U PRVOM intervjuu za srpski tisak od izbora za crkvenog poglavara patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije Perić izrazio je nadu u mirno rješavanje kosovskog pitanja te je naglasio da su dijalog i suradnja potrebni svim današnjim kršćanima.
Za beogradske Novosti je, između ostalog, govorio i o susretima s papom Franjom, Jasenovcu i kanonizaciji Alojzija Stepinca.
Do sada se Porfirije Perić tri puta susreo s papom Franjom.
"Svaki naš susret, kao i naša komunikacija u cjelini, temelje se na duhu Kristova Evanđelja, u duhu razumijevanja i uzajamnog poštovanja. U svijetu u kojem živimo, za koji smo obojica odgovorni, suočeni istovremeno s problemima modernog doba, dijalog i suradnja neophodni su za obje strane. Činjenica je da su kršćani usmjereni jedni na druge i da zajedno moramo odgovoriti na izazove koji su ključni za svijet. Napokon, apostol Pavao nas upozorava da nitko ne može reći da mu drugi nisu potrebni", rekao je.
Otvaranje vatikanskih arhiva za zainteresirane istraživače sigurno će doprinijeti boljem razumijevanju teških vremena Drugog svjetskog rata na području Nezavisne Države Hrvatske i Stepinčevog mjesta u njima, rekao je patrijarh.
"Nije isključeno da će se tijekom istraživanja pojaviti rezultati koji se mogu tumačiti pro et contra. Naravno, daleko sam od toga da vjerujem da je Stepinac direktno i neposredno sudjelovao u bilo kojoj vrsti zločina. Međutim, moram reći da, ne samo kao biskup, svećenik, kršćanin već prije svega kao svaki običan čovjek, ne mogu sakriti da, u najmanju ruku, imam dilemu, da imam problema s određenim Stepinčevim postupcima, riječima, stavovima.
Žao mi je ako to nekoga uznemiri, ali moja je obaveza biti iskren. Istodobno, potpuno sam svjestan da mu strašne okolnosti u kojima je živio nisu bile nimalo jednostavne. Što se tiče prethodnih stavova naše Crkve, kao i zaključaka Povjerenstva uspostavljenog za istraživanje ovog važnog i osjetljivog pitanja, oni su jasni, nepromijenjeni i poznati javnosti", kazao je i naglasio da se kod tih tema uvijek nastoji pažljivo služiti riječima.
Za zločine u Jasenovcu ne treba kriviti Hrvate, rekao je Porfirije Perić.
"Prve liturgije služene su u katakombama, na grobovima mučenika za Kristovu vjeru. Također prinosimo beskrvnu žrtvu na Kristovu grobu. A to činimo i u velikomučeniku Jasenovcu. Činjenica da u Jasenovcu postoji pravoslavna crkva Božja, da je vladika Jovan na tom mjestu osnovao samostan, po mom je mišljenju jedini način na koji Crkva njeguje uspomenu na žrtve. Okupljanjem u Jasenovcu i drugim sličnim mjestima, molitvom, služenjem liturgije, stjecanjem milosti Duha Svetoga mi se preobražavamo. A preobraćen i oplemenjen čovjek nikada neće kriviti nečije potomstvo, nečiju djecu za ono što su radili njihovi roditelji.
Pravoslavni kršćanin gradit će mir, prijateljstvo, a ne ogorčenje ili, ne daj Bože, osvetu. Paradoks kršćanske vjere je da na mjestima poput Jasenovca, moleći se Kristu, prvom mučeniku i patniku, ali i poglavaru spasenja i života, stječemo snagu za borbu svim duhovnim i ljudskim sposobnostima za mir, dobrotu i razumijevanje među ljudima, borbu za svako ljudsko biće. Govorim o onome u što Crkva vjeruje i što čini.
Međutim, čak i ono što povjesničari rade - šireći i temeljito ispitujući znanje o zlu demonskih razmjera koje je naš narod pretrpio u NDH u Drugom svjetskom ratu - koje Crkva, naravno, potiče i koje kasnije oblikuje obrazovanje, ne bi trebalo služiti zlopamćenju, nego biti upozorenje svima da se više nikad ne ponove. U tom smislu, također spominjem misao dobrog, stradalog Bonheffera, da se uloga kršćana u svijetu ne može svesti na previjanje rana uzrokovanih točkom nepravde, već da je potrebno zaustaviti to.
Naše kolektivno sjećanje treba voditi mišlju blaženog patrijarha Germana da ćemo oprostiti, ali nećemo i ne smijemo zaboraviti. Nećemo zaboraviti ne da se nekome svetimo, da generaciji nametnemo krivnju koja za to nije kriva, već zato što su ubijeni naši najbliži rođaci i susjedi, a mi vjerujemo u uskrsnuće mrtvih i u ono što je Njegoš rekao: "Ljudska je duša besmrtna". Gajiti molitveni spomen isto je što i njegovati vjeru u uskrsnuće mrtvih", rekao je Porfirije Perić.
U nizu intervjua u povodu Uskrsa, patrijarh srpski je istaknuo i kako "duboko vjeruje" da će se prije ili kasnije naći neka mogućnost za zajednički život Srba i Albanaca na Kosovu.
On je u opsežnom razgovoru za Drugi program Radio-Beograda ocijenio da se u ovom trenutku oko Kosova prepliću različiti interesi koji "na ljude gledaju kao na predmete, a na Kosovo kao bezdušan teritorij".
"Ne moramo biti rođena braća, ali bismo mogli biti dobri susjedi", poručio je patrijarh Porfirije.
Patrijarh drži i da je pandemija koronavirusa najbolji pokazatelj koliko su ljudi ugrozili normalne procese i zakone prirode i da ljudi "žanju ono što su posijali".