogu izvući iz konteksta.
Iako je ponekad poprilično teško iz mojih tekstova izvući ono što želim reći, poanta je ta da ljudi koji o opasnoj pasmini ne znaju brinuti, opasnu pasminu ne bi trebali imati. Kada bi neki "dizelaš" odlučio udomiti krdo mladih nosoroga samo zato jer nosorozi djeluju egzotično, neka bi se udruga ili nadležni organ trebao zapitati je li novopečeni vlasnik potkovan da u vlastitom domu drži krdo mladih nosoroga. Postoji mogućnost da će cijeli život provesti gledajući TV ili pasući na livadi, ali isto tako postoji velika mogućnost da će u jednom stampedu pobiti pola kvarta. No, samo zato što je nekom palo na pamet da udomi mladunče nosoroga ne znači da bi nosoroga trebao i imati, a mi se ne bi trebali čuditi ako nosorog nekog nabode.
Na kraju krajeva, nije nosorog za svakoga.