HRVATSKA kao dio EU spada u jedno od najboljih područja za život, ali unutar tog ekskluzivnog kruga postoje velike razlike u pogledu prihoda, nejednakosti, rizika od siromaštva i mogućnosti za uređenje kvalitetnog života.
U nekim područjima Hrvatska čak ne odskače puno od prosjeka EU, ali u mnogima je zamjetan veliki nedostatak između života u Hrvatskoj i ostalih država EU. Smanjenje tih razlika ovisi o brzini ekonomskog rasta u odnosu na ostale članice EU, a dostizanje drugih država može trajati od nekoliko godina do nekoliko desetljeća.
Sve ovisi o tome s kim se uspoređujete i raste li zemlja ekonomski brže ili sporije. Po pitanju nejednakosti te rizika od siromaštva i socijalne isključenosti, Hrvatska čak i ne stoji loše s obzirom na to da se uspoređuje s nekim od najrazvijenijih država na svijetu, ali podaci o dohotku, financiranju svakodnevnih troškova i udjelu mladih koji žive s roditeljima jer ne mogu priuštiti vlastitu nekretninu otkrivaju da jako zaostaje.
Pitanje kvalitete života u nekoj zemlji je komplicirano kada se gledaju objektivni kriteriji, a posebno kada se u razmatranja uključe subjektivni stavovi i osjećaji. Iako se kriteriji kvalitetnog života mogu razlikovati od osobe do osobe, mogu se razlučiti neke objektivne stvari koje su preduvjet "dobrog života" u nekoj državi.
Dohodak u Hrvatskoj je jedan od najmanjih u EU
Opće mjerilo koje dokazano dobro korelira s ostalim parametrima kvalitete života je dohodak. On određuje primjerice koliko hrane se može kupiti, odjeće, obuće, mogu li se priuštiti zabavne aktivnosti, kvalitetu stanovanja i sl.
Zbog razlika u cijenama isti dohodak može omogućiti jako različitu kvalitetu života ovisno o zemlji gdje se stanuje. Zato se gleda medijalni dohodak (iznos od kojeg točno pola stanovnika ima manji, a pola veći) korigiran za razliku u cijenama (preko pariteta kupovne moći). Računa se tako da se podijeli prihod cijelog kućanstva i podijeli s brojem članova kućanstva.
U Hrvatskoj medijalni dohodak po stanovniku korigiran za razliku u cijenama iznosi 8760 eura godišnje i jedan je od najmanjih među članicama EU. Manji je 2022. bio samo u Bugarskoj (5378 eura), Rumunjskoj (5512 eura) i Mađarskoj (6975 eura).
Malo bogatija su stanovništva Slovačke (8819 eura) i Poljske (8946 eura), a za susjednom Slovenijom (16.544 eura) Hrvatska puno zaostaje. Zanemari li se Luksemburg, najveći dohodak unutar EU je u Danskoj (33.260 eura), Nizozemskoj (29.537 eura) i Irskoj (29.060 eura).
Nejednakost u Hrvatskoj manja nego u većini EU
Istraživanja su pokazala da nejednakost unutar neke države puno utječe na subjektivni osjećaj i zadovoljstvo s vlastitom kvalitetom života. Naravno, postoje razlike između pojedinaca o tome kako percipiraju nejednakost, ali u prosjeku je viša razina dohodovne nejednakosti povezana s nižim nacionalnim prosjekom zadovoljstva životom.
Po tom pitanju Hrvatska mjereno Gini koeficijentom dohotka nije država koja ima problema s visokom dohodovnom nejednakosti. Gini koeficijent najkorištenije je mjerilo nejednakosti koje gleda kakva je distribucija dohotka u zemlji, gdje 0 predstavlja potpunu jednakost, a 100 da samo jedna osoba ima sav dohodak.
U Hrvatskoj Gini koeficijent iznosi 28.5, što je malo ispod prosjeka EU. Najveća nejednakost je u Bugarskoj (38.4), Litvi (36.2) i Latviji (34.3). Hrvatska je manje nejednaka po dohotku od Njemačke (28.8) i Francuske (29.8), ali ima veću dohodovnu nejednakost od susjedne Slovenije (23.1).
Opasnost od siromaštva i socijalne isključenosti manja nego u Njemačkoj
Hrvatska relativno dobro stoji po pitanju opasnosti od siromaštva i socijalne isključenosti. Taj pokazatelj se mjeri kao udio stanovništva koji ima manje od 60 posto nacionalnog medijalnog dohotka korigiranog za kupovnu moć nakon socijalnih transfera (socijalna pomoć, dječji doplatak, dodaci za umirovljenike itd.)
S 19.9 posto stanovništva u opasnosti od siromaštva i socijalne isključenosti je oko prosjeka EU i bolja od država kao što su Njemačka (20.9 posto), Francuska (21 posto), Italija (24.4 posto) i Španjolska (26 posto).
Finska, Poljska, Slovačka i Nizozemska imaju najmanji udio stanovništva u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti (manje od 17 posto), a Rumunjska i Bugarska najveći (34.4 i 32.2 posto).
Više od dvije trećine hrvatskih kućanstava kaže da teško spaja kraj s krajem
Za kvalitetu života je bitan i osobni doživljaj vlastitog stanja. U tom slučaju na rezultat mogu utjecati i kulturološki faktori, ali je osobni dojam jako bitan za kvalitetu života. Na anketno pitanje o tome uspiju li na kraju mjeseca "spojiti kraj s krajem" čak 45.5 posto ispitanika je odgovorilo da ima poteškoće, velike poteškoće i manje poteškoće.
U Hrvatskoj je 69 posto ispitanika odgovorilo da ima bar male poteškoće sa "spajanjem kraja s krajem", što je četvrti najgori rezultat u EU. Gore su samo Grčka (89.6 posto), Bugarska (80.3 posto) i Rumunjska (71.9 posto).
Nasuprot tome samo je 19.2 posto ispitanika u Nizozemskoj, 19 posto u Njemačkoj i 18.8 posto u Švedskoj odgovorilo da ima velike, umjerene ili male probleme sa "spajanjem kraja s krajem".
Mladi u Hrvatskoj jako dugo žive s roditeljima
Hrvatska je uvjerljivo najgora u EU po pitanju osamostaljenja mladih, tj. po pitanju prosječne dobi kada mladi odlaze iz roditeljskog doma. U prosjeku mladi u EU odlaze iz roditeljskog doma s 26.4 godine, a u Hrvatskoj tek s 33.4 godine.
S više od 30 godina roditeljski dom mladi napuštaju još i u Slovačkoj, Grčkoj, Bugarskoj, Španjolskoj, Malti i Italiji, ali je Hrvatska neslavni rekorder. Na drugoj strani distribucije, u Finskoj, Švedskoj i Danskoj, mladi u prosjeku napuštaju roditeljski dom prije 22. godine.
Stoga nije čudno da u Hrvatskoj 67.3 posto mladih između 25. i 34. godine živi s roditeljima, što je najveći postotak u EU. Više od pola mladih u toj dobi još živi sa svojim roditeljima u Grčkoj (59.4 posto), Slovačkoj (58.9 posto), Portugalu (54.4 posto), Italiji (52 posto) i Poljskoj (51 posto).
Suprotne od nabrojanih zemalja su Švedska, Finska i Danska, u kojima manje od 4 posto mladih u dobi od 25. do 34. godine živi u roditeljskom domu. Prosjek EU je 45.5 posto.
Mladi i umirovljenici su najugroženije demografske skupine u Hrvatskoj
Istina je da Hrvatska u puno segmenata jako zaostaje za bogatijim državama EU, ali treba imati na umu da se uspoređuje s najboljim državama za život na svijetu. Naravno, to ne treba biti utjeha koja bi sugerirala da treba biti zadovoljan trenutnim stanjem, ali stavlja stvari u kontekst.
Najugroženije skupine u Hrvatskoj su umirovljenici, što i nije čudno s obzirom na male mirovine, ali i mladi. U Hrvatskoj postoji jako izražen problem s rješavanjem stambenog pitanja mladih, zbog čega se oni jako kasno odlučuju iseliti iz roditeljskog doma i time kasnije ulaze u brak.
Raniji ulazak u brak snažno korelira s ranijim rađanjem djece, a ranije rađanje djece je pozitivno povezano s brojem djece u životu. Demografija će postati glavni ekonomski problem u budućnosti, a Hrvatska zbog iseljavanja i problema mladih s nalaskom nekretnine za stanovanje nije u dobroj poziciji.
Socijalni, demografski i ekonomski uvjeti u državi su neraskidivo povezani. Socijalni problem nepriuštivog stanovanja dovodi do demografskog problema manjeg broja djece zbog kasnijeg ulaska u brak, a to smanjuje potencijalni ekonomski rast u budućnosti.