Mirovine u Hrvatskoj rastu, ali uvijek će ostati male zbog kratkog radnog staža

Foto: Hrvoje Jelavic PIXSELL

UMIROVLJENICI u Hrvatskoj jako teško žive unatoč tome što mirovine zadnjih godina rastu, posebno od sredine 2022. Ali taj rast je sporiji od rasta plaća, a velikim dijelom ga poništava rast cijena. Posebno to vrijedi za 2022., kada su i realne plaće padale zbog visokog rasta cijena, a posebno mirovine. 

Trećina umirovljenika živi u siromaštvu ili velikom riziku od siromaštva i taj postotak se zadnjih nekoliko godina povećava. Osim same konstatacije da je život umirovljenika u Hrvatskoj sve teži, važno je sagledati i potpunu sliku mirovinskog sustava da bi se uopće moglo doći do rješenja problema umirovljenika i mirovinskog sustava koji se održava "donacijama" iz državnog proračuna jer doprinosi radnika pokrivaju samo 60 posto troška mirovina.

Koliko su rasle mirovine u Hrvatskoj od 2015.?

Prosječna starosna mirovina je u veljači ove godine iznosila 549.04 eura neto, preračunato 4137 kn. To je 45 posto prosječne neto plaće u istom mjesecu i 17.29 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine.

Gledajući odnos prosječne neto mirovine i prosječne neto plaće, veljača 2023. je bila najgora u povijesti jer je prosječna neto mirovina iznosila tek 42.79 prosječne neto plaće. To je rezultat primarno snažnog rasta plaća, ali su se naknadno dodatno usklađivale mirovine s plaćama pa su se vratile na trenutnih 45 posto plaće. 

Da bi se usporedila prosječna mirovina zadnjih godina, iznose u eurima smo preračunali u kune. Zbog toga što su mirovine rasle sporije od plaća, zadnjih godina se događa proces relativnog pada mirovina mjereno udjelom u prosječnoj neto plaći. Početkom 2015. je taj udio iznosio između  47 i 48 posto, što znači da su od tada mirovine smanjene za između 3 i 4 postotna boda u odnosu na plaće. 

U siječnju je prosječna neto starosna mirovina iznosila 2752 kn. Tek u kolovozu 2017. prelazi 2800 kn, u kolovozu 2019. 3000 kn, a kolovozu 2023. 4000 kn. Nominalno je rast najveći od početka 2022., ali to je za očekivati zbog rasta plaća (koji je bio još veći) i većinu razdoblja nedovoljno da prati rast cijena. 

Godišnji manjak u mirovinskom sustavu se mjeri u milijardama eura

Ukupno je za mirovine potrošeno 7.2 milijarde eura, od čega su 4.3 milijarde prikupljene iz doprinosa radnika, a 2.9 je rupa u mirovinskom sustavu koja se morala pokriti iz državnog proračuna. Jednostavno, da su se 2023. mirovine isplaćivale samo iz doprinosa, to bi bilo dovoljno samo za 60 posto mirovina. Bolje rečeno, sve bi mirovine bile 40 posto manje da ovise samo o uplatama u mirovinski sustav i da rupu ne pokriva država iz općeg proračuna. 

To je jednu milijardu više nego što je potrošeno 2022. ili 16 posto više. Od 2015. su troškovi mirovinskog sustava snažno rasli, s 4.87 milijardi eura na 7.2 milijarde eura. Izraženo u postocima, to je rast od 47 posto.

Sve više radnika u Hrvatskoj, ali je mirovinski sustav još neodrživ

Bez obzira na trenutnu neodrživost mirovinskog sustava, jer se sustav s rupom od 2.9 milijardi eura godišnje nikako ne može nazvati održivim, situacija je paradoksalno bolja nego prijašnjih godina. Broj osiguranika, tj. onih koji uplaćuju doprinose u mirovinski sustav (radnici), u veljači ove godine iznosio je 1.65 milijuna. To je povijesno najveći broj za ovaj mjesec i čak bolje nego ljetni mjeseci prošlih godina, kada zbog turizma broj osiguranika HZMO-a naraste. 

S trenutnim brojem umirovljenika, koji iznosi 1.226.806, dobiva se omjer od 1.35 osiguranika (radnika) na jednog umirovljenika. Ni to nije ni izbliza održivo, ali je daleko bolje od prijašnjih godina, kada je taj broj bio ispod 1.3 i 1.2 osiguranika na jednog umirovljenika, pa i niže. 

U prva tri mjeseca 2015. je bilo manje od 1.4 milijuna osiguranika, tj. onih koji uplaćuju doprinose za mirovinsko. Istodobno je bilo 1.22 milijuna umirovljenika, pa je odnos bio katastrofalnih 1.13 radnika na jednog umirovljenika. Iako su rashodi za mirovine te godine bili 4.87 milijardi eura, daleko manji nego danas, mirovinski sustav je ipak bio manje održiv jer se iz doprinosa moglo prikupiti tek 55 posto potrebnih sredstava za mirovine, u usporedbi s današnjih 60 posto. 

Hrvati malo rade i rano idu u mirovinu, u takvoj situaciji se ne mogu očekivati visoke mirovine

Nije lako odgovoriti na pitanje zašto je mirovinski sustav u Hrvatskoj ovoliko loš, ali nekoliko faktora igra ulogu. Prvo, omjer radnika i umirovljenika je jako loš, puno gori nego u bogatim državama EU s kojima se voli uspoređivati adekvatnost hrvatskih mirovina. 

Isto tako, treba imati na umu da u Hrvatskoj puno manji dio ljudi radi nego u tim zemljama. Preko 80 posto radno sposobnog stanovništva u dobi između 20 i 64 godine radi u Švicarskoj, Nizozemskoj, Švedskoj, Norveškoj, Češkoj, Njemačkoj i Estoniji. U državama poput Austrije, Finske, Irske i Slovenije između 75 i 80 posto. U Hrvatskoj tek 71 posto, a 2015. je bilo samo 60 posto. 

Dodatan razlog je taj što su umirovljenici u Hrvatskoj radili manje godina. Točnije, prema podacima HZMO-a, prosječni umirovljenik u Hrvatskoj ima 31 godinu radnog staža, a oni koji su pravo na mirovinu ostvarili prošle godine 33 godine. U državama s velikim mirovinama i stabilnim mirovinskim sustavom, poput Norveške, Švedske i Danske, prosječni umirovljenik ima više od 40 godina radnog staža. 

Da je to velik dio razloga zbog kojih su mirovine u Hrvatskoj male, sugerira i podatak HZMO-a kako je prosječna mirovina u veljači ove godine za one s manje od 35 godina radnog staža iznosila 410.16 eura (33.1 posto neto plaće), za one koji imaju između 35 i 39 godina radnog staža 689.89 eura (55.68 posto neto plaće), a oni koji su odradili puni radni staž od 40 godina i više imaju prosječnu neto starosnu mirovinu od 820.35 eura (86.21 posto neto plaće). 

Dok je prosječni radni vijek ovoliko kratak, ne mogu se očekivati visoke mirovine, čak ni onih koji odrade puni radni staž

Sasvim je legitimno da netko govori kako su plaće premale i ne isplati se raditi pa umjesto toga radi na crno, živi od turizma ili radi tek povremeno, ali onda treba biti jasno da ni mirovina ne može biti velika. Nemaju ni oni s punim radnim stažem visoke mirovine, ali u tome je problem s javnim mirovinskim sustavom utemeljenim na međugeneracijskoj solidarnosti. Nitko ne ovisi samo o sebi i o vlastitom radu nego o tome koliko drugi u državi rade. 

A Hrvati, prema javno objavljenim podacima HZMO-a, imaju malo radnog staža i rano idu u mirovinu. Ipak, situacija se popravlja s "novim" umirovljenicima pa oni imaju u prosjeku 33 godine radnog staža umjesto 31 godine kao "stari" umirovljenici. Ali ni to nije dovoljno i ni izbliza onoliko koliko rade stanovnici država na koje umirovljenici u Hrvatskoj gledaju sa zavisti zbog tamošnjih visokih mirovina. 

Pročitajte više