Što je europskim diplomatima u Washingtonu više ledilo krv u žilama, sezonska hladnoća ili ledeni prezir Donalda Trumpa prema navodnim transatlantskim saveznicima Amerike? Teško je reći. Od nove američke Strategije nacionalne sigurnosti, koju je bivši šef diplomacije Europske unije Josep Borrell opisao kao "objavu političkog rata", do prijezira koji je predsjednik Donald Trump iskazao u ekskluzivnom intervjuu, ovo zasigurno nije bilo doba blagdanskog raspoloženja za europske izaslanike.
Nakon nekoliko božićnih zabava u europskim veleposlanstvima ovog tjedna, postalo je jasno da je atmosfera prilično sumorna, kao da prestravljeni stanovnici Tkograda gledaju Grincha kako im krade Božić, piše Politico.
"Zapadni savez je gotov. Odnos se nikada neće vratiti na staro", rekao je izaslanik jedne srednje velike europske zemlje. Inzistirao je na anonimnosti kako bi izbjegao međunarodni incident, pogotovo nakon što je njegov politički savjetnik uskočio s opaskom: "Ovo je neslužbeno."
Slično su se ponašali i drugi europski diplomati dok su se družili uz kanapee i utapali tugu na večernjim zabavama duž poznate diplomatske četvrti u Washingtonu. Zašto službeno komentirati turbulencije koje je Trump unio u transatlantske odnose i time riskirati dodatne nevolje?
Suzdržanost je razumljiva, s obzirom na to da Trumpova administracija cilja diplomate koji govore "što ne treba". Prošlog je mjeseca belgijski vojni ataše, i to brigadni general, morao podnijeti ostavku nakon što se šef Pentagona Pete Hegseth uvrijedio na njegove primjedbe u kojima je Trumpovu administraciju opisao kao "obilježenu kaosom i nepredvidivošću."
Unatoč oklijevanju da govore javno, na božićnim zabavama vladao je široki konsenzus da je Borrell možda u pravu kada poziva europske čelnike da shvate kako Trump Stari kontinent vidi kao neprijatelja i da prestanu sa "skrivanjem iza fatalističke i samodopadne šutnje." Ali, tko će prvi, gospodine veleposlaniče?
Psiholog bi ono što europski izaslanici u Americi proživljavaju mogao dijagnosticirati kao psihosocijalnu dezorijentaciju, stanje zbunjenosti oko vlastitog identiteta i budućnosti, potaknuto naglim prekidom administracije s poretkom uspostavljenim nakon 1945. godine, koji je oblikovao Harry Truman, a njegovao svaki američki predsjednik nakon njega, sve do Donalda J. Trumpa.
Stručnjaci kažu da postoji nekoliko faza za nošenje s takvom dezorijentacijom, počevši od prihvaćanja gubitka poznatog. Oni koji pate trebali bi se usredotočiti na male, upravljive stvari kako bi se prizemljili, poput organizacije božićne zabave, a zatim se polako prilagoditi promjenama. Oporavak u ovako transformativnim vremenima zahtijeva spremnost na prihvaćanje neizvjesnosti.
Iako nisam psiholog, nije teško primijetiti da je većina inače nepokolebljivih diplomata još uvijek zapela u ranim fazama tranzicije dok Trump okreće svijet naglavačke. "Sve će se vratiti u normalu za dvije godine, kada dođe novi predsjednik", samouvjereno mi je povjerio zamjenik šefa misije jedne jugoistočne europske zemlje.
Drugi je diplomat prošaptao da Trump ima pravo kada Europu opisuje kao propadajuću, primijetivši da na neki način ponavlja kritike Marija Draghija, bivšeg predsjednika Europske središnje banke, koji je također upozorio da se EU suočava s nebitnošću i propadanjem ako se ne pribere i dramatično ne reformira.
Draghijeva mantra bila je "Učinite nešto". No, ima li Draghi na umu najbolje interese Europe? A ima li ih Trump? "Vjerojatno ne", priznao je izaslanik, "ali možda nam čini uslugu potičući nas da budemo jači, sposobniji saveznici." No, želi li Trump doista jaču Europu? Uostalom, on tvrdi da je EU stvorena da bi naštetila Americi. "Hmm, vjerojatno ne", zaključio je zamišljeno.
Ovaj se razgovor odvijao samo nekoliko minuta nakon što je bivši republikanski kongresmen starog kova, Robert Pittenger iz Sjeverne Karoline, održao kratak govor hvaleći slobodu - govor koji ne bi bio neobičan u Reaganovoj eri.
Činilo se da nije pročitao Trumpovu novu Strategiju nacionalne sigurnosti, koja jasno navodi da američka vanjska politika ubuduće neće biti utemeljena na vrijednostima i "ukorijenjena u tradicionalnoj, političkoj ideologiji", već vođena "onim što funkcionira za Ameriku."
A ono što "funkcionira" nije sloboda i promicanje demokracije, već zbližavanje s autokratima i suzdržavanje od kritiziranja autoritarnosti Kine, Rusije, Irana ili Sjeverne Koreje.
Uključuje i odbacivanje staromodnih ideja o poticanju zemalja da usvoje "demokratske ili druge društvene promjene koje se uvelike razlikuju od njihovih tradicija i povijesti." (Samo nemojte pitati zašto se taj pristup ne odnosi i na Nicolása Madura iz Venezuele.)
Drugi u europskom diplomatskom zboru, dok su grickali male zalogaje na blagdanskim okupljanjima, još uvijek gaje nadu da Trump i njegovi pomoćnici zapravo ne misle ono što dosljedno govore. Ukratko, nadaju se da ih se još uvijek može ublažiti i umjeriti.
Bila je to ista nada koja se javila i nakon oštrog govora potpredsjednika JD Vancea na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji ranije ove godine, koji je izazvao glasno negodovanje u dvorani. Vance je tada zagovarao MAGA neliberalizam i upozorio Europljane da prihvate Trumpovu nacionalističko-populističku ideologiju ili će biti smatrani nedostojnima obrambenih jamstava.
Ipak, nisu svi diplomati u Washingtonu dezorijentirani. Neki su se već vješto prilagodili. Uzmimo za primjer otporne Nijemce: oni ne samo da prkose hladnim vjetrovima, već ih i prihvaćaju. Njihova zabava u veleposlanstvu, s temom božićnog sajma, održana je na otvorenom, a goste su grijali kuhanim vinom i vrućim kobasicama.
"Bilo bi varanje održati je unutra", rekao je njemački veleposlanik Jens Hansfeld promrzlim uzvanicima. Njegov vojni ataše bio je jednako odlučan kada je riječ o ruskom ratu u Ukrajini. "Učinit ćemo sve da Ukrajina ostane u borbi", rekao mi je general Gunnar Bruegner.
Trump se također smješkao plinom bogatom Kataru, a Katarani su ovog tjedna priredili veliku zabavu u impozantnom Nacionalnom muzeju građevinarstva kako bi proslavili svoj nacionalni dan. Uspjeli su ispuniti prostranu dvoranu zastupnicima, visokim dužnosnicima Trumpove administracije i gradskim uglednicima.
Ovdje nije bilo skromnih kanapea. Bilo je beskrajno mnogo autentične katarske hrane... i alkohola. A vladalo je i dobro raspoloženje, bez trunke sjete. "Sretni smo", rekao je ozareno jedan katarski diplomat.